U subotnjem govoru na Glavnom odboru Demokratske stranke, njen predsednik Boris Tadić izjavio je da od predstavnika svih susednih država i naroda očekuje da učine ono što je on učinio – izvinjenje koje je lično u ime građana Srbije uputio drugim narodima zbog zločina koje je neko u ime Srba počinio prema njima jer su zločini počinjeni i prema pripadnicima srpskog naroda. Dodao je da je Srbiji potrebna nova nacionalna strategija u kojoj je na prvom mestu priznavanje integriteta i suvereniteta svake susedne države, uspostavljanje političke namere da se među narodima na prostoru bivše Jugoslavije ostvari pomirenje i da svi počinioci zločina budu osuđeni.
Milan Simurdić, ambasador SRJ u Hrvatskoj u vreme vlade Zorana Đinđića, na Tadićev poziv ovako gleda:
"To mogu da, koliko sam upoznat sa onime što su mediji preneli, shvatim jedino u kontekstu snažnog naglaska koji predsednik Srbije stavlja na evropski put Srbije, posebno nakon pretpostavljenog formiranja proevropske Vlade. Taj evropski put nesumnjivo za Srbiju podrazumeva dobrosusedske odnose, regionalnu saradnju i pomirenje sa svim susedima, posebno sa državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije."
Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske studije, ne iščitava na isti način Tadićev poziv. Ona kaže da u Tadićevom govoru može da se prepozna poruka da Srbija nema nameru da ozbiljno sarađuje sa Haškim tribunalom, a o pozivu na regionalno pomirenje kaže:
"Taj koncept 'svi smo činili zločine, a sada hajde da ih zaboravimo' je šamar celom konceptu tranzicione pravde i pokazuje svu izveštačenost Borisa Tadića u nameri da se bori sa srpskim nacionalizmom. Kakvu poruku Srbija šalje regionu kada ima predsednika i Vladu koji su u subotu napravili opštu amnestiju Socijalističke partije Srbije, a što im niko nije tražio."
Upitan da li su tajming i kontekst ovog Tadićevog poziva na pomirenje u vezi sa nedavnim verbalnim incidentom između šefova diplomatije Srbije i Hrvatske, Milan Simurdić kaže:
"To se ne može isključiti, ali koliko sam shvatio zvanični Beograd zapravo želi da stane sa time, ne želi da od toga pravi bilo kakav nastavak. Ovo je vrlo jasna poruka, a koliko sam shvatio pre dva-tri dana je i od strane hrvatske Vlade došla jedna poruka upućena javnosti koja isto govori o tome da odnose treba gledati više kroz prizmu budućnosti - u krajnjoj liniji takvu izjavu je dao i ministar inostranih poslova Srbije. Čini mi se da je to više bio jedan diskurs, a ne strateški pravac odnosa."
Umesto da postane novi Zoran Đinđić, ja verujem da je u subotu Boris Tadić postao novi Vojislav Koštunica, kaže Jelena Milić i naglašava:
"Verujem da će porodice žrtava, raseljena lica i ljudi koji su doživeli traume rata u regionu, i u Bosni i u Hrvatskoj i na Kosovu, sa pravom dovesti u pitanje iskrenost spremnosti Srbije za regionalnu saradnju. Ovo je samo dodatni znak da, pored nakardne politike odbrane Kosova, mi zapravo idemo jednim putem arogancije i samoizolacije. Umesto da postane novi Zoran Đinđić, mislim da je u subotu Boris Tadić postao novi Vojislav Koštunica."
Srbiji treba suočavanje s vlastitom prošlošću!
Zajednička je ocjena hrvatskih političara i eksperata kako je Tadićeva izjava dana za unutarnjopolitičke potrebe u procesu formiranja nove srbijanske vlade i da je Srbiji potrebno razdoblje suočavanja s vlastitom prošlošću.
Vanjskopolitički savjetnik hrvatskog predsjednika Tomislav Jakić, u izjavi za naš radio kaže kako je Republika Hrvatska jasno odredila svoju poziciju prema ratnim zločinima, koji su činjeni u njezino ime i pod imenom Hrvatske:
«Izjave predsjednika Tadića shvaćamo u prvom redu kao izjave namijenjene unutarnjopolitičkoj sceni Srbije i u funkciji trenutačnih prestrojavanja i pregovaranja na toj sceni.»
To, međutim, ne znači da one nemaju i svoje implikacije izvan Srbije i da i se neće čuti i ocjenjivati i izvan Srbije:
«S tog aspekta gledano, predsjednika Republike Srbije bi trebalo podsjetiti na neke stvari koje je, čini se, nažalost, zaboravio, kao što su, na primjer, poznati govor predsjednika Mesića u Jasenovcu, gdje je vrlo decidirano izrazio žaljenje zbog zločina počinjenih prema pripadnicima srpskog naroda i drugih nehrvatskih naroda u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH).»
Zatim, nastavlja Jakić, trebalo bi ga podsjetiti na Mesićevu izjavu nakon isprike predsjednika tadašnje SR Jugoslavije Marovića, kada je hrvatski predsjednik ponovio svoju ispriku svima koji su bili žrtve bilo kojih zločinaca koji su istupali u ime hrvatskog naroda:
«Trebalo bi ga, napokon, podsjetiti – mada se to ne odnosi na Srbe – i na izjavu predsjednika Mesića u Yad Vashemu u Izraelu. Prema tome, Hrvatska je svoju poziciju prema ratnim zločinima, koji su činjeni u njezino ime i pod njenim imenom, jasno označila i precizirala. Hrvatska na tom polju više nema što činiti.»
A taj se stav dalje konkretizira na suđenjima za ratne zločine, primjerice u najnovijoj presudi Norac – Ademi, zaključuje Jakić.
Vrijeme za takve izjave je prošlo, iako shvaćam da je izjava dana u postizborno vrijeme i u unutarnjopolitičke potrebe, kaže za naš radio donedavna dugogodišnja predsjednica Hrvatske narodne stranke i predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Hrvatske o članstvu u Europskoj uniji Vesna Pusić:
«Ali, izjave te vrste samo štete odnosima u regiji i onome što Srbija mora obaviti, a to je neka vrsta suočavanja sa prošlošću i podvlačenja crte pod to razdoblje. Za to bi im izrazito dobro došao jedan konstruktivni period prilagođavanja standardima EU, u kojem je takvo razračunavanje sa vlastitom prošlošću nužno.»
Upravo i u tom pogledu se pokazuje da bilo kakva varijanta u kojoj bi se preskakale faze, sigurno nije zdrava za zemlju samu, zaključuje gospođa Pusić.
Profesor političke psihologije na zagrebačkom Pravnom fakultetu Ivan Rimac kaže za Radio Slobodna Europa povodom Tadićeve izjave kako je svaki puta kada postoji ozbiljan unutarnjopolitički problem mnogo lakše naći vanjskog neprijatelja:
«Čini mi se da je stanje u Srbiji, pogotovo u pogledu nemogućnosti formiranja vlade, upravo jedan od takvih trenutaka, kada čak i oni koji su najbenevolentniji za međudržavnu ili prekograničnu suradnju, oni koji su ustvari najskloniji nekakvim evropskim modelima ponašanja, ustvari posežu za takvim modelom.»