"Nije nikom prijatno šta smo svašta preživjeli sad još i ovo da bude. Naravno da se bojim."
"Ovdje nema pobjednika, ovdje su sve tri strane tako rekuć pobjednik. Prema tome ovo je nezavršen rat."
"Ne bojim se rata, bojim se da neće biti boljeg života "
"Ne bojim se rata. Zašto? Zato što ovi političari ovo diktiraju. Mi smo jedan orkestar ljudi koji su podložni kako oni diriguju mi samo klimamo glavom, a zbog njih neće biti rata zato što oni moraju para sebi nadolmit'"
I Krešimir Zubak, predsjednik Glavnog odbora udružene stranke Hrvatska seljačka stranka - Nova hrvatska inicijativa, kaže da su građani zabrinuti. No, vjeruje kako do rata neće doći jer okolnosti više nisu iste kao devedesetih:
«Eventualno manjih sukoba, incidenata je moguće, ali ono što je bilo, što se događalo devedesetih godina, mislim da se ovdje ne može ponoviti. A, prije svega, tu mislim na snage međunarodne zajednice, u političke, sigurnosne, vojne itd. Mislim da i oni ne bi dozvolili da taj sukob dobije karakter nekog novog građanskog, ili bilo kakvog rata.»
Opreza nikad nije dosta u BiH, upozorava Rusmir Mahmutčehajić, direktor Međunarodnog Foruma Bosna:
«Takvu mogućnost ne treba nikad isključiti, jer samo uz pretpostavku te velike opasnosti možemo razviti, osnažiti svoj oprez i mudar odnos prema zbilji. Međutim, vjerojatnost rata u BiH, ili rata protiv BiH bolje reći, je vrlo mala u usporedbi s onom vjerojatnošću kojom je bilo moguće prognozirati 1991. godine i koju je vrlo mali broj ljudi tad bio sposoban predvidjeti.»
Akademik Ljubomir Berberović, ipak, smatra kako je rat u BiH u ovom trenutku isključen:
«Prije svega, stoga što su tamo bila naslagana oružja sa svih strana, a ovoga puta se radi o nenaoružanim narodima. I mislim da je rat u BiH apsolutno isključen iz velikog broja razloga u ovom trenutku. Naravno, mogu se prevariti kao što sam se prevario i '92.»
No, zbog čega onda u građanima strepnja od novih sukoba? Krešimir Zubak:
«Mislim da su političari krajnje neodgovorni. Upotrebljavaju retoriku koja navodi običnog, prosječnog građanina na takav zaključak i mogućnost. Radi se o neodgovornim ljudima koji, vjerojatno, nisu ni svjesni što sve njihove izjave, iskazi, vrlo često ružni, sa puno sarkazma i ironije na račun drugih, znače i kakve mogu izazvati osjećaje kod građana.»
I akademik Berberović mišljenja je da se strah među ljudima fabrikuju politički.
«Proizvodnja te atmosfere rata vjerovatno ide na ruku nekim politikama, a ne bi trebalo ni na koji način previše naglašavati tu prijetnju, koja doista mora da se ima na umu, ali ne treba pokazivati ni nikakav strah od nje, kao što ne treba pokazivati ni nikakav strah da trenutna politička kriza vodi raspadu Bosne i Hercegovine.»
Politika popuštanja od strane međunarodne zajednice snagama koje bi dezintegrisale Bosnu i Hercvegovinu je ključni problem, smatra profesor Mahmutčehajić, ali i signali koji u posljednje vrijeme dolaze iz zemalja u okruženju:
«Srbija i Hrvatska imaju odgovornost u najvećem dijelu za ohrabrivanje ovih snaga kojima je u ovom trenutku Dodik najznačajniji iskaz.»
Politička situacija nije nimalo dobra, ocjenjuje Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine Republike BiH. Ipak, zahvaljujući mjerama visokog predstavnika, ali i prisustvu međunarodnih snaga, rata neće biti, siguran je Lazović:
«Retorika jeste slična '92., ali okruženje je potpuno drugačije. BiH, siguran sam, neće ići ka ratu i prije bih rekao da će ići ka stabilizaciji na način da reforme od strane međunarodne zajednice i domaćih vlasti moraće se prihvatiti kako bi se potpisao sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a to je već siguran razlog da ne bude rata i da se politička i svaka druga atmosfera smiruje.»
Većina sagovornika koji su i sami devedesetih godina iskusili napetost koja je vodila ratu slažu se da se on neće ponoviti - nažalost, uglavnom zahvaljujući snagama međunarodne zajednice, a ne naporima lokalnih političara da s ratne retorike kurs usmjere opštem dobru. Građanima preostaje jedino da kao nekad žive u nadi i u sebi pjevuše već zaboravljenu:
«Samo da rata ne bude,
Ludila među ljudima,
Lude nam nude zablude,
Plaše nas raznim čudima,
I svakoj bajci naude -
Da rata ne bude...»