Iako je istakao potrebu međunarodne zajednice za pronalaskom novih partnera u BiH jer postojeći političari nisu u stanju provesti reforme, visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak najvjerovatnije će čekati do narednih izbora. Vladajuća koalicija u BiH na političku scenu došla je upravo zahvaljujući indirektnom djelovanju međunarodne zajednice. A kad je već na vlasti, tu će i ostati do kraja mandata jer alternative nema, smatra Momčilo Novaković, iz Srpske demokratske stranke:
„Ako poštujemo demokratski princip i volju građana, onda ne možemo administrativnim putem tražiti alternativu. Dakle, promjena eventualno političara kroz odluke visokog predstavnika mislim da ne bi dala efekte ili bi, ako bi i dala, s druge strane snosila rizik uvođenja BiH u jedno haotično stanje.“
Promjene partnera nema bez novih izbora, ili da oni na koje se primjedbe odnose sami građanima kažu kako nisu u stanju napraviti progres, smatra Jozo Križanović iz SDP-a BiH. No, to se još nikad u BiH nije dogodilo:
„Nije se nikad ni desila ovakva situacija da imamo jednu potpunu blokadu, jednu pralizu reformi i zastoja - i čak pogoršanja i političke situacije, ali i retrogradnih procesa.“
No, teško je predvidjeti koje su to nove snage koje bi mogle zadovoljiti kriterije, kaže Fadil Šero, direktor Centra za civilne inicijative:
„Mi na političkoj sceni nemamo opziciju koja bi nagovještavala izvjesne promjene u budućnosti - ili da eventualno dođe do prekomponiranja neke nove koalicije koja bi bila vladajuća u odnosu na sadašnju.“
Da je opozicija slaba alternativa vjeruje i Novaković:
„Mislim da je vrlo teško od stranaka iz opozicije danas očekivati da danas naprave parlamentarnu većinu, jer one to usvari ne mogu. Kapaciteti opozicije su takvi da oni nisu ozbiljan protuteg parlamentarnoj većini, koja broji u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 31 poslanika.“
Kakvi god da su trenutni politički lideri, imaju izborni legitimitet i legalitet i odraz su okolnosti kakve vladaju u BiH, kaže Vlastimir Mijović, glavni i odgovorni urednik lista „Oslobođenje“. Umjesto zahtjeva za pronalaskom novih partnera, Mijović je od visokog predstavnika očekivao drugačiji pristup:
„Treba promijeniti okolnosti koje proizvode ovakve lidere. Dakle, i OHR i međunarodna zajednica više treba da rade na pospješivanju ekonomije, stvarno a ne formalno, na demokratizaciji ukupne političke klime, na građanskim i nacionalnim pravima ljudi. Sve je to danas u Bosni ugroženo ili loše - kao ekonomija, i to onda proizvodi da se ovakvi političari neprestano biraju na izborima, pa ih gospodin Lajčak, pošto ih nije ni birao, teško može i smjenjivati.“
Kako se u BiH od devedesetih godina naovamo u političkom vrhu kreću uglavnom isti ljudi koji su se, ovisno o političkoj klimi, smjenjivali na mjestima pozicije i opozicije, a pri tom niko nije ostavio dovoljno pozitivan trag, teško je naći nove snage. Ukoliko, kako Šero predviđa, u BiH ne zaživi vladavina naroda:
„Da se može dogoditi da se u tom pravcu u narednom periodu, bar kad je riječ o lokalnim izborima, pojave nove političke ideje, novi politički subjekti koji će promovirati ne više ’izađite na izbore’, nego ’kandidujte se za izbore’.“