Ni nakon upozorenja evropskih zvaničnika da nema napretka bez reformi i usvajanja zakona bosanskohercegovački političari nisu u stanju da ispune obaveze koje su preuzeli. Umjesto toga, na sceni su svađe i jalove rasprave koje su rezultirale da na evropskom putu BiH ima više od 60 posto neurađenih stvari.
Selo gori, a baba se češlja. Otprilike ovako bi se dale opisati aktivnosti bh. političara u posljednjih nekoliko mjeseci.
Ni nakon što su iz EU jasno rekli da bh. građanima nema ukidanja viza zbog neusvajanja zakona, da zemlja neće u NATO bez ustavne reforme, i još mnogo toga NE za BiH iz krugova kojima težimo, efekata nema. Ali zato ima svađa, zatezanja odnosa, prebacivanja krivice - ukratko svega osim rada.
Najsvježiji primjer je razmatranje postignutih aktivnosti iz Akcionog plana za realizaciju prioriteta iz dokumenta Evropsko partnerstvo s BiH i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koje se ponovno pretvorilo u optuživanje, zaključivanja, i svađu.
A podaci govore da su za pola godine uradili tek 39 posto onoga što su trebali. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić:
„Ovdje je poruka svim institucijama u BiH da se do kraja godine moraju realizovati sve obaveze, da su pomenute obaveze prioritet prioriteta za ovu zemlju ukoliko u ovoj zemlji postoji istinsko opredjeljenje ka punopravnom članstvu u EU.“
Duboka moralna i politička kriza
Jalove rasprave koje traju već godinu dana, kako je poručio i prvi čovjek državne vlade, moraju prestati. Duboka kriza koja je i politička i moralna i ekonomska odavno je prisutna i traži temeljit pristup rješenju koji se ne vidi, upozorava politički analitičar Neven Kazazović:
„Ova sadašnja elita na vlasti to nije sposobna da uradi. Ona je samo sposobna da još dalje reprodukuje tu krizu. Recimo, rasparava oko himne. Oni koji su glasali za tekst sad glasaju porotiv. To je jedno nadmudrivanje u Parlamentu, to je jedna fingirana demokratija iz koje nema izlaza. Oni su nevjerovatni. Ono što su se dogovorili dva dana poslije toga drugačije tumače. Gledaju svoje interese. Njih država, društvo, građani apsolutno ne zanimaju. Oni se rukovode nekim drugim mjerilima i ta mjerila ne mogu da opstanu u BiH, odnosno ako opstanu BiH neće biti.“
Ovakvo stanje koje prijeti da bude sve gore dijelom je i namjerno proizvedeno, smatra profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Jusuf Žiga:
„Da bi se skrenula pažnja sa pravih uzročnika ishodišta krize, problema nekih ljudi koji obnašaju ključno važne funkcije. Ovdje dugo vremena fermentira jedna loša vizija, loša strategija stabiliziranja ovog društva i države. I kad vi imate pogrešan pristup u vođenju jednoga posla, onda vi naprosto ne možete očekivati ni neke pozitivne rezultate.“
Stranke generatori korupcije
U prilog tvrdnji idu i podaci Transparency Internationala o nivou korupcije u BiH koji je u stalnom porastu do poražavajućeg nivoa. Naime, BiH je prema istraživanju najkorumpiranija zemlja regije i loše kotirana u Evropi. Glasnogovornica TI Ivana Korajlić:
