Bosanskohercegovački političari ni nakon deset godina nisu spremni razgovarati jedni s drugima, što znači da u Bosni i Hercegovini nema prave demokratije. Takav pristup je smetnja progresu i prijeti da stvori nove sukobe, upozorava Benjamin Barber, profesor Univerziteta u Marylandu i autor knjige 'Jihad vs. McWorld' ('Džihad protiv McSvijeta'), koji je nedavno gostovao na međunarodnoj konferenciji Putevi istine i pomirenja i globalna ljudska prava u Sarajevu.
BARBER: Dejton je institucionalizirao etničke razdvojenosti. Razumljivo, u to vrijeme, jedini način da se riješi situacija bio je razdvojiti ljude, ali demokratija traži da ljudi koji ne vole jedni druge, koji ne dijele zajedničke interese, rade zajedno u demokratskim institucijama. Poenta demokratije je da se stranci, pa čak i neprijatelji, spoje. Lako je spojiti prijatelje. Ne treba vam demokratija da biste okupili prijatelje. Dovesti neprijatelje zajedno, za to služi demokratija. Demokratske institucije treba da se maknu izvan Dejtona. Znam da je teško, jer ljudi na lokalnom nivou to ne kontrolišu. To se mora uraditi kroz Visokog predstavnika i UN, ali i ljudi ovdje moraju naći načina da razgovaraju jedni s drugim, pa čak i neformalno, prije nego što se institucionalna struktura ne promijeni. Ako se to ne dogodi, trajno će vladati sumnja i strah u društvu koja čeka novu priliku da ponovno počne s neprijateljstvima.
Istina je, kaže Barber da međunarodna zajednica, UN i druge institucije nisu ispunile svoj zadatak u BiH. No, lokalni lideri bi konačno trebali sami početi da se bave svojim i problemima drugih koji žive u ovoj zemlji. Zatvorenost u zajednicama omogućava jačanje tenzija i veličanje zločinaca, tvrdi Benjamin Barber.
BARBER: Oni se veličaju kao heroji jer su strane još uvijek razdvojene. Nema pravog pomirenja među zajednicama. Da su na ovoj konferenciji i predstavnici onih koji ih veličaju i da se suoče s onima na drugoj strani, da razgovaraju s njima, možda im i ne bi bilo tako lako da veličaju ratne zločince kao heroje. Ali sve dok oni sjede u svojim zajednicama mogu da veličaju zločince kao heroje, i dok ljudi ovdje sjede u svojim zajednicama mogu sebe vidjeti kao jedine žrtve. Znamo da je bilo drugih žrtava. Pored žrtava u Sarajevu, čija je sudbina bila strašna, bilo je i drugih žrtava, ali sve dok smo zatvoreni svako u svojoj zajednici, jedino možemo mjeriti i slaviti svoje žrtve i tretirati vlastite zločince kao heroje. Tu je važnost tjeranja ljudi u situaciju gdje se moraju baviti jedni drugima.
BiH bi, smatra profesor Barber, pored svih problema koje ima, trebala početi štititi svoje građane i na međunarodnom planu. To se, kaže, naročito odnosi na bh. državljane zatvorene u bazi Gvantanamo na Kubi.
BARBER: Gvantanamo je katastrofa za SAD, za svijet i Bosance koji su tamo. On je protiv duha zakona i prava koje bi SAD trebale da predstavljaju. Ne djeluje efikasno u borbi protiv terorizma, jer ljudi su tamo godinama, nemaju svježe informacije, čak i ako su imali informacije, one su već dvije ili tri godine stare tako da to ne pomaže. Čak i ako izvučete informaciju od ljudi, one se ne mogu koristiti na sudovima jer su nelegalo dobijene. Gvantanamo treba zatvoriti, a sve zatvorenike rasporediti prema tome može li se protiv njih nešto poduzeti na sudu, bilo američkom ili sudu ovdje ili međunarodnom. Mislim da, ukoliko se Gvantanamo zatvori i primijene zakonska pravila, petorica Bosanaca koji su tamo će ili biti optuženi na sudu gdje će imati odbranu, gdje ćemo vidjeti dokaze, ili će morati biti pušteni. Mislim da bi za Bosnu bilo koje rješenje bi bilo dobro, ili da im se sudi ili da ih se pusti jer nema dovoljno dokaza da se oni osude. Za mene bi možda bolji put za BiH bio, ne da kažu: tretirajte naše zatvorenike bolje, nego da se ukažu na to da je Gvantanamo nelegalan i da bi trebalo da se zatvori. Onda bi Bosanci koji su tamo, dobili svoje suđenje ili bi bili pušteni.
Posmatrati raspad komunističke Jugoslavije i rat u BiH kao međunarodnu zavjeru je suludo, smatra Barber. Bosnu i Hercegovinu, prema njegovom mišljenju, nakon svega, svijet može posmatrati kao eksperiment, zemlju koja će pokazati da li će se čovječanstvo ujedinjiti u svojim raznolikostima ili međudobno uništiti.
BARBER: Na neki način to je mjesto na kome se događa konfrontacija Zapada i Istoka, hrišćanstva i islama, ali je isto tako i potencijalni eksperiment koji razrješava ove razlike i pokazuje kako ovi ljudi, ova dva različita svijeta, mogu živjeti zajedno. Hrvati, Srbi i Bošnjaci će na kraju morati živjeti zajedno ili će uništiti jedni druge. Islamski svijet, hrišćanski i jevrejski moraju živjeti zajedno u svijetu ili će se i oni uništiti. Ovaj dio svijeta možete vidjeti kao laboratorij u kome ili učimo kako da se bolje poubijamo i pokoljemo, ili kao laboratoriju u kojoj ćemo konačno naučiti kako da živimo zajedno.
