Azerbejdžanski predsjednik stajao je pred kamerama državne televizije, smiješeći se pored izraelskog jurišnog drona koji je nedavno nabavljen za rastući arsenal njegove zemlje. Ilham Alijev ga je zatim pomilovao, kao psa.
Izraelska bespilotna letjelica bila je dio opsežne flote izraelskih i turskih dronova koje je Alijevljeva vojska koristila s razornim učinkom protiv Armenije u svojoj uspješnoj kampanji za ponovno preuzimanje kontrole nad spornom teritorijom Nagorno-Karabah 2023. godine.
Ovo oružje je mali, ali značajan odraz tihih, dugogodišnjih - i značajnih - odnosa Azerbejdžana s Izraelom.
Dok je izraelska žestoka, neviđena baražna vatra bila usmjerena na iranske nuklearne i raketne lokacije i prijetila destabilizacijom teheranske vlade, a Iran prijetio odmazdom i sve potencijalno bilo nadomak da izazove širi rat na Bliskom istoku - Baku je pokušavao provući konac u vrlo tanku iglu.
"Alijev mora ostati na strani i Izraela -- kontinuiranog dobavljača sofisticiranog oružja azerbejdžanskim oružanim snagama i tržišta za azerbejdžansku naftu -- i Teherana [zbog] iranske sposobnosti da okrenu Armeniju i Azerbejdžan jedne protiv drugih", rekao je Richard Kauzlarich, koji je bio američki ambasador u Azerbejdžanu krajem 1990-ih.
"Azerbejdžan nema interesa za rat s Iranom i ne podržava izraelske napade na iransku teritoriju", rekao je Zaur Širijev, stručnjak za Južni Kavkaz u Carnegie Russia Euroasia Centru. "Azerbejdžan je jasno stavio do znanja da nije dio ovog sukoba."
Alijev nije ništa javno rekao.
Ministarstvo vanjskih poslova Azerbejdžana izdalo je saopštenje 13. juna -- dana kada je Izrael započeo svoju kampanju -- u kojem se navodi da je Baku "ozbiljno zabrinut" zbog napada.
"Oštro osuđujemo eskalaciju situacije i pozivamo strane da riješe postojeća neslaganja samo dijalogom i diplomatskim sredstvima u skladu s normama i principima međunarodnog prava."
Sljedećeg dana, ministarstvo je saopštilo da je ministar vanjskih poslova Džejhun Bajramov razgovarao sa svojim iranskim kolegom Abasom Arakčijem i uvjerio ga da Azerbejdžan neće dozvoliti da se njegova teritorija koristi za napade na Teheran.
Bajramov je kasnije razgovarao s britanskim ministrom vanjskih poslova, izražavajući "ozbiljnu zabrinutost zbog sigurnosne situacije u regiji kao rezultat izraelsko-iranskog sukoba".
Ministarstvo vanjskih poslova Azerbejdžana nije odgovorilo na e-mailove u kojima se tražio daljnji komentar.
Na obalama Arasa
Veze Azerbejdžana s Teheranom su mješovite.
Iran je pretežno šiitski muslimanski. Šiiti dominiraju i u Azerbejdžanu, iako postoji i značajna sunitska populacija. Zemlja je zvanično sekularna i religija igra malu ulogu u javnom životu.
Unutar Irana, tamošnji Azerbejdžanci su druga najveća manjina nakon Fara ili Perzijanaca, činjenica koja povremeno zabrinjava vladu u Teheranu. Neke procjene svrstavaju iransku etničku azerbejdžansku populaciju u veću od ukupne populacije Azerbejdžana.
Sjeverozapadni grad Tabriz, koji je pogođen izraelskim napadima, dom je mnogih iranskih etničkih Azerbejdžanaca.
Problem su i ekonomske veze Irana s Armenijom, s kojom je Azerbejdžan vodio dva rata u posljednjih 35 godina oko Nagorno-Karabaha.
Izolirana od strane najjačeg saveznika Azerbejdžana, Turske, Armenija trenutno ima samo dva kopnena granična prijelaza: jedan s Gruzijom na sjeveru i jedan s Iranom. S Teheranom izoliranim međunarodnim sankcijama, Armenija je važan izlaz za iranski izvoz na šira tržišta.
Uz podršku Turske, Azerbejdžan nastoji stvoriti transportni koridor preko armenske teritorije koji bi povezao Azerbejdžan i azerbejdžansku enklavu na zapadu zvanu Nahčivan. To bi ometalo iransko-armensku trgovinu, koja bi morala prelaziti ono što se naziva Zangezur koridor.
A tu je i Izrael.
