Pozicija predsednika Kosova čini se da se pretvorila iz simbola jedinstva u simbol podela, s obzirom na to da nije mali broj onih koji ovu funkciju vide kao jednu od glavnih prepreka za postizanje konsenzusa u formiranju nove vlade, nakon parlamentarnih izbora 9. februara.
Prema Ustavu Kosova, "predsednik je šef države i predstavlja jedinstvo naroda Republike Kosovo", a među njegovim ključnim nadležnostima su: predstavljanje države unutar i van teritorije, raspisivanje izbora, donošenje dekreta i potpisivanje međunarodnih ugovora.
Takođe, predsednik je vrhovni komandant Kosovskih bezbednosnih snaga i ima pravo da vrši razna imenovanja i smene.
Ovaj položaj se generalno opisuje kao veoma ceremonijalan, jer na Kosovu, državi sa parlamentarnom demokratijom, primat ima Skupština, u zakonodavnom aspektu, i Vlada, kao izvršna vlast.
S obzirom na to da mandat aktuelne predsednice Vjose Osmani ističe u aprilu 2026. godine, čini se da i stranke prave kalkulacije za ovu poziciju, što nije nepoznato na političkoj sceni Kosova.
Predsednik Kosova se bira u Skupštini tajnim glasanjem i mora da obezbedi dve trećine glasova u prva dva kruga. U trećem i poslednjem krugu, kandidat mora da obezbedi većinu glasova svih poslanika.
U ovoj situaciji, među svim teorijama, postoji i ona o tome da li ovu odgovornost treba oduzeti političarima i preneti na narod.
Ehat Miftaraj iz Kosovskog instituta za pravdu kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da ne vidi rešenje u izboru predsednika direktno od strane naroda, jer bi tada bilo potrebno razgovarati i o tome kakva bi bila ovlašćenja i odgovornosti predsednika.
"Ukoliko želimo da promenimo oblik države, da imamo polupredsednički ili predsednički sistem, to bi značilo da bi određena ovlašćenja Skupštine ili Vlade morala biti delegirana predsedniku", ocenjuje.
Miftaraj ističe da bi takva promena zahtevala i saglasnost međunarodnih partnera, jer su oni priznali državu u postojećem formatu.
Kako doći do promena?
Bekim Saljihu (Salihu) iz kosovskog Instituta za napredne studije GAP smatra da proces promene načina izbora predsednika nije ni lak, ni brz, niti jednostavan.
Štaviše, ni motiv nije prihvatljiv, jer se u ovom slučaju promena ne traži sa ciljem da se uzme u obzir pozicija predsednika, niti samog Kosova, već zbog nedostatka konsenzusa i političkog kompromisa.
On spominje ovaj aspekt, jer čak i da se menja način izbora, mora postojati politička volja, nakon čega bi trebalo formirati parlamentarnu komisiju za izmenu Ustava, za što bi bio potreban 81 glas u Skupštini.
Zatim bi ta komisija morala da podnese izmene, o kojima bi takođe moralo da glasa 81 poslanik, uključujući dve trećine nevećinske zajednice, a kasnije bi se podnele Ustavnom sudu na ocenu ustavnosti.
Dakle, to je relativno dug proces. Uz to, treba računati i na javne diskusije koje takođe oduzimaju vreme.
"Mi, kao država, nalazimo se u situaciji da čak ni lakše stvari od ovih ne možemo da obradimo i usvojimo, a kamoli stvari koje su ovako složene i dugotrajne", kaže Saljihu za RSE.
Sve ovo jasno pokazuje da bi, čak i kada bi došlo do ovakvih promena, one mogle biti primenjene tek u narednim mandatima, jer su sada gotovo nemoguće.
Da li je bilo pokušaja za promenu načina izbora predsednika?
Da. Najozbiljnija inicijativa bila je 2011. godine, kada su tri tadašnja politička lidera, Hašim Tači (Hashim Thaci) iz Demokratske partije Kosova, Isa Mustafa iz Demokratskog saveza Kosova i Bedžet Pacoli (Behgjet Pacolli) iz Novog kosovskog saveza, uz posredovanje tadašnjeg američkog ambasadora Kristofera Dela (Christopher Dell), postigli sporazum o prevazilaženju institucionalne krize, predloživši Atifete Jahjagu za predsednicu, dok se ne izvrše potrebne ustavne promene kako bi se predsednik birao direktno na izborima.
Tadašnje zakonodavno telo je glasalo za formiranje komisije za sprovođenje ustavnih izmena.
Predsednik Skupštine ih je potom poslao Ustavnom sudu na procenu, ali na kraju, izmene koje su dobile zeleno svetlo od Suda nikada nije odobrila Skupština.
Prema istraživanju koje je sproveo Kosovski demokratski institut 2015. godine, u vezi sa ovim pitanjem, 89,7 odsto ispitanika je izjavilo da se zalaže za direktan izbor predsednika, dok je samo 10,3 odsto smatralo da treba da ostane način izbora koji se primenjuje i danas.
Gde se predsednik bira direktnim glasanjem?
Od zemalja u regionu, predsednika direktno biraju građani Crne Gore, Severne Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Isto se dešava i u demokratijama kao što je Francuska - i u dobrom delu zemalja Evropske unije - ili u Sjedinjenim Državama, mada je u ovim drugima proces malo složeniji.
Kao i na Kosovu, predsednika u Albaniji bira Skupština.