Na zahtjev Predsjedništva BiH Ministarstvo odbrane sačinilo je analizu i utvrdilo da se radi o 54 neperspektivna objekta, od kojih 21 mogu biti predate civilnim vlastima na korištenje.
Predsjedništvo je, međutim, odgodilo u srijedu izjašnjavanje o ovom pitanju, jer, kako je obrazloženo "nedostaje još niz potrebnih podataka".
Razmatranje informacije se očekuje na jednoj od narednih sjednica, a pitanje na koje će Predsjedništvo morati odgovoriti jeste i ko i kako će raspolagati ovom imovinom s obzirom da su mišljenja podijeljena: vratiti je državi i ili dati entitetima na raspolaganje?
Na održavanje neperspektivne vojne imovine se, prema podacima Ministarstva odbrane BiH, godišnje troši oko dva miliona konvertibilnih maraka (KM).
Dio odmah predati entitetima
Prema informaciji Ministarstva odbrane dostavljenoj Predsjedništvu BiH, 21 objekat bi se odmah mogao staviti na raspolaganje civilnim vlastima u BiH. Od toga 20 u Federaciji i jedan u RS.
Analiza je napravljena po osnovu ranije odluke Predsjedništva i prestruktuiranja kapaciteta iz neperspektivnih u perspektivne objekte, kaže šef Ureda za odnose s javnošću Ministarstva odbrane BiH Uma Sinanović:
Kasarna "Luka Vukalović" u Trebinju jedan je od objekata za koje je Ministarstvo odbrane preporučilo da se preda civilnim vlastima
„U posjedu Ministarstva i Oružanih snaga imamo trenutno 54 neperespektivne lokacije. Od tih 54, 21 je spremna za predaju odmah, 11 njih je spremno u roku do tri mjeseca, a ostalih 23 se može predati civilnim organima nakon tri mjeseca.“
S obzirom na nepostojanje zakonske regulative u oblasti državne imovine, te različite stavove u vezi s tim ko bi gospodario njome i kako je tretirati, najbolji način bi bio podjela među nižim nivoima vlasti, smatra predsjednik Komisije za državnu imovinu Zvonimir Kutleša:
„Teško je. U nedostatku zakonske regulative pitanje državne imovine je apsolutno neuređeno, ali moj stav je od ranije, i mislim da bi to bilo najbolje rješenje, da se sva ta neprespektivna imovina, dakle ono što nije interesantno za Oružane snage BiH i za Ministarstvo obrane, bi se trebala dati u vlasništvo nižim upravnim administrativnim jedinicama, dakle entitetima, županijama. Mislim da će se o toj imovini najbolje brinuti lokalne zajednice jer je inače poznato da država i nije baš uvijek najbolji gospodar.“
Neophodna je revizija prisvojenog
Bivši zamjenik ministra odbrane BiH Enes Bećirbašić, s druge strane, vjeruje kako je najbolje da imovinom raspolaže država od koje je kasnije mnogo lakše objekte po potrebi uzeti natrag. Tim prije što je dobar dio vojne imovine ranije dat na raspolaganje bez prethodnog popisa, smatra Bećirbašić:
„Da bi se stvar korektno dovela do kraja mora se napraviti i revizija i korak unazad da bi se ustanovilo na koji način je ta sredstva neko prisvojio ili počeo koristiti ili na neki način otuđio - jer činjenica je da tu postoje različiti načini koji su korišteni kako bi se došlo do te imovine i ja nisam siguran da su svi do kraja regularni.“
Kako se na ovu imovinu troše velike količine novca najlogičnije je dati je na raspolaganje lokalnim zajednicama, smatra član Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost Parlamenta BiH Mirko Okolić:
Preporučena je i predaja Kasarne "Safet Zajko" u Sarajevu, Foto: Dnevni avaz
„Čini mi se da je u ovom momentu jedini spas za tu neprespektivnu vojnu imovinu zainteresovanost lokalnih zajednica. Ukoliko se to ne desi, bojim se da će i one ubrzo prestati biti zainteresovane zato što će ta neperspektivna vojna imovina doći u takvo stanje da neće biti ni oni zainteresovani za njenu upotrebu.“
Trostruko više od potrebnog
Za potrebe Ministarstva odbrane trenutno je neophodno 69 objekata, a ima ih najmanje tri puta više. Na prostoru RS su 24 objekta, 10 je kasarni, a među objektima od interesa je i vojni aerodrom Mahovljani u Banjoj Luci. U Federaciji BiH također su kasarne, skladišta i poligoni od najvećeg interesa.
Viška bi se, smatra vojni analitičar Đuro Kozar, trebalo na neki način rasteretiti:
„U RS su najprije odlukom njihovih entitetskih organa riješili se tog viška tako što su ih prebacili na korištenje u nadležnost civilnim organima, uglavnom školstvu, kulturnim institucijama, univerzitetu itd. I dio ovih objekata u Federaciji je na određen način podijeljen lokalnim zajednicama. Npr. u Tuzli je bivša zgrada zapovjedništva korpusa sada na korišćenju u Općini Tuzla, a Dom armije je dat na korišćenje Akademiji i još nekim institucijama.“
Kozar upozorava da naprije treba odrediti čime se raspolaže:
„Mislim da bi trebalo sve te vojne objekte, bez obzira ko ih sada koristi, popisati i tretirati ih kao državnu imovinu i onda donijeti zakonske propise kojima će se utvrditi kako ko i na koji način da ih korsiti i da to ne bude ničija volja niti samovolja, nego da to bude stvar koja će biti principijelno i zakonski regulirana.“
Pitanje jeste i to hoće li se tokom popisa državne imovine popisivati sva vojna imovina kojoj su entiteti ranije promijenili namjenu ili je prodali, s obzirom da se dio političkih struktura u BiH zalaže za reviziju procesa.
