RSE: Gospodine Lukovac, kao neko ko je bio na čelu Pokreta za nezavisnost Crne Gore ocjenjujete društvenu i političku situaciju u protekle dvije godine, da li se moglo više?
Lukovac: Konačno rješenje državnog pitanja i način kako je to postignuto značajno je relaksirao ranije napetu političku atmosferu i drastično umanjio tenzije u Crnoj Gori. Bez obzira što pojedine stranke u Crnoj Gori nastoje da stvore privid nastavka dubokih podjela oko državnog pitanja sada ga drže otvorenim. Opšte društvena i politička situacija je značajno poboljšana, težište političke akcije prešlo je na pitanja razvoja, posebno drugačije politike regionalnog razvoja, demokratizacije odnosa, reformi koje je potrebno izvršiti u skladu sa opredjeljenjem i integraciju u Evropsku uniju. Svako objektivan mora priznati da su na unutrašnjem planu učinjeni pozitivni pomaci, novi Ustav, veće stope razvoja i nezaposlenosti.
U odnosima sa svijetom Crna Gora je brzo i objeručke prihvaćena, nije više talac politike drugih, pa je brzo parafirala i potpisala prvi sporazum sa Evropskom unijom i napreduje u pravcu integracija. Naravno, očekivalo se da će se unutrašnje političke tenzije nakon rješenja državnog pitanja brže i u većoj mjeri pravazići. To se nije desilo jer kod najvećeg dijela opozicije još nije došlo do suočavanja sa novom realnosti i reformisanja na platformi prihvatanja nezavisne države Crne Gore, njenih demokratskih vijednosti, unapređivanje sveukupnih odnosa i što bržeg ovladavanja vrijednostima razvijene Evrope. Vladajuća kaolicija takođe mora brže ići u susret demokratizaciji društva, osvajanju novih prava i sloboda, te građenju mostova na unutrašnjem planu. Isto tako pitanje sjevera postalo je urgentno, te se na tom planu mora hitno učiniti nešto radikalno u daleko većem obimu nego do sada.
RSE: Dvije godine nakon ostvarene nezavisnosti taj datum ne slave i ne obilježavaju svi u Crnoj Gori. Koji su po Vama razlozi da bar po tom pitanju nije ralaksiranija atmosfera, jednostavno, da li je to očekivano?
Lukovac: Na žalost, dio opozicije koji se permanentno suprotstavljao ideji nezavisne Crne Gore nije još izvukao potrebne zaključke da je to pitanje jednom za svagda riješeno, te da oni svoju političku budućnost u Crnoj Gori mogu da traže jedino prihvatajući i poštujući državu Crnu Goru, njen Ustav i propise i nudeći kvalitetniji program koji je okrenut njenom prosperitetu. U suprotnom, postepeno će nestati sa političke scene kao relevantni politički činioci i postaće marginalne i anahrone grupe kojima će vremenom i sadašnje članstvo okrenuti leđa. Veliki je hendikep Crne Gore što nema ozbiljnu kvalitetnu opoziciju okrenutu prosperitetu Crne Gore koja iskreno nudi alternativu građanima i državi od ove koja je već dugo na vlasti, tako da joj građani mogu vjerovati i možda joj sljedeći put povjerili madat ne bi li pokazali veće rezultate od onih koji sada vode Crnu Goru.
RSE: Sa aspekta nekog ko živi u Hrvatskoj u kojoj se sve rjeđe pojavljuju tužbe za klevetu političara i javnih ličnosti protiv novinara kako gledate na aktuelne procese u Crnoj Gori poput slučajeva Nikolaidisa, Koprivice, Ivanovića i presude.
Lukovac: Ovakvi sudski procesi i presude, premda se radi o različitim djelima, nijesu dobra referenca za Crnu Goru niti za ono čemu teži da dosegne viši nivo prava, sloboda, demokratskih odnosa, a nikako kao poruka da je ona ozbiljno, iskreno posvećena usvajanju vrijednosti i standarda razvijene Evrope kojoj stremi. Pri tome, ne zanemarujem potrebu znatno većeg stepena odgovornosti novinara za izgovorenu riječ ili napisani tekst, posebno kada se radi o teškim, a neutemeljenim optužbama za krivična djela, ali i javni djelatnici treba da prihvate da taj poziv nosi sa sobom rizik sumnjičenja ili optužbi javnosti ili medija, nerijetko bez osnova koji se moraju stojički podnijeti. Odgovarati uvredljivim argumentima, a ne prijetnjama i odmazdama, a kada se posegne za sudskim procesom uz tako drastične neuobičajene presude u uslovma kada naš pravni sistem još uvijek nije reformisan, tada su neizbježne ocjene da je sudstvo pod snažnim uticajem vlasti i da vlast uz pomoć sudova guši javnu riječ. Mada i Hrvatsku tek čekaju reforme pravosuđa ovakvih slučajeva nije bilo skoro, naprotiv, čak je bilo angažovanja predsjednika države i Vlade da se spašava "Feral Tribjun", nedjeljnik poznat kao oštar kritičar vlasti, kada mu je prijetilo gašenje zbog neplaćenog poraza državi.
