Sarajevski most Vrbanja 6. aprila 1992. godine:
„O onoj je grupa snajperista!“
„Snajperisti, rajo, poginula je ona djevojčica!“
Cvijeće na Mostu Suade Dilberović i Olge Sučić, Foto: Midhat Poturović
Hicima s Jevrejskog groblja ubijene su Suada Dilberović i Olga Sučić, prve žrtve opsade Sarajeva koja će trajati 1.425 dana.
Glumac Josip Pejaković ispred skupštinke zgrade, u kojoj su danas smještene zajedničke institucije BiH, pozvao je građane na jedinstvo:
„Oni svi koji su za jedinstvo, oni svi koji ovoga trenutka se plaše, vjerujte mi, strah će prestati onoga trenutka kad izađemo jer očito da smo prepušteni sami sebi. Ne dozvolimo da nam ovo Sarajevo neko naruši i sruši!“
Iz današnje perspektive Pejaković o tom 6. aprilu kaže:
„Tu je bilo puno emocija, a malo raciuma. Tada je to bila Jugoslavija, zemlja koja je nama puno više značila, onima okupljenim oko Skupštine, nego što će kasnije raznorazni manipulanti, politikanti i ostali prisvojiti tu cijelu manifestaciju kao neku borbu za BiH. Oni su ljudi došli da govore o miru i da idiotima, kretenima sa svih strana - kažu da rat nije rješenje. Međutim, oni su željeli jednostavno rat - jer su bili i naoružani da ratuju.“
Svakodnevno su na grad padale granate, i to više od 300 dnevno. Tokom opsade u gradu je ubijeno oko 2.000 djece. Napadi na civile s položaja Vojske Republike Srpske, prema presudama Suda u Hagu i domaćeg pravosuđa, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći. Doživotni zatvor za Stanislava Galića i 33 godine za Dragomira Miloševića najveće su izrečene kazne za opsadu Sarajeva. Za zločine nad sarajevskim civilima Haški tribunal je izrekao dvije presude, a pred domaćim pravosuđem do sada je procesuirano 12 osoba. Prema podacima Tribunala, u Sarajevu je ubijeno više od 9.500 ljudi. Za teror nad građanima Sarajeva pred Sudom u Hagu optužen je bivši predsjednik RS Radovan Karadžić.
Nosilac najvećeg ratnog priznanja „zlatni ljiljan“ - Slaviša Šućur, 6. april doživljava kao dan kada su Sarajlije odlučile boriti se protiv zla:
Fotografija Sarajeva, juli 1993.„Šesti april 1992. je bio početak jednog najružnijeg perioda u historiji, ali u isto vrijeme je imao i svoje sjajne momente - želju građana Sarajeva da pokušaju da sačuvaju ono što je bilo napadnuto u tom momentu, a to je ideja zajedničkog života i mnogo dobrih stvari što to podrazumijeva.“
S jednakim su elanom, 47 godina ranije, u borbu za njegovo oslobođenje od njemačke okupacije krenuli i pripadnici Narodnooslobodilačke borbe. Jedan od oslobodilaca glavnog grada BiH Vaso Radić, tada pripadnik 20. romanijske brigade, prisjeća se oslobođenja Sarajeva:
„Tito je bio dalekovid, pa je razmišljao o tome da prvi oslobodioci Sarajeva budu pripadnici muslimanske partizanske brigade, Šesnaeste. Mi se malo ljutili, znate kako je, idemo zajedno, treba da zajedno napadnemo i oslobodimo Sarajevo, odjedanput nama naredba stiže: ’Zakočite malo.’ Zna se zašto - zato što je u Sarajevu, pored velikog broja Srba i Hrvata, ipak bilo najviše muslimana. I možete sad misliti kako je i dočekano oslobođenje kad su u njegovom ilegalnom radu učestvovali pripadnici sva tra naroda.“
Alija Behmen
Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen uputio je građanima poruku u povodu Dana oslobođenja grada:
„Svi oni koji su oslobodili Sarajevo 1945. i oni koji su golobrado - golobrada djeca, branili Sarajevo u aprilu 1992. godine imaju jedno zajedničko - a to je antifašizam. Sarajevo niko ne može pokoriti.“
Za Sarajlije današnji dan ima posebno značenje:
„Dabogda se nikad ne ponovio. Imao sam nekih planova u životu - sve je palo u vodu.“
„Jednostavno, sad nakon ovoga svega, ja ne mogu da vjerujem da je to bilo. Jedino kad dođe ovako nešto i kad me neko pita, onda kao da nikad nije ni prestalo, kao da je opet još uvijek ostalo.“
Obnavljanje boje na "sarajevskim ružama", kako su nazvani tragovi gdje su padale granate tokom srpske opsade Sarajeva, Foto: Midhat PoturovićNo, težak život i politička previranja svjedoke sarajevskog stradanja i borce protiv opsade danas obeshrabruju. Josip Pejaković:
"Ja živim neki svoj život, prebrojavam siromašne, i to je jedino što me interesuje - da vidim da li je njih 90 posto ili 85 posto u BiH.“
Slaviša Šućur:
„Nažalost, 6. aprila 2009. mnogo stvari nije dobro. Previše je i negativnog naboja i previše je neriješenih problema. A iz ove situacije zbilja teško je čovjeku da bude preveliki optimista.“
„O onoj je grupa snajperista!“
„Snajperisti, rajo, poginula je ona djevojčica!“
Hicima s Jevrejskog groblja ubijene su Suada Dilberović i Olga Sučić, prve žrtve opsade Sarajeva koja će trajati 1.425 dana.
