Nakon što je član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić uputio pismo podrške palestinskom predsjedniku Mahmudu Abasu i dok su se na teritoriji Federacije BiH održavali antiratni protesti zbog izraelsko-palestinskih sukoba u Gazi, premijer RS Milorad Dodik uputio je pismo predsjedniku Izraela Šimonu Perezu. U pismu se ogradio od, kako je nazvao, antiizraelskih demonstracija i skupova koji su organizovani u drugom dijelu zemlje, te pružio podršku nastojanjima da se osiguraju bezbjednost i mir narodu te zemlje.
Na pismo Milorada Dodika reagovala je Stranka demokratske akcije nazvavši ga moralnim sunovratom, uz ocjenu da se apel za mir ne može vezati uz političke stavove. Sulejman Tihić, predsjednik SDA:
„Imamo reakcije ovdje u Sarajevu i imamo jednu reakciju koju je uputio premijer Milorad Dodik i koja po meni nije primjerena. Ja mislim, bez obzira na različita tumačenja uzroka sukoba u Gazi - ko je prvi započeo, ko je više kriv za početak a ko manje - svi treba da osudimo, i to čini cijeli svijet, stradanja nevinih civilnih žrtava, djece, čega smo svjedoci svaki dan.“
Pismo izraelskom premijeru uzburkalo je strasti i na relaciji Socijaldemokratska partija – Milorad Dodik. Naime, u saopštenju SDP stoji kako Dodikovo pozivanje na samoodbranu upotrebom zabranjenih fosfornih bombi protiv djece i nedužnih civila ustvari nije ništa drugo već traženje opravdanja za ono što su njegovi istomišljenici radili u periodu od 1992. - 1995. godine nad stanovništvom Bosne i Hercegovine. Na ovu je izjavu reagovao predstavnik RS u Izraelu Arie Livne nazvavši ovaj istup islamskim fundamentalizmom predsjednika stranke Zlatka Lagumdžije.
No, suština Dodikovog obraćanja je, kako kaže izvršni sekretar Saveza nezavisnih socijaldemokrata Rajko Vasić, osuda Hamasa koji je upropastio višegodišnja nastojanja da se postigne mir:
„Djelatnost Hamasa je za osudu i tu nema nikakve priče. To što naravno u ratu stradaju nevine žrtve, o tome je trebao da misli onaj ko je za nešto žrtvovao mir. I ne može se Dodika osuđivati na tim moralnim poljima kao što to radi Sarajevo. Podrška Hamasu u BiH se koristi za radikalizaciju islama i to treba da bude jasno svima. To nema nikakve veze sa političkim programima jedne ili druge ili treće partije u BiH i sa njihovim biračima.“
Sukobi u Gazi nisu jedina tačka razmimoilaženja u BiH. Reakcije na Rezoluciju Evropskog parlamenta o proglašenju 11. jula Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici također su podijeljene.
Premijer RS Milorad Dodik:
„U BiH poginulo je 96.000, od čega 28.000 Srba. A mi ne vidimo da se pomen daje i Srbima nego se samo daje žrtvama Srebrenice - koje su nesumnjive, koje ne sporim i koje treba obilježiti i koje treba naravno upamitit i nesumnjivo treba dati značaj tome. Mislim da je ovo bila utrka u tome da se opere svijest nekih evropskih parlamentaraca. To će sigurno obilježavati zemlje Evropske unije, ali što se tiče RS 11. juli kao opšteprihvaćeni datum vezano za stradanje u toku rata je za nas neprihvatljiv - i mi možemo da pričamo o tome da se nađe jedan datum koji će obilježiti sve žrtve u čitavoj BiH. To nije sporno.“
Lider Partije demokratskog progresa Mladen Ivanić ocijenio je kako bi Rezolucija mogla imati dublje posljedice u BiH:
„Ja mislim da ćemo mi narednih dana vjerovatno imati jednu vrstu ponovne euforije u kojoj će se taj događaja pokušati upotrijebiti za aktualne političke događaje. A to mislim da nije dobro. I mislim da nije ono što je Evropa htjela. Evropa je zaista onako demokratski htjela da se jedan težak dan obilježi. Nažalost, mislim da ćemo mi i tako težak i ružan dan i ružan događaj u ovoj zemlji ponovo politički zloupotrebljavati. A to nije dobro.“
Tihić smatra kako je Rezolucija dobar povod za gradnju razumijevanja prema žrtvama genocida u Srebrenici, ali i svim stradalim civilima:
„Ovo je dobra prilika, jedan test, ispit za nas u BiH da postignemo jednu vrstu konsenzusa barem oko pitanja koja su nesporna. A nesporno je da je počinjen genocid u Srebrenici nad bosanskim muslimanima, kako to stoji u presudama, i mislim da je nesporno da trebamo odati počast za sve nevine civilne žrtve, a ne da u prvom momentu Rezoluciju doživljavamo kao razlog za podjele.“
Vasić napominje kako insistiranje na jedinstvenom stavu nije dobro po BiH. Jednako je potrebno uvažavati mišljenje svih, te da je Evropa u slučaju Srebrenice postupila sramotno reagujući nakon skoro 15 godina:
„Ne mogu se jednom deklaracijom oprati ni ruka ni obraz, a to opet u BiH služi samo za nove podjele. Sve kad se uzme u obzir, i neki drugi slučajevi koji se događaju oko praznika, govori nam o BiH kao podijeljenoj zemlji. Pitanje je sada da li ćemo silom natjerati ljude da budu jedinstveni ili ćemo priznati faktičko stanje i na osnovu toga tražiti rješenje da u okviru međunarodno priznate BiH stvorimo društvo tolerancije, društvo koje može pomireno da ide u Evropu."