„Građani smatraju da je korupcija najprisutnija u političkim strankama i građani su nezadovoljni efikasnošću vlasti u borbi protiv korupcije. Jedan od korisnih pokazatelja i upozorenja je da prije svega nedostaje politička volja za borbu protiv korupcije, što dokazuju i korupcijske afere koje su najkaraktersitičnije upravo za političke aktere, za političke stranke i predstavnike vlasti.“
Sa tek 39 posto urađenog posla u sferi napretka na putu ka evroatlantskim integracijama BiH gubi mnogo ne samo na političkom planu. Dok usvajaju informacije o usvojenim mjerama za ublažavanje negativnih efekata globalne ekonomske krize u BiH, na njenom ublažavanju ne rade ništa, ocjenjuje Igor Gavran, analitičar u Vanjskotrgovinskoj komori BiH:
„Ne govori se o ublažavanju tih efekata krize, već se jednostavno pravi spisak tih mjera koje su nekada donesene, od kojih nikada nijedna nije provedena. Kriza teče, produbljuje se, radnici ostaju bez posla, industrijska proizvodnja samo statistički u jednom dijelu BiH raste, u stvarnosti opada u cijeloj BiH. Broja zaposlenih i dalje opada, prosječne plaće padaju. Sa primjenom ovih zakona za smanjenje javne potrošnje smanjiće se potražnja za domaćim proizvodima i uopšte na tržištu i dovesti do novih optuštanja radnika.“
Beskrajna igra sa građanima
Od jeseni bi moglo biti još gore, upozorava Kazazović:
„Ulazimo u posljednju godinu pred izbore. Istovremeno visi nam Damaklov mač nad glavom s obzirom na EU, na uslove koje moramo ispuniti. Povrh svega toga idu još ustavne promjene, tako da ovo sad što se događa pomalo liči na neko zauzimanje busija i pozicija pred neke odlučujuće bitke kad je riječ o Ustavu, odnosno o ustavnim promjenama. Niko građane ne pita nego to se pojedinci ili grupe, elita dogovaraju među sobom i trguju među sobom.“
Izlaz je, vjeruje, u građanima koji će kazniti one koji su četiri godine producirali krizu. No, bh. društvo je po svemu specifično, pa i po bezbrojnim mogućnostima za napredak, ali i po nemaru kakav se rijetko sreće, ističe Žiga:
„Očigledno da se te prednosti neće, ne umiju, ne žele da iskoriste i ljudi ovdje namjerno produciraju probeleme - jer oni koji su nesposobni, bezobzirni najbolje se snalaze u ovakvoj jednoj nesređenoj, haotičnoj situaciji. Korov je uvijek snažniji i davi ono što je plementije. Tako, nažalost, i ono što je vrijednije, plementije i u narodu i u idejama trenutno je potisnuto na marginu zato što korov još uvijek ovdje ima izvanredne mogućnosti da opstoji i razvija se.“
Beskrajna igra koju s građanima igraju političari čini se tek je u fazi zahuktavanja. Pitanje je hoće li je građani prepoznati i svoje krpice uzeti nazad.
Selo gori, a baba se češlja. Otprilike ovako bi se dale opisati aktivnosti bh. političara u posljednjih nekoliko mjeseci.
Ni nakon što su iz EU jasno rekli da bh. građanima nema ukidanja viza zbog neusvajanja zakona, da zemlja neće u NATO bez ustavne reforme, i još mnogo toga NE za BiH iz krugova kojima težimo, efekata nema. Ali zato ima svađa, zatezanja odnosa, prebacivanja krivice - ukratko svega osim rada.
Najsvježiji primjer je razmatranje postignutih aktivnosti iz Akcionog plana za realizaciju prioriteta iz dokumenta Evropsko partnerstvo s BiH i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koje se ponovno pretvorilo u optuživanje, zaključivanja, i svađu.