Glumac Josip Pejaković ispred skupštinke zgrade, u kojoj su danas smještene zajedničke institucije BiH, pozvao je građane na jedinstvo:
„Oni svi koji su za jedinstvo, oni svi koji ovoga trenutka se plaše, vjerujte mi, strah će prestati onoga trenutka kad izađemo jer očito da smo prepušteni sami sebi. Ne dozvolimo da nam ovo Sarajevo neko naruši i sruši!“
Tada je to bila Jugoslavija, zemlja koja je nama puno više značila, onima okupljenim oko Skupštine, nego što će kasnije raznorazni manipulanti, politikanti i ostali prisvojiti tu cijelu manifestaciju kao neku borbu za BiH.
„Tu je bilo puno emocija, a malo raciuma. Tada je to bila Jugoslavija, zemlja koja je nama puno više značila, onima okupljenim oko Skupštine, nego što će kasnije raznorazni manipulanti, politikanti i ostali prisvojiti tu cijelu manifestaciju kao neku borbu za BiH. Oni su ljudi došli da govore o miru i da idiotima, kretenima sa svih strana - kažu da rat nije rješenje. Međutim, oni su željeli jednostavno rat - jer su bili i naoružani da ratuju.“
Svakodnevno su na grad padale granate, i to više od 300 dnevno. Tokom opsade u gradu je ubijeno oko 2.000 djece. Napadi na civile s položaja Vojske Republike Srpske, prema presudama Suda u Hagu i domaćeg pravosuđa, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći. Doživotni zatvor za Stanislava Galića i 33 godine za Dragomira Miloševića najveće su izrečene kazne za opsadu Sarajeva. Za zločine nad sarajevskim civilima Haški tribunal je izrekao dvije presude, a pred domaćim pravosuđem do sada je procesuirano 12 osoba. Prema podacima Tribunala, u Sarajevu je ubijeno više od 9.500 ljudi. Za teror nad građanima Sarajeva pred Sudom u Hagu optužen je bivši predsjednik RS Radovan Karadžić.
Nosilac najvećeg ratnog priznanja „zlatni ljiljan“ - Slaviša Šućur, 6. april doživljava kao dan kada su Sarajlije odlučile boriti se protiv zla:
S jednakim su elanom, 47 godina ranije, u borbu za njegovo oslobođenje od njemačke okupacije krenuli i pripadnici Narodnooslobodilačke borbe. Jedan od oslobodilaca glavnog grada BiH Vaso Radić, tada pripadnik 20. romanijske brigade, prisjeća se oslobođenja Sarajeva:
„Tito je bio dalekovid, pa je razmišljao o tome da prvi oslobodioci Sarajeva budu pripadnici muslimanske partizanske brigade, Šesnaeste. Mi se malo ljutili, znate kako je, idemo zajedno, treba da zajedno napadnemo i oslobodimo Sarajevo, odjedanput nama naredba stiže: ’Zakočite malo.’ Zna se zašto - zato što je u Sarajevu, pored velikog broja Srba i Hrvata, ipak bilo najviše muslimana. I možete sad misliti kako je i dočekano oslobođenje kad su u njegovom ilegalnom radu učestvovali pripadnici sva tra naroda.“
Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen uputio je građanima poruku u povodu Dana oslobođenja grada:
„Svi oni koji su oslobodili Sarajevo 1945. i oni koji su golobrado - golobrada djeca, branili Sarajevo u aprilu 1992. godine imaju jedno zajedničko - a to je antifašizam. Sarajevo niko ne može pokoriti.“
Za Sarajlije današnji dan ima posebno značenje:
„Dabogda se nikad ne ponovio. Imao sam nekih planova u životu - sve je palo u vodu.“
„Jednostavno, sad nakon ovoga svega, ja ne mogu da vjerujem da je to bilo. Jedino kad dođe ovako nešto i kad me neko pita, onda kao da nikad nije ni prestalo, kao da je opet još uvijek ostalo.“
"Ja živim neki svoj život, prebrojavam siromašne, i to je jedino što me interesuje - da vidim da li je njih 90 posto ili 85 posto u BiH.“
Slaviša Šućur:
„Nažalost, 6. aprila 2009. mnogo stvari nije dobro. Previše je i negativnog naboja i previše je neriješenih problema. A iz ove situacije zbilja teško je čovjeku da bude preveliki optimista.“