Predsjedništvo je, međutim, odgodilo u srijedu izjašnjavanje o ovom pitanju, jer, kako je obrazloženo "nedostaje još niz potrebnih podataka".
Razmatranje informacije se očekuje na jednoj od narednih sjednica, a pitanje na koje će Predsjedništvo morati odgovoriti jeste i ko i kako će raspolagati ovom imovinom s obzirom da su mišljenja podijeljena: vratiti je državi i ili dati entitetima na raspolaganje?
Na održavanje neperspektivne vojne imovine se, prema podacima Ministarstva odbrane BiH, godišnje troši oko dva miliona konvertibilnih maraka (KM).
Dio odmah predati entitetima
Prema informaciji Ministarstva odbrane dostavljenoj Predsjedništvu BiH, 21 objekat bi se odmah mogao staviti na raspolaganje civilnim vlastima u BiH. Od toga 20 u Federaciji i jedan u RS.
Analiza je napravljena po osnovu ranije odluke Predsjedništva i prestruktuiranja kapaciteta iz neperspektivnih u perspektivne objekte, kaže šef Ureda za odnose s javnošću Ministarstva odbrane BiH Uma Sinanović:
S obzirom na nepostojanje zakonske regulative u oblasti državne imovine, te različite stavove u vezi s tim ko bi gospodario njome i kako je tretirati, najbolji način bi bio podjela među nižim nivoima vlasti, smatra predsjednik Komisije za državnu imovinu Zvonimir Kutleša:
„Teško je. U nedostatku zakonske regulative pitanje državne imovine je apsolutno neuređeno, ali moj stav je od ranije, i mislim da bi to bilo najbolje rješenje, da se sva ta neprespektivna imovina, dakle ono što nije interesantno za Oružane snage BiH i za Ministarstvo obrane, bi se trebala dati u vlasništvo nižim upravnim administrativnim jedinicama, dakle entitetima, županijama. Mislim da će se o toj imovini najbolje brinuti lokalne zajednice jer je inače poznato da država i nije baš uvijek najbolji gospodar.“
Neophodna je revizija prisvojenog
Bivši zamjenik ministra odbrane BiH Enes Bećirbašić, s druge strane, vjeruje kako je najbolje da imovinom raspolaže država od koje je kasnije mnogo lakše objekte po potrebi uzeti natrag. Tim prije što je dobar dio vojne imovine ranije dat na raspolaganje bez prethodnog popisa, smatra Bećirbašić:
„Da bi se stvar korektno dovela do kraja mora se napraviti i revizija i korak unazad da bi se ustanovilo na koji način je ta sredstva neko prisvojio ili počeo koristiti ili na neki način otuđio - jer činjenica je da tu postoje različiti načini koji su korišteni kako bi se došlo do te imovine i ja nisam siguran da su svi do kraja regularni.“
Kako se na ovu imovinu troše velike količine novca najlogičnije je dati je na raspolaganje lokalnim zajednicama, smatra član Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost Parlamenta BiH Mirko Okolić:
Trostruko više od potrebnog
Za potrebe Ministarstva odbrane trenutno je neophodno 69 objekata, a ima ih najmanje tri puta više. Na prostoru RS su 24 objekta, 10 je kasarni, a među objektima od interesa je i vojni aerodrom Mahovljani u Banjoj Luci. U Federaciji BiH također su kasarne, skladišta i poligoni od najvećeg interesa.
Viška bi se, smatra vojni analitičar Đuro Kozar, trebalo na neki način rasteretiti:
„U RS su najprije odlukom njihovih entitetskih organa riješili se tog viška tako što su ih prebacili na korištenje u nadležnost civilnim organima, uglavnom školstvu, kulturnim institucijama, univerzitetu itd. I dio ovih objekata u Federaciji je na određen način podijeljen lokalnim zajednicama. Npr. u Tuzli je bivša zgrada zapovjedništva korpusa sada na korišćenju u Općini Tuzla, a Dom armije je dat na korišćenje Akademiji i još nekim institucijama.“
Kozar upozorava da naprije treba odrediti čime se raspolaže:
„Mislim da bi trebalo sve te vojne objekte, bez obzira ko ih sada koristi, popisati i tretirati ih kao državnu imovinu i onda donijeti zakonske propise kojima će se utvrditi kako ko i na koji način da ih korsiti i da to ne bude ničija volja niti samovolja, nego da to bude stvar koja će biti principijelno i zakonski regulirana.“
Pitanje jeste i to hoće li se tokom popisa državne imovine popisivati sva vojna imovina kojoj su entiteti ranije promijenili namjenu ili je prodali, s obzirom da se dio političkih struktura u BiH zalaže za reviziju procesa.