Rubin završio svedočenje pred Specijalnim sudom u slučaju protiv vođa Oslobodilačke vojske Kosova

Svjedočenje bivšeg visokog američkog diplomate, Džejmsa Rubina, kao prvog svjedoka odbrane bivšeg predsjednika Kosova, završeno je za danas u Specijalnom sudu za Kosovo u Hagu, a biće nastavljeno sutra, trećeg dana zaredom.

O čemu je Rubin svjedočio drugog dana?

Rubin je započeo svjedočenje govoreći o početnim stavovima Sjedinjenih Američkih Država prema Oslobodilačkoj vojsci Kosova (OVK) 1999. godine, navodeći da su tada imali drugačije mišljenje.

Ispričao je kako su OVK u početku opisivali kao organizaciju sa terorističkim aktivnostima, dodajući:
"Mi, naravno, iako smo željeli da budemo na strani anđela, nismo htjeli da podržavamo ljude koji sprovode terorističke aktivnosti."

Taj stav se, prema Rubinu, promijenio nakon što se OVK saglasila sa sporazumom u Rambujeu.

Rubin je takođe naglasio da su organi Ujedinjenih nacija (UN) često loše opisivali situaciju na Kosovu.

Na pitanje da li je bio upoznat sa izvještajem UN-a iz 1998. godine, u kojem se govorilo o navodnim otmicama srpskih, albanskih i romskih civila, kao i srpskih policajaca od strane osoba za koje se vjerovalo da pripadaju OVK-u, Rubin je rekao da je oklijevao da vjeruje tom izvještaju.

"Pročitao sam izvještaj UN-a o Kosovu, ali sam bio vrlo skeptičan prema njemu, jer UN organi često nisu dobro opisivali situaciju", rekao je Rubin.

Rubin je upitan za tekst u listu The New York Times od 25. juna 1999., u kojem se navodi da su visoki komandanti OVK-a vršili ubistva unutar svojih redova.

Prema tom članku, članovi OVK-a su američkim diplomatama navodno rekli da su lično vidjeli ubistva protivnika Hašima Tačija.

Rubin je rekao da se ne sjeća tog članka, ali je izrazio sumnju u autora, Krisa Hedžisa.

Bivši američki diplomata je iznio kritike na račun Specijalnog suda, nazivajući nepravednim to što su optuženi pet godina u pritvoru, iako su se dobrovoljno predali.

"Dobrovoljno su se predali i sarađivali sa Tužilaštvom, ne razumijem zašto su toliko dugo u zatvoru, to me zabrinjava", rekao je Rubin.

Takođe je svjedočio da nije postojao efektivan lanac komandovanja u OVK, te da su SAD smatrale Hašima Tačija liderom kojeg su sami Albanci izabrali.

Rubin je potom otkrio da je u junu 1999. godine došlo do telefonskog razgovora između Hašima Tačija i tadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona, u kojem se Tači obavezao da će poštovati manjine, iako je njegov narod godinama bio zlostavljan.

"Čuo sam to od Sendija Bergera, savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika Klintona, jer ja nisam direktno razgovarao sa predsjednikom. On je rekao Klintonu da, uprkos nasilju koje su pretrpjeli, neće se osvetiti", rekao je Rubin.

Na kraju, prema Rubinu, bilo je "očigledno" da je Tači imao "nadređene negdje" od kojih je morao da dobije odobrenje.

Drugi dan svjedočenja Džejmsa Rubina pred Specijalizovanim vijećem za Kosovo je završen.

Saslušanje će se nastaviti sutra, kada će predsjedavajući sudija, Čarls Smit Treći, imati priliku da postavlja pitanja, ako to želi. Tužilaštvo i odbrana takođe imaju pravo da postavljaju dopunska pitanja.

Tokom ispitivanja od strane švajcarskog sudije Genela Metroa, Džejms Rubin je svjedočio da je već 19. juna 1999. bilo jasno da će Hašim Tači biti taj koji će potpisati u ime OVK-a.