Biće ili jedno ili drugo, čemu će presuditi sami Bosanci i Hercegovci, zaključuje Benjamin Barber.
BARBER: Dejton je institucionalizirao etničke razdvojenosti. Razumljivo, u to vrijeme, jedini način da se riješi situacija bio je razdvojiti ljude, ali demokratija traži da ljudi koji ne vole jedni druge, koji ne dijele zajedničke interese, rade zajedno u demokratskim institucijama. Poenta demokratije je da se stranci, pa čak i neprijatelji, spoje. Lako je spojiti prijatelje. Ne treba vam demokratija da biste okupili prijatelje. Dovesti neprijatelje zajedno, za to služi demokratija. Demokratske institucije treba da se maknu izvan Dejtona. Znam da je teško, jer ljudi na lokalnom nivou to ne kontrolišu. To se mora uraditi kroz Visokog predstavnika i UN, ali i ljudi ovdje moraju naći načina da razgovaraju jedni s drugim, pa čak i neformalno, prije nego što se institucionalna struktura ne promijeni. Ako se to ne dogodi, trajno će vladati sumnja i strah u društvu koja čeka novu priliku da ponovno počne s neprijateljstvima.
Istina je, kaže Barber da međunarodna zajednica, UN i druge institucije nisu ispunile svoj zadatak u BiH. No, lokalni lideri bi konačno trebali sami početi da se bave svojim i problemima drugih koji žive u ovoj zemlji. Zatvorenost u zajednicama omogućava jačanje tenzija i veličanje zločinaca, tvrdi Benjamin Barber.
BARBER: Oni se veličaju kao heroji jer su strane još uvijek razdvojene. Nema pravog pomirenja među zajednicama. Da su na ovoj konferenciji i predstavnici onih koji ih veličaju i da se suoče s onima na drugoj strani, da razgovaraju s njima, možda im i ne bi bilo tako lako da veličaju ratne zločince kao heroje. Ali sve dok oni sjede u svojim zajednicama mogu da veličaju zločince kao heroje, i dok ljudi ovdje sjede u svojim zajednicama mogu sebe vidjeti kao jedine žrtve. Znamo da je bilo drugih žrtava. Pored žrtava u Sarajevu, čija je sudbina bila strašna, bilo je i drugih žrtava, ali sve dok smo zatvoreni svako u svojoj zajednici, jedino možemo mjeriti i slaviti svoje žrtve i tretirati vlastite zločince kao heroje. Tu je važnost tjeranja ljudi u situaciju gdje se moraju baviti jedni drugima.
BiH bi, smatra profesor Barber, pored svih problema koje ima, trebala početi štititi svoje građane i na međunarodnom planu. To se, kaže, naročito odnosi na bh. državljane zatvorene u bazi Gvantanamo na Kubi.
BARBER: Gvantanamo je katastrofa za SAD, za svijet i Bosance koji su tamo. On je protiv duha zakona i prava koje bi SAD trebale da predstavljaju. Ne djeluje efikasno u borbi protiv terorizma, jer ljudi su tamo godinama, nemaju svježe informacije, čak i ako su imali informacije, one su već dvije ili tri godine stare tako da to ne pomaže. Čak i ako izvučete informaciju od ljudi, one se ne mogu koristiti na sudovima jer su nelegalo dobijene. Gvantanamo treba zatvoriti, a sve zatvorenike rasporediti prema tome može li se protiv njih nešto poduzeti na sudu, bilo američkom ili sudu ovdje ili međunarodnom. Mislim da, ukoliko se Gvantanamo zatvori i primijene zakonska pravila, petorica Bosanaca koji su tamo će ili biti optuženi na sudu gdje će imati odbranu, gdje ćemo vidjeti dokaze, ili će morati biti pušteni. Mislim da bi za Bosnu bilo koje rješenje bi bilo dobro, ili da im se sudi ili da ih se pusti jer nema dovoljno dokaza da se oni osude. Za mene bi možda bolji put za BiH bio, ne da kažu: tretirajte naše zatvorenike bolje, nego da se ukažu na to da je Gvantanamo nelegalan i da bi trebalo da se zatvori. Onda bi Bosanci koji su tamo, dobili svoje suđenje ili bi bili pušteni.
Posmatrati raspad komunističke Jugoslavije i rat u BiH kao međunarodnu zavjeru je suludo, smatra Barber. Bosnu i Hercegovinu, prema njegovom mišljenju, nakon svega, svijet može posmatrati kao eksperiment, zemlju koja će pokazati da li će se čovječanstvo ujedinjiti u svojim raznolikostima ili međudobno uništiti.
BARBER: Na neki način to je mjesto na kome se događa konfrontacija Zapada i Istoka, hrišćanstva i islama, ali je isto tako i potencijalni eksperiment koji razrješava ove razlike i pokazuje kako ovi ljudi, ova dva različita svijeta, mogu živjeti zajedno. Hrvati, Srbi i Bošnjaci će na kraju morati živjeti zajedno ili će uništiti jedni druge. Islamski svijet, hrišćanski i jevrejski moraju živjeti zajedno u svijetu ili će se i oni uništiti. Ovaj dio svijeta možete vidjeti kao laboratorij u kome ili učimo kako da se bolje poubijamo i pokoljemo, ili kao laboratoriju u kojoj ćemo konačno naučiti kako da živimo zajedno.
Biće ili jedno ili drugo, čemu će presuditi sami Bosanci i Hercegovci, zaključuje Benjamin Barber.
