U jednom danu dvije odluke kojima je iskoristio Bonska ovlaštenja.
Tako je visoki predstavnik Christian Schmidt stavio tačku na slučaj "Viaduct" kojeg bezuspješno vlasti u Bosni i Hercegovini pokušavaju riješiti već godinama.
Drugom je osigurao novac i nametnuo zakonske izmjene kojima se zaobilaze višegodišnje političke blokade reformi izbornog procesa.
Donoseći ove dvije odluke, Schmidt je omogućio da Bosna i Hercegovina izmiri dugogodišnja dugovanja , ali i da ima transparentnije izbore iduće godine.
Šta je Schmidt uradio u slučaju 'Viaduct'?
Visoki predstavnik u BiH je preusmjerio dio poreznog novca koji bi pripao Republici Srpskoj za otplatu duga od 56 miliona eura prema slovenskoj firmi "Viaduct".
Naime, više od 160 miliona eura, koje su prikupljene od putarina, punih sedam godina se nalazi na posebnom računu Centralne banke BiH. Razlog je, jer se entitetski ministri finansija ne mogu dogovoriti o njegovoj raspodjeli.
Dvadeset eurocenti putarine koja se plaća na svaku litru goriva isključivo je namijenjeno izgradnji (auto)cesta.
Okvirni dio koji bi trebao pripasti Republici Srpskoj trebao bi pokriti dug prema "Viaductu".
Taj iznos bit će prenesen s računa koji je posebno za putarine otvoren kod Centralne banke BiH, na račun Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine.
Ova sredstva, prema odluci Schmidta, državni ministar ili njegov zamjenik će, isplatiti Viaductu "bez odlaganja nakon zaprimanja validnog zahtjeva".
Dug prema ovoj firmi nastao je zbog koncesije za dvije hidroelektrane kod Banje Luke koju je Vlada RS dala slovenskoj firmi, ugrozila, pa poništila.
Država BiH mora, prema presudi suda iz Washingtona, iz svog budžeta platiti dug, a potom taj novac dogovorno ili sudskim putem potraživati od RS-a.
Vlada RS je odbijala unaprijed uplatiti sredstva za izmirenje duga na državni račun, predlažući da se plati iz dobiti Centralne banke BiH, što su odbili predstavnici iz Federacije BiH.
"Viaduct" je, u međuvremenu, pokrenuo ovrhu nad računima države BiH u zemlji i inozemstvu, sredstvima za agenciju koja kontrolira prelete aviona iznad BiH i nekretninama Centralne banke BiH.
Šta je Schmidt odlučio u vezi izbora?
Visoki predstavnik Christian Schmidt odlučio je da se nova izborna tehnologija potrebna za iduće opće izbore, koji su planirani za oktobar 2026. godine, kupi iz dobiti Centralne banke BiH.
Ta dobit je 2024. godine iznosila oko 200 miliona eura.
Centralna izborna komisija BiH ranije je procijenila da će im za nabavku skenera glasačkih listića i slične opreme trebati oko 59 miliona eura.
Taj novac nije bio predviđen nacrtom budžeta za 2025. godinu, koji još uvijek nije usvojilo tročlano Predsjedništvo i dvodomni Parlament BiH.
Prema odluci visokog predstavnika, Centralna izborna komisija (CIK) će zatražiti novac od Ministarstva finansija BiH.
Ministar ili njegov zamjenik moraju isplatiti tražena sredstva bez obzira na to hoće li budžet za 2025 godinu biti usvojen ili ne.
Šta je još nametnuo visoki predstavnik?
Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je i izmjene zakona prema kojima niži nivoi vlasti, entiteti i kantoni, moraju platiti izgubljene međunarodne arbitraže u roku od 30 dana.
Koncesije i općenito privreda su, kao i obrazovanje ili zdravstvo, u ustavnoj nadležnosti entiteta Republika Srpska, te Federacije BiH i njenih deset kantona.
Strani investitori u slučaju nepoštivanja ugovora tuže državu kao međunarodni pravni subjekt, kao što je bio slučaj sa slovenskim "Viaductom".
Trenutno su u toku arbitraže u kojima odštetni zahtjevi premašuju 1,3 milijarde eura zbog ugovora koje su potpisali entiteti i kantoni.
Prema odluci visokog predstavnika, niži nivoi će morati osigurati sredstva za isplatu odštete ili direktno izmiriti takav dug prema stranom investitoru.
Prema Schmidtovoj odluci, dug će se moći isplatiti iz sredstava od poreza, poput putarina i akciza, koji bi trebali pripasti entitetima ili kantonima. Taj novac se prikuplja i naknadno raspoređuje s posebnih računa u Centralnoj banci BiH.
Također, od sad se u ugovorima sa stranim investitorima mora jasno navesti da će odgovornost za eventualne štete i tužbe snositi entitet, kanton ili općina koja je ugovor potpisala, a ne cijela država.