Dostupni linkovi

Prebrojavanje žrtava: „naši“ i „njihovi“


Potočari, ukop ubijenih Bošnjaka
Potočari, ukop ubijenih Bošnjaka

Posljednje komemoracije u BiH, žrtvama genocida u Srebrenici i Srbima stradalim u Podrinju, potvrdile su tužnu istinu: u BiH se dužna pošta - prije svega civilima stradalim od 1992. do 1995. godine, odaje isključivo kao Srbima, Hrvatima i Bošnjacima.

Tako se najčešće stradali dijele na "vaše i naše", a pomen se ograničava u skladu s tim "čije su žrtve". Da li će doći dan kada će se prema svim žrtvama iskazivati isti pijetet?

Na obilježavanje stradanja Srba u Podrinju, kao i komemoraciju i ukop žrtava genocida u Srebrenici i ovaj put politika je stavila svoj pečat. I dok je izostao poklon za žrtve Srebrenice od strane vlasti RS-a, ni u Bratuncu nije bilo zvaničnika iz Federacije BiH. Za sve tri strane u BiH žrtva je samo ona “naša”, što je nedopustivo, kaže sociolog Mirsad Abazović:

“Žrtve se ne smiju dijeliti na naše i njihove, pogotovo ne ukoliko jesu, a nažalost najčešće to i jesu, sredstvo političke manipulacije - i što je najgore sredstvo održavanja na političkoj sceni na štetu i građana i na štetu onih koji nose svoj bol i osjećaju svoj bol za žrtvom kao takvom.”

Politikantski odnos i manipulacija nemaju podršku žrtava nego onih koji u njihovo ime govore, napominje predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević:

“Jedno su rukovodioci organizacija koje okupljaju žrtve - i tu mislim da su one involvirane, bar jedan dio njih, u ono što su političke igre i čak bih rekao da su i korumpirane u političkom smislu - a drugo su žrtve. Mislim da žrtve ne treba generalno osuđivati, žrtve imaju stav. Međutim, glas žrtava se ne čuje, čuju se glasovi samo onih koji u njihovo ime progovaraju. I mislim da je žalosno da su i rukovodstva tih organizacija koje bi trebalo da artikulišu poziciju žrtava na neki način žrtve jedne nove manipulacije, jedne nove politkantske, nacionalističke i fašisoidne manipulacije.“

Ivan Pekić, predsjednik Udruge roditelja i udovica poginulih i nestalih hrvatskih branitelja HVO iz Mostara, u ratu je izgubio sina jedinca.Vrijeđa ga, kaže, to što politika vodi glavnu riječ i prebrojava žrtve. Na pitanje kada će konačno žrtva biti žrtva, a prebrojavanja na „naše“ i „njihove“ prestati, Pekić odgovara:

„Nikad neće biti pored ovakvih političara, jer on svoju fotelju gradi na tim žrtvama. I njegova je žrtva u priči veća od ostalih. I on podgrijava narod tom žrtvom. Kod poštenih ljudi žrtva je žrtva. I svaka majka jednako, ako je prava majka, plače za svojim djetetom. Ništa muslimanska majka od hrvatske ili spske ne plače drukčije. Nju boli njeno dijete. I otac. Ali pitajte našeg političara. Svi političari svoje su fotelje gradili na tome. I dan-danas je grade.“

Zastupnik u Parlamentu BiH Mladen Ivanić ne vidi kraj politizaciji:

„Dok god politika zloupotrebljava žrtve zarad tekućih interesa ostaće ova praksa da svako broji samo svoje žrtve.“

Politički profit u ovom procesu igra ključnu ulogu, dodaje Dizdarević:


Bratunac, groblje ubijenih Srba

„Očigledno je da je još uvijek to politički profitabilno. Činjenica da manipulisanje žrtvama je nešto što doprinosi u ovoj konstelaciji homogenizaciji biračkog tijela, uspjehu aktuelnih, političkih, vladajućih elita i one nisu spremne da okrenu list i da se počnu baviti politikom na drugi način, dakle nemanipulišući, neigrajući na strasti i nepokušavajući da održe te relikvije rata kao element današnjeg političkog života.“

Političke strukture vješto koriste neznanje i neinformiranost stradalnika, a na djelu je i jaka propaganda koja održava status quo, ističe Abazović:

„Mi imamo, izgleda, taj fatum da prebrojavamo žrtve iz svih dosadašnjih ratova opet po sistemu naši i njihovi. Radi se o tome da je to cirkul devels, ne začarani krug nego đavolski krug, gdje po nekoliko puta ubijamo ljude. Dakle, žrtva postaje ponovo žrtvom, ponovo žrtvom, ponovo žrtvom... I čak oni koji su osjetili svu bol i svu gorčinu gubitka nekoga pristaju na to. Mislim da je u pitanju užasna politička propaganda, užasna matrica ’ne biraj sredstvo da dođeš do cilja’ i jednostavno tu je čovjek izgubljen, a prema njemu se odnosi, a nerijetko na to čovjek i pristaje, da bude sredstvo, da bude objekt, a ne subjekt.“

I dok se žrtve iznova viktimiziraju, bol raste i samo jedinstven stav može pokrenuti zacjeljenje, smatra predsjednica Organizacije poginulih iz Prijedora Zdravka Karlica:

„Mi moramo priznati da, normalno, ljudi su i pristrasni na neki način. Ali ja iskreno, najiskrenije smatram da je svaka žrtva - žrtva. I dok god ne budemo svi jedanko tako pričali, mislim da ćemo umanjiti sve te žrtve naše i, naravno, bol onih koji su ostali iza tih žrtava.“

XS
SM
MD
LG