"Kao da je svaka obitelj na Balkanu izgubila nekog svog."

U Sarajevu, Tuzli, Novom Sadu, Beogradu, Podgorici, Zagrebu, Skoplju iste riječi, isti žal nakon smrti Halida Bešlića.

Zajednički gubitak obrisao je podjele i granice, ujedinio često podijeljena društva i pojedince i još jednom osvijetlio veličinu muzičara i humanitarca Bešlića.

Htio je, rekao je to u više intervjua, da ga nakon smrti pamte najprije kao dobrog čovjeka i sudeći prema brojnim reakcijama, porukama i osvrtima, u tome je uspio.

"Podjele su prestale i mislim da će u narednom periodu biti jedinstva među narodom zbog toga što je on sijao dobrotu. Bio je čovjek u mahali, ulici, bio je na svjetskim pozornicama. Isto tako sjedio je sa običnim narodom, pjevao i veselio se. Ne postoji osoba u ovom gradu kojoj on nije zapjevao", kazao je Emir iz Sarajeva, gdje su dan nakon smrti hiljade ljudi odale počast Halidu Bešliću.

Građani su se okupili ispred Doma mladih u Sarajevu, gdje su ostavljali cvijeće i svijeće ispred fotografije Halida Bešlića. S pjevačevim prijateljima, kolegama muzičarima i porodicom građani su se od Halida opraštali uz pjesmu, vjerujući da bi baš tako i on želio.

Spontano okupljanje građana upriličeno je i na Trgu slobode u Tuzli.

Pjevač narodne muzike preminuo je 7. oktobra u 72. godini, nakon kratke borbe s teškom bolešću.

"I posle njega, neka se svi promene"

Dragana Bančević je u Sarajevo došla iz Novog Sada kako bi odala počast muzičaru.

Kaže da je i u mladosti slušala Halida iako su ona i njeno društvo više voljeli neku drugu vrstu muzike.

"Njegovu muziku, ja mislim da smo svi slušali, zato što su to bile balade. On je specifičan bio i toliko mi ga je žao, evo ja sam došla s unukom i sestrom. Sestra je došla iz Amerike."

"U životu je najteže biti čovek. On je dokazao kako treba ljudi da se ponašaju. Ima nas mnogo, ali biti čovek kao što je Halid bio, e to je retkost. I želela bih da se svi potrude, i mi, i vi, i svi oko nas da budu ljudi, da budemo jedni prema drugima da se ophodimo onako kako treba. Mislim, i Balkan ceo da se vrati kao nekad što je bio, da budemo solidarni, da poštujemo jedne druge. E to bi ja volela, kao nekad što smo bili", kaže Dragana.

Za Izudina iz Sarajeva Halid je bio ljudska gromada koju će pamtiti svi ljudi.

"Taj veliki čovjek je tom svojom jednostavnošću, odnosnom prema ljudima, skromnošću i humanošću, ljudskim osobinama, muzikom ostavio trag. I poslije smrti, jedna tuga koja se pretvorila u optimizam, neku nadu da bi na našim prostorima moglo zavladati neko bolje vrijeme i neko bolje razumijevanje među ljudima", rekao je za RSE Izudin.

Brojni javne ličnosti iz najrazličitijih oblasti skoro, pa identično, a opet svako na svoj način i lično, odali su počast Halidu Bešliću.

Almir Kurt Kugla, sarajevski glumac, kaže da ima osjećaj kao da je svaka kuća izgubila nekog svog.

"Svi ljudi koje poznajem, svi imaju osjećaj kao je neko iz kuće otišao. Beskrajno smo tužni. Ostali smo bez gromade od čovjeka."

Najčešće reakcije otkrivaju veliku humanost, neposrednost i jednostavnost ovog muzičara, koji je rođen u selu Knežina na Sokocu, kod Sarajeva.

Prve singlove objavio je krajem 1970-ih, a njegov prvi studijski album "Sijedi starac" izašao je 1981. Tokom 1980-ih postao je vrlo popularan, s hitovima poput "Neću, neću dijamante", "Vraćam se majci u Bosnu", "Hej, zoro ne svani" i "Eh, kad bi ti".

Do 2025. godine objavio je više od deset albuma i bio je cijenjena ličnost na folk sceni širom Balkana.

Sudjelovao je u bezbroj humanitarnih akcija, pomogao mnoge ugrožene, uveseljavao građane, društva u kafanama, prodavačice u pekari dok kupuje kifle, najpoznatije nogometaše na zabavama, punio dvorane u svim dijelovima Balkana. Jednako srčano, neposredno i iskreno.

"Već danima slušamo o tome koliko je bio dobar čovjek. Možda i nismo znali toliko, koliko do ovog posljednjeg trenutka kada ga svi zajedno ispraćamo", kaže Naida iz Sarajeva, koja je došla pred Dom mladih oprostiti se od Halida pjesmom i zajedništvom.

Lejla kaže da je sretna što je živjela u istom vremenu kao i Bešlić.

"Sretna sam što sam imala priliku slušati ga uživo. Sve ovo pokazuje kolika je ljudska veličina bio. Nije mala stvar u ovakvim vremenima povezati regiju muzikom, ljubavlju i svim tim lijepim stvarima."

Halida su voljeli svugdje, čak i nakon ratova '90-ih kad su mnogi umjetnici ostali, svojom krivicom ili ne, na jednoj, drugoj, trećoj... strani. Nije mu se imalo šta zamjeriti, čak i na prostoru gdje se lako zamjera i dugo pamti. Prerastao je svoje muzičke okvire i postao dio tuđih pjesama, filmskih replika i svakodnevnih izreka.

U čemu je bila Halidova "tajna"?

"To je bio Halid", kaže Almir Kurt Kugla.

"Tajna je u tome što je on bio veliki čovjek. Nema to veze ni s umjetničkim opusom. Ja kad sam vidio oproštajno pismo Brune Langera iz Atomskog skloništa o Halidu. Dakle, nespojivo, mozak da ti eksplodira, ako ganjaš neke žanrove i time se baviš. Ali ljudi znaju, oni koji su ga sreli, a i koji nisu – znaju i osjećaju koliko veliki čovjek je bio i koliko je ovo veliki gubitak."

Novinar Almir Panjeta kaže da Halid nije imao zidove oko sebe.

"Bio je otvoren za sve i svakoga. Svima bi pomogao. To ljudi prepoznaju, ljudskost, jednostavnost.

Nažalost, to su neke kvalitete kojih danas ima sve manje", kaže Panjeta.

"Ispada da nema tajne – treba samo biti čovjek, treba biti kao Halid."