Dostupni linkovi

Mjesto gdje se čuda spajaju u jedno


Baščaršija
Baščaršija

Tokom jula mjeseca građani Sarajeva izabrali su, između 25 predloženih, „sedam čuda kulturno-materijalnog naslijeđa Sarajeva”. Riječ je o projektu u kojem je učestvovalo nekoliko svjetskih gradova u namjeri da se promovišu najznačajniji kulturni spomenici koji bi privukli još veći broj turista. Sarajlije su najveći broj glasova dale Baščaršiji.

Legenda kaže da su u doba Turaka sarajevski pravoslavci zatražili da izgrade bogomolju. I dobiše dozvolu da je sagrade na prostoru veličine janjeće kože. A dovitljivi graditelj razreza kožu na trake i sagradi crkvicu koja će kasnije postati jedna od najljepših u zemlji. Crkva sv. Arhangela Mihaila i Gavrila, ili kako je Sarajlije zovu - Stara pravoslavna crkva smještena je na Baščaršiji. Starija je nego što se misli, a bogata je neprocjenjivom kolekcijom ikona, govori, predstavljajući je, paroh sarajevski Vanja Jovanović:


Stara pravoslavna crkva u starom dijelu Sarajeva

„Temelji po istraživanjima potiču iz 6. vijeka. A tek kada Otomanska imperija dolazi na ove prostore tada nastaju prvi pisani dokumenti i danas se oko 60 tih dokumenata čuva u arhivu grada Istanbula, gdje se svjedoči o postojanju crkve već u to vrijeme. U 16. i 17. vijeku ona je više puta gorjela i tada je obnavljana. Gorjela je i do temelja. To je bilo vrijeme velikih požara u gradu Sarajevu. Cijeli kompleks, ustvari crkva zapravo je kulturno-istorijski spomenik prvog stepena BiH. Muzej posjeduje jako vrijednu kolekciju ikona i rangiran je među prvih pet u svijetu što se tiče te kolekcije ikona.“


Bježeći iz Španije, Jevreji Sefardi došli su u Sarajevo prije više od četiri stoljeća. Prva sinagoga, ili Stari jevrejski hram, nastala je početkom 16. vijeka i oko nje se nalazio kompleks objekata u kojima su sarajevski Jevreji živjeli, radili i školovali se, kaže pedagog muzeja Mario Kabiljo:


„Ova sinagoga je danas i muzej, a i sinagoga je, ali sinagoga je samo jedanput godišnje gdje se svi Jevreji ovdje okupljaju za jevrejski praznik Novu godinu - Rosh Hashanah. Također u vrijeme tog praznika u ovaj hram dolaze i ostali koji žele da vide kako Jevreji obavljaju te razne molitve, jer dosta njih ima u gradu koji ne znaju dovoljno istoriju i same molitve Jevreja. Dolaze u ovaj objekat u redovne dane da vide kakav je muzej, kakva je ti istorija Jevreja.“

„Njegova ekselencija gazi Ali-paša podiže

U ime Boga dom dobrih ljudi.

Na svijetu nema sličnog hrama,

To je bogomolja istinske spoznaje,

Dom iskrenih vjernika.

Bog nam nadahnu njen kronostih:

Stjecište asketa, dom onih koji Boga ljube.»

Ali-paša je, kako se vjeruje, i svoj konačni smiraj našao u haremu džamije ispod kamenog turbeta na kojem nema oznaka. Imam džamije Meho Šljivo:


Ali-pašina džamija

„U romanu Meše Selimovića Tvrđava Alipašina džamija se spominje kao izvorište, kao ishodište slobodne riječi u osmanskom periodu. Naime, tadašnji softa Ramiz je upravo u Alipašinoj džamiji držao veoma vatrene govore u kojima je prozivao tadašnje vlasti za nasilje, za korupciju, za nepotizam, za mnogo štošta što možemo prepoznati i u ovom vremenu.“

Hadži Makso Despić rodio se u tursko doba, živio u vrijeme Austro-Ugarske, a umro u Kraljevini Jugoslaviji. Trgovac i čuvar carske hazne, bio je jedna od najmarkantnijih ličnosti Sarajeva tog doba. Za života je bio skroman, a dio imetka nakon smrti ostavio je sirotinji. Danas nema živih potomaka loze Makse Despića, a njegova kuća pretvorena je u muzej. Pedagog muzeja Esad Bećar:

„On je bio dvostruki hadžija, dva puta je išao na hadž. Bio je dva puta haznadar, čuvar carske blagajne, za što je inače mandat samo na godinu dana, a on je imatu tu čast i privilegiju da bude mandatar dvije godine da čuva tu carsku haznu. Iz tri kuće je napravio, ustvari, pod jednim krovom jednu kuću. Prvo je kupljena jedna kuća sa magazom, prizemljem i spratom, zatim je kupljena druga kuća u neposrednoj blizini, i stavljeno je sve pod jedan krov 1820. godine - i bila je to jedna cjelina. Kako su se poslovi razvijali, više se imalo sredstava, napravljen je treći dio - dogradnja trećeg dijela. Poznata je tzv. velika soba gdje su održavane prve pozorišne predstave, ne samo u Sarajevu nego i u BiH - prvo amatersko pozorište.“


Sarajevska katedrala

Sarajevska Katedrala jedna je od najljepših katoličkih bogomolja u BiH, a građena je po projektu Josipa Vancaša. Bez nje je nezamisliva ambijentalna cjelina starog Sarajeva. Marko Josipović, rektor Katedrale:

„Ova je katedrala građena po uzoru na katedralu Notre Dame u Dijonu, u Francuskoj, Inspirirali se na toj katedrali prvi vrhbosanski nadbiskup, doktor Josip Štadler - koji je i 1882. preuzeo upravu Vrhobasanske nadbiskupije - i Josip Vancaš kao arhitekt. Istaknuo bih s obzirom na posjetitelje da je za nas katolike vrlo važno što je ovu katedralu 1997., 12. travnja, posjetio i pokojni papa Ivan Pavao Drugi koji je donio sa sobom i poklonio Katedrali svjetiljku mira - golubica mira koja se pali svaki dan kad se slavi sveta misa i kada se okupljaju vjernici na molitvu.“

I na kraju puta - Baščaršija, mjesto gdje se sva čuda spajaju u jedno. I ko se tu vode napije, u Sarajevo se uvijek vrati.

XS
SM
MD
LG