Jednog proljetnog jutra u selu Brus, stariji muškarac sijede kose u bež odijelu i mlađi muškarac obučen u plavo ispijaju kafu. Pripadnici su dvije različite religije, a istog prezimena – Gaši (Gashi).

Jedan je katolik, drugi musliman.

Oni su rođaci, bliski prijatelji i dokaz suživota koji se rijetko spominje, ali je oduvijek postojao na Kosovu.

Ivan (75) je katolik, dok je Nazim (47) imam u džamiji u obližnjem selu Labljane.

Obojica potiču iz istog porodičnog stabla – Ivan je treća generacija, a Nazim četvrta.

Govore o svakodnevnom životu, kao i o – kako ih nazivaju – "bratsko-porodičnim odnosima" mještana Brusa.

Vjere ih nikada nisu razdvajale.

"Sve što imamo, imamo zajedno. Idemo jedni drugima i otvoreno razgovaramo. Niko ništa ne nosi sa sobom [poslije smrti], ali ljubav, bliskost, vezu i kontakt ostavljamo onima koji su iza nas", kaže Ivan za Radio Slobodna Evropa (RSE).

On je nekada bio učitelj Nazimu tokom osnovnog obrazovanja. Slučajni susreti u kafiću ili uobičajene porodične posjete jedni drugima su česte.

Nazim kaže da suživot rođaka iste krvi, ali različitih vjeroispovijesti, nije ništa novo niti vještačko.

"U suštini, to je davna kultura koju su nam izgradili naši očevi i djedovi, još od kolijevke. To je za nas sasvim normalno", kaže Nazim.

"To se uglavnom tiče jedinstvene geneze našeg društva... jer smo društvo s dvije vjere, i naši odnosi nikada nisu bili narušeni zbog različitih uvjerenja", dodaje on.

Prema Nazimovim riječima, u Brusu se smatra nenormalnim ponašanjem ako nekom mještaninu, bez obzira na vjersku zajednicu kojoj pripada, zatreba određena pomoć, a tu pomoć ne dobije od obje zajednice.

Zajedno na svadbama i sahranama

Ivani i Nazim pričaju da je Brus, prije nekoliko decenija, imao stotine kuća.

Selo je planinsko, a mještani se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom.

Teški ekonomski uslovi su mnoge mještane natjerali da migriraju van zemlje ili u druge urbane sredine na Kosovu.

U selu trenutno živi oko 30 porodica, od kojih su većina katolici. Ostali su muslimani.

Svi se prezivaju Gaši i istog su porodičnog stabla. Pradjedovi su im bili braća, četiri ili pet generacija unatrag.

U naselju Pešter u ovom selu nalazi se katolička crkva, izgrađena 1935. godine. Blagoslov crkve obavljen je prije 30 godina, a posvećenje 50 godina kasnije.

Nerijetko, vrata crkve u Brusu za radoznale posjetioce otvara upravo hodža Nazim, čije prisustvo ne izostaje ni u crkvi tokom važnih ceremonija ili vjerskih praznika njegovih sumještana katolika.

"Jer ja sam dijete ovog mjesta, a ova crkva je dom molitve mojih sumještana", kaže Nazim.

Stanovnici Brusa, i katolici i muslimani, idu i na zajedničke svadbe, ali i žalosti, objašnjava Ivan.

Međusobne posjete i čestitanja za vjerske praznike obje zajednice su uobičajene, kaže on.

"Poštovanje ne poznaje granice, niti ga neko može platiti. Mi smo jedna krv, ali imamo dužnost, dugujemo to jedni drugima, naravno, i prema Bogu i prema razumu. Dakle, približimo se jedni drugima, i u radosti i u tuzi, podjednako", kaže Ivan.

Oni kažu da je, kada je riječ o međuvjerskoj harmoniji, Brus jedna minijaturna verzija Kosova – država u kojoj muslimani čine 93 posto stanovništva, a katolici 1,7 posto.

Prema njihovim riječima, ta međuvjerska harmonija među kosovskim Albancima "nije počela u Brusu, ali je ovo selo jedinstveni primjer".

'Kad bi nas Vatikan priznao...'

Dobar primjer međuvjerskog suživota, prema njihovim riječima, Albanci iz Brusa pokazali su i u teškim vremenima, kada je Kosovo bilo pod represivnim režimom Srbije tokom 1990-ih godina.

Pružali su međusobnu pomoć kako bi preživjeli rat i teškoće koje je on donio.

Radost je bila zajednička i prilikom oslobođenja Kosova od tog režima u junu 1999. godine, kao i tokom proglašenja nezavisnosti zemlje u februaru 2008., pričaju Ivan i Nazim u razgovoru za RSE.

I dalje se govori o priznanjima koja je Kosovo dobilo, ali i o onima na koja se još čeka.

Spominju brojne države koje nisu priznale Kosovo, ali Ivan i Nazim imaju isto pitanje: zašto Vatikan, sjedište Svete Stolice i katoličkog svijeta, još nije priznao Kosovo, ni 17 godina nakon proglašenja nezavisnosti?

"Smatram da, kad bi Vatikan priznao Kosovo, mnoge države bi se zapitale i rekle: 'Šta to imamo protiv Kosova, zašto ga ne bismo priznali?'", kaže Ivani.

Sličnog je stava i Nazim, koji ističe da bi se priznanju od Vatikana, s jedne strane, ili bilo koje druge države iz islamskog svijeta, obradovali svi građani Kosova.

"Priznanje Kosova kao države bilo bi vrijedno i za njih, jer bi unutar Kosova mogli pronaći jedan od najljepših modela zajedničkog života i međuljudskih odnosa", smatra Nazim.

Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova i dijaspore, Kosovo je do sada priznalo 119 država.

Priznanje Kosova od Svete Stolice ostaje želja, ali nikada nije bilo "jabuka razdora" među mještanima Brusa.