Od Tel Aviva do Bakua
Od uspostavljanja prvih veza 1990-ih, Azerbejdžan je postao glavni izvor nafte za Izrael, snabdijevajući više od polovine njegovog uvoza.
Izrael je, u međuvremenu, postao glavni dobavljač oružja Azerbejdžanu, na koji se Baku uveliko oslanjao dok je obnavljao svoje oružane snage nakon katastrofalnih gubitaka tokom prvog sukoba u Nagorno-Karabahu početkom 1990-ih.
Između 2016. i 2021. godine, Izrael je bio izvor 69 posto uvoza oružja u Baku, prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stokholmu.
To uključuje rakete, kao i sofisticirane dronove poput drona Harop za "lutajuću municiju", koji je Alijev pokazao u oktobru 2021. godine, ili modele poput dronova za nadzor Orbiter, koji hvataju radio signale i druge elektronske podatke.
Dvije godine kasnije, Azerbejdžan je preuzeo potpunu kontrolu nad Nagorno-Karabahom, prisiljavajući većinu etničkih Armenaca da isele.
Odnos je "jak i obostrano koristan", rekao je Kauzlarich, "zasnovan na percepciji u Bakuu da će Izrael ostati dobavljač oružja u svom tekućem sukobu s Armenijom i u Jerusalemu da Azerbejdžan podržava izraelske ciljeve u Iranu."
Teheran je dugo imao zabrinutost da bi Izrael mogao iskoristiti svoj odnos s Azerbejdžanom za tajne ili otvorene akcije protiv Irana.
U članku objavljenom 2006. godine, penzionisani general Izraelskih odbrambenih snaga pozvao je na koordinaciju s Azerbejdžanom o korištenju njegovih zračnih baza.
Strahove Irana dodatno su pojačale američke diplomatske depeše koje je procurila i objavila antitajna grupa Wikileaks. Jedna depeša je navodno opisivala dubok, tajni odnos između Izraela i Azerbejdžana, što je izazvalo glasan otpor azerbejdžanskih diplomata.
Azerbejdžanska policija je 2012. godine objavila da je uhapsila nekoliko osoba povezanih s iranskom obavještajnom službom koje su navodno planirale napade na Izraelce u zemlji.
Teheran je optužio Baku da pomaže Izraelu da cilja iranske nuklearne naučnike.
"Kad god porastu tenzije između Izraela i Irana, postoji dugogodišnja naracija, uglavnom nametnuta izvana, da bi Azerbejdžan mogao otvoriti svoj zračni prostor ili pružiti podršku Izraelu", rekao je Širijev. "To nikada nije bilo istina. Danas, s naprednim zračnim snagama i dronovima, Izrael se ne oslanja na strano dopunjavanje gorivom ili obližnje zračne baze."
U svojoj trenutnoj kampanji napada na Iran i njegove programe naoružanja, Izrael vjerovatno računa na moralnu, a ne vojnu podršku Azerbejdžana, rekao je Efraim Halevi, bivši šef izraelske obavještajne agencije Mossad.
"Ako dođe do rata... ne želimo uključiti [Azerbejdžan] u vojne aktivnosti koje bi uzrokovale gubitak života i/ili dovele Azerbejdžan u težak položaj", rekao je prošle godine u intervjuu za Azerbejdžanski servis Radija Slobodna Evropa.
"Nadamo se da ćemo dobiti moralnu podršku od [Azerbejdžana], da ćemo dobiti vašu podršku za izražavanje vaših stavova o Iranu i načinu na koji se Iran ponaša, te da ćemo dobiti jasan pogled na azerbejdžansku vanjsku politiku u vezi s Iranom", rekao je. "Mislim da je to ono što očekujemo od Azerbejdžana i mislim da je u interesu Azerbejdžana da to prihvati."
"Da li Baku pokušava da izbjegne veliki rat na svojoj južnoj granici?", rekao je Širijev. "Da, ali to nije jednostavno."
"Čak i ako Azerbejdžan izbjegne direktno učešće, i dalje bi se mogao suočiti s posljedicama, uključujući priliv izbjeglica, poremećaje u trgovini i logističke probleme", rekao je.
"Ako se sukob produbi ili ako iranski režim potpuno padne, rezultat bi mogla biti ozbiljna nestabilnost u cijeloj regiji. Iran nije Sirija ili Irak. Mnogo je bliži, a njegova veličina znači da bi se bilo kakve posljedice osjetile širom Južnog Kavkaza. Azerbejdžan, kao i drugi susjedi, vjerovatno bi bio među prvima koji će osjetiti pritisak", dodao je Širijev.