Rubin je rekao da je dokument koji je tada vidio izgledao kao da je pripremljen za nekog drugog, možda za Agima Čekua, kojeg su NATO oficiri nazivali komandantom OVK-a. Ipak, kada je odlučeno da Tači bude potpisnik, dokument je prilagođen bez izmjene potpisa, koji ga je opisivao kao "glavnog komandanta OVK-a".

Na pitanje zašto je korišten taj naziv, Rubin je rekao da je ranije sugerisao da je to imalo za cilj da pokaže demokratske kredencijale, poput civilne kontrole nad vojskom. Međutim, s odmakom, nazvao je to "anomaliјom", naglašavajući da OVK nije bila formalna vojna struktura i da se često predstavljala na načine koji su odgovarali zapadnim vrijednostima.

Rubin je dodao da u to vrijeme nije postojala funkcionalna "privremena vlada" Kosova, opisujući je više kao težnju nego kao stvarnost. Rekao je da nema saznanja da je Čeku odgovarao takvom organu.

Rubin je rekao da su javne izjave koje su 1999. godine davali pripadnici OVK-a, uključujući generala Agima Čekua, o izvršavanju naređenja "privremene vlade Kosova", odražavale propagandu i težnje, a ne političku ili vojnu stvarnost.

Rekao je da je čuo kako Čeku pominje Glavni štab i odluke privremene vlade koje bi se smatrale naređenjima za OVK, ali je rekao da te izjave vidi kao pokušaj da se stvori slika demokratskih vrijednosti i civilne kontrole nad vojskom.

"Željeli su da svijet čuje da se vojska pokorava civilnom autoritetu", rekao je Rubin, dodajući da je to bilo osmišljeno kako bi se privukle zapadne vlade.

Naglasio je da, po njegovom mišljenju, tada nije postojala funkcionalna privremena vlada niti organizovan Glavni štab. Naprotiv, lideri OVK-a su bili raspršeni po različitim dijelovima ratne zone. "Često su pretjerivali kako bi stvorili utisak da su organizovaniji nego što su zaista bili, i da prihvataju demokratske principe", rekao je Rubin, ističući da su te predstave imale za cilj pridobijanje međunarodne podrške.

James Rubin je odgovarao na pitanje švajcarskog sudije Guénaëla Mettrauxa o ulozi Adema Demaćija unutar Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i njegovom protivljenju sporazuma iz Rambujea.

Rubin je naglasio da je Demaćijev uticaj bio ideološki, a ne izvršni, te da su angažmani Sjedinjenih Američkih Država na kraju omogućili Hašimu Tačiju da prevaziđe njegovo protivljenje.

Rubin je rekao sudu da nikada nije lično upoznao niti direktno komunicirao s Demaćijem, i da nema saznanja da je Demaći izdavao naređenja ili donosio odluke kao predstavnik OVK.

Opisao ga je kao istorijsku i simboličnu ličnost, čiji značaj je proizašao iz njegovih stavova o nezavisnosti, ne zato što je imao operativnu kontrolu. Rubin je takođe odbacio ideju da je OVK funkcionisala po jasno definisanoj vojnoj hijerarhiji.

Prema Rubinu, Demaći je bio poznat po svom snažnom protivljenju sporazuma iz Rambujea, posebno nakon razgovora koje je vodio sa američkom državnom sekretarkom Madeleine Albright.

Demaći je smatrao da bi potpisivanje privremenog sporazuma bez jasnog pomena nezavisnosti bilo strateška greška za OVK.

Rubin je podsjetio da je tokom pregovora Tači pokušao da ubijedi Demaćija tokom jednog sastanka u Sloveniji, ali nije uspio da promijeni njegov stav. Ipak, Tači je nastavio i potpisao sporazum u Rambujeu u ime OVK, uprkos Demaćijevom stalnom odbijanju.

Prema Rubinovom svjedočenju, ključni trenutak je bio kada je Tači dobio direktne garancije od Sjedinjenih Američkih Država – od samog Rubina, od sekretarke Albright i od NATO generala Wesleyja Clarka.

Obećanje je bilo jasno: ako OVK potpiše, a Srbija odbije, tada će Vašington predvoditi vojnu kampanju protiv srpskih snaga.