RSE: Osim tekućih problema ostalo je niz neriješenih iz prošlosti, posebno među zemljama iz regiona. Kada je riječ o odnosima između Crne Gore i zemlje u kojoj ste Vi ambasador Crne Gore u Hrvatskoj koji su to prioriteti koji bi trebalo da budu razriješeni između dvije države?
Lukovac: Svakako, najvažnije je da se nađe konačno rješenje utvrđivanja granice između Crne Gore i Hrvatske jer to neriješeno pitanje, bez obzira što imamo privremeno rješenje koje se poštuje, može biti otežavajuća okolnosti u dalju fazu integracije Crne Gore u Evropsku uniju. Dogovor dva premijera da se rješenje tog pitanja povjeri Međunarodnom sudu pravde u Hagu otvara mogućnost da se ono skine sa dnevnog reda. Time bi se istovremeno znatno rasteretilo breme nedavne prošlosti i omogućilo snaženije otpočinjanje procesa obnavljanja ili gradnje novih mostova razumijevanja, povjerenja i saradnje između susjednih područja naše dvije zemlje.
RSE: Sud u Dubrovniku saslušava bivše logoraše Morinja uz prisustvo sudija iz Crne Gore. To znači da bi uskoro moglo doći do podizanja optužnica i eventualnog sudskog postupka protiv osoba koje su počinile ratne zločine u tom slučaju. U kojoj mjeri će to relaksirati odnose između Hrvatske i Crne Gore?
Lukovac: Na ovom kao i na drugim mogućim slučajevima optužbi za zločine počinjene devedesetih godina odvija se intenzivna saradnja tužilaštava i sudova Crne Gore i Hrvatske kako je to dogovoreno i predviđeno potpisanim sporazumom o saradnji dva tužilaštva. Sada su obje strane zadovoljne tokom saradnje uključujući i istražnim postupkom i u slučaju Morinj. Razumije se, ako saslušanja budu pružila dokaze protiv osumnjičenih za očekivati je da bude podignuta optužnica i započet sudski postupak. Odgovoran odnos našeg sudstva i dobra saradnja u toj oblasti značajno doprinose međusobnom povjerenju i saradnji. S toga, očekujem da takav odnos bude ispoljen u narednim, odnosno u daljim fazama istrage pre eventualnog suđenja.
RSE: Spor oko Prevlake će biti predat Međunarodnoj sudu pravde na odlučivanje. Mnogi politički subjekti u Crnoj Gori smatraju da presuda neće ići u korist Crne Gore. Koliko je to mišljenje realno, odnosno da li je moguće pretpostaviti odluku Međunarodnog suda?
Lukovac: Odgovorni politički subjekti znaju da se pitanje ragraničenja između zemalja rješava dogovorom ili arbitražomrijeme nametanja rješenja ratovima je prošlo. Sa Hrvatskom su, u vezi Prevlake, vođeni pregovori tokom devedesetih i početkom ove decenije. U odsustvu dogovora došlo se do privremenog rješenja. U ovom periodu to se pokazalo kao maksimum i kao dobro za obje strane, ali ono u nekim važnim oblastima limitira obje strane kao podmorje, ekonomske zone, razvoj, pa se kad tad mora ići na definitivno razgraničenje. Kakve su naše šanse na Međunarodnom sudu u Hagu? Hrvatska na svojoj strani ima jedan možda najvažniji dio Međunarodne konvencije o pravu mora koja govori o srednjoj liniji, polazeći od tačke gdje granica na kopnu izlazi na more, odnosno oslanja se na princip uti posjedetih juris. Ovo pod uslovom da Međunarodni sud ostane pri mišljenju Badinterove komisije o pretvaranju administrativnih u međunarodne granice na kopnu. Ali to ne mora biti tako.