A podaci govore da su za pola godine uradili tek 39 posto onoga što su trebali. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić:
„Ovdje je poruka svim institucijama u BiH da se do kraja godine moraju realizovati sve obaveze, da su pomenute obaveze prioritet prioriteta za ovu zemlju ukoliko u ovoj zemlji postoji istinsko opredjeljenje ka punopravnom članstvu u EU.“
Duboka moralna i politička kriza
Jalove rasprave koje traju već godinu dana, kako je poručio i prvi čovjek državne vlade, moraju prestati. Duboka kriza koja je i politička i moralna i ekonomska odavno je prisutna i traži temeljit pristup rješenju koji se ne vidi, upozorava politički analitičar Neven Kazazović:
„Ova sadašnja elita na vlasti to nije sposobna da uradi. Ona je samo sposobna da još dalje reprodukuje tu krizu. Recimo, rasparava oko himne. Oni koji su glasali za tekst sad glasaju porotiv. To je jedno nadmudrivanje u Parlamentu, to je jedna fingirana demokratija iz koje nema izlaza. Oni su nevjerovatni. Ono što su se dogovorili dva dana poslije toga drugačije tumače. Gledaju svoje interese. Njih država, društvo, građani apsolutno ne zanimaju. Oni se rukovode nekim drugim mjerilima i ta mjerila ne mogu da opstanu u BiH, odnosno ako opstanu BiH neće biti.“
Ovakvo stanje koje prijeti da bude sve gore dijelom je i namjerno proizvedeno, smatra profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Jusuf Žiga:
„Da bi se skrenula pažnja sa pravih uzročnika ishodišta krize, problema nekih ljudi koji obnašaju ključno važne funkcije. Ovdje dugo vremena fermentira jedna loša vizija, loša strategija stabiliziranja ovog društva i države. I kad vi imate pogrešan pristup u vođenju jednoga posla, onda vi naprosto ne možete očekivati ni neke pozitivne rezultate.“
Stranke generatori korupcije
U prilog tvrdnji idu i podaci Transparency Internationala o nivou korupcije u BiH koji je u stalnom porastu do poražavajućeg nivoa. Naime, BiH je prema istraživanju najkorumpiranija zemlja regije i loše kotirana u Evropi. Glasnogovornica TI Ivana Korajlić:
„Građani smatraju da je korupcija najprisutnija u političkim strankama i građani su nezadovoljni efikasnošću vlasti u borbi protiv korupcije. Jedan od korisnih pokazatelja i upozorenja je da prije svega nedostaje politička volja za borbu protiv korupcije, što dokazuju i korupcijske afere koje su najkaraktersitičnije upravo za političke aktere, za političke stranke i predstavnike vlasti.“
Sa tek 39 posto urađenog posla u sferi napretka na putu ka evroatlantskim integracijama BiH gubi mnogo ne samo na političkom planu. Dok usvajaju informacije o usvojenim mjerama za ublažavanje negativnih efekata globalne ekonomske krize u BiH, na njenom ublažavanju ne rade ništa, ocjenjuje Igor Gavran, analitičar u Vanjskotrgovinskoj komori BiH:
„Ne govori se o ublažavanju tih efekata krize, već se jednostavno pravi spisak tih mjera koje su nekada donesene, od kojih nikada nijedna nije provedena. Kriza teče, produbljuje se, radnici ostaju bez posla, industrijska proizvodnja samo statistički u jednom dijelu BiH raste, u stvarnosti opada u cijeloj BiH. Broja zaposlenih i dalje opada, prosječne plaće padaju. Sa primjenom ovih zakona za smanjenje javne potrošnje smanjiće se potražnja za domaćim proizvodima i uopšte na tržištu i dovesti do novih optuštanja radnika.“
Beskrajna igra sa građanima
Od jeseni bi moglo biti još gore, upozorava Kazazović:
„Ulazimo u posljednju godinu pred izbore. Istovremeno visi nam Damaklov mač nad glavom s obzirom na EU, na uslove koje moramo ispuniti. Povrh svega toga idu još ustavne promjene, tako da ovo sad što se događa pomalo liči na neko zauzimanje busija i pozicija pred neke odlučujuće bitke kad je riječ o Ustavu, odnosno o ustavnim promjenama. Niko građane ne pita nego to se pojedinci ili grupe, elita dogovaraju među sobom i trguju među sobom.“
Izlaz je, vjeruje, u građanima koji će kazniti one koji su četiri godine producirali krizu. No, bh. društvo je po svemu specifično, pa i po bezbrojnim mogućnostima za napredak, ali i po nemaru kakav se rijetko sreće, ističe Žiga:
„Očigledno da se te prednosti neće, ne umiju, ne žele da iskoriste i ljudi ovdje namjerno produciraju probeleme - jer oni koji su nesposobni, bezobzirni najbolje se snalaze u ovakvoj jednoj nesređenoj, haotičnoj situaciji. Korov je uvijek snažniji i davi ono što je plementije. Tako, nažalost, i ono što je vrijednije, plementije i u narodu i u idejama trenutno je potisnuto na marginu zato što korov još uvijek ovdje ima izvanredne mogućnosti da opstoji i razvija se.“
Beskrajna igra koju s građanima igraju političari čini se tek je u fazi zahuktavanja. Pitanje je hoće li je građani prepoznati i svoje krpice uzeti nazad.