Međunarodna praksa razgraničenja u zatvorenim morima uvažava specifičnosti, a u našem slučaju one su: osobenosti Bokokotorskog zaliva koji bi trebalo da ostane unutrašnji zaliv Crne Gore. Zatim, istorijske razloge kao i faktičko stanje koje je postojalo i u SFRJ, pa sve do današnjeg dana kada su u pitanju te vode ili korišćenje morskog dna naspram zaliva. S toga mi imamo šansi. S tim, da se sva argumantacija kvalitetno obradi od strane vrhunskih stručnjaka i prezentira sudu. U svakom slučaju, ni nama ni Hrvatskoj niko drugi više od međunarodne arbitraže ne može pomoći u zadovoljavanju naših aspiracija u vezi ragraničenja. Nema te političke snage u jednoj i li drugoj zemlji koja bi mogla preuzeti odgovornost i dobrovoljno odstupiti od onoga što se smatra da je naše, naš državni interes.
RSE: Da li ste upoznati sa pripremama crnogorskog tima za pripremu dokumenata koji će biti predati Međunarodnom sudu?
Lukovac: Koliko je meni poznato Vlada Crne Gore treba da izvrši izmjene u sastavu našeg dijela zajedničke komisije jer je profesor doktor Nebojša Vučinić koji je bio imenovan u komisiju u međuvremenu izabran za sudiju u Evropskom sudu u Strazburu. Tek nakon toga bi se dogovorili prvi sastanak, metod i dinamika rada zajedničke komisije. Rad te komisije i obrada svih elemenata koji će biti prezentirani Međunarodnosm sudu pravde zahtijevaće vrijeme, posebno i zato što takvo opredjeljenje i mandat Međunarodnom sudu treba da prihvate parlamenti obje zemlje, Skupština Crne Gore i Sabor Republike Hrvatske. A da to ne ide tako brzo vidimo i iz iskustva Hrvatske i Slovenije, odnosno dva premijera ove dvije zemlje o potrebi arbitraže za razgraničenje u Piranskom zalivu koji još nije ni blizu prezentacije parlamentima, iako je postignut čak godinu dana prije ovog našeg dogovora.
RSE: U gotovo svim susretima državnih funkcionera sa kolegama iz Hrvatske, ali i drugih zemalja, iskazuje se spremnost tih država da Crnoj Gori pomognu u integracijama prenoseći sopstvena iskustva. Koliko Crna Gora može da nauči iz iskustva od Hrvatske o izgradnji države, demokratije, infrastrukture i ostalim procesima koji treba da se odvijaju unutar same države?
Lukovac: Mislim da ohrabruje spremnost niza zemalja bilo da su članice Evropske unije ili su na putu za članstvo da Crnoj Gori ponude svoja iskustva i ponude tehničku i drugu pomoć. Takve ponude Crna Gora treba da ozbiljno razmotri i koristi gdje god joj je to potrebno. To ne treba da čini da bi reda radi odgovorila na ljubazne ponude, već iz saznanja da takvu pomoć može na najbolji način upotrijebiti. U suprotnom bi trošila energiju, kadrove, pa i sredstva, a ne bi bilo efekata. Hrvatska u načelu može u nekim oblastima biti od veće koristi za Crnu Goru nego neke druge zemlje. Izašli smo iz istog sistema, suočavamo se sa sličnom problemima i zahtjevima Evropske unije. Imajmo u vidu da su nakon prijema Bugarske i Rumunije znatno zaoštreni kriterijumi za otvaranje i zatvaranje pojedinih poglavlja i upravo je Hrvatskoj uvedeno po prvi put stotinjak mjerila koja mora prethodno ispuniti da bi otpočeli pregovore o pojedinim poglavljima. Možemo očekivati da će ta mjerila važiti i za Crnu Goru sa realnim izgledima da budu uvedena i neka dodatna, odnosno da se dalje zaoštravaju uslovi. Ono što je dobro iskustvo Hrvatske korisno i za nas to je saradnja svih parlamentarnih stranaka u sprovođenju reformi, ispunjavanju uslova, kao i u vođenju pregovora, a takođe i efikasno koršćenje predpristupnih fondova. O tome će biti riječi narednih dana kada jedna veoma jaka delegacija Sabora Hrvatske na čelu sa potpredsjednikom Sabora Nevenom Mimicom, ali i predsjednikom njihovog Savjeta za praćenje pregovora sa Evropskom unijom doktor Vesnom Pusić doputuju u Crnu Goru radi razgovora o ulozi parlamenata u procesima integracija, te o iskustvima koje Hrvatska ima, a mogla bi biti interesantna za Crnu Goru.
RSE: Crnogorska zajednica u Hrvatskoj je, reklo bi se, dobro organizovana. Kakva je Vaša saradnja sa njima i koliko je dijaspora u Hrvatskoj spremna da ulaže u Crnu Goru u sadašnjem ekonomskom i biznis ambijentu?
