Nigora je imala 17 godina i bila je učenica u Tadžikistanu kada je njen otac odlučio da se uda za daljeg rođaka.
Njena majka je umrla dvije godine ranije i Nigora nije mogla da se suprotstavi očevim željama. Udala se za Komila, 25-godišnjeg građevinskog radnika, i napustila školu kako bi obavljala kućne poslove za muževljevu porodicu.
"Od ranog jutra čistila sam dvorište, muzla kravu, čistila za stokom, pekla hljeb i spremala doručak za sve. Pranje veša, suđa, pa ručak, pa večera. I tako svaki dan. Nisam imala ni minut odmora", rekla je Nigora. "Bila sam iscrpljena i fizički i psihički. Jednom je sestra mog supruga pokušala da mi pomogne, ali je to njihova majka odmah prekinula, rekavši: 'Zašto snaha postoji u kući?'"
Nigora je ubrzo ostala trudna, ali je doživjela spontani pobačaj. I druga trudnoća završila se isto. Muževljevi rođaci su je optužili da je "nesposobna da rodi" i insistirali na razvodu.
Danas, sa 19 godina, Nigora ponovo živi u očevoj kući, a san o završetku škole čini se nedostižnim. "Osjećam se beskorisno. Nemam obrazovanje, nemam novca i ne znam odakle da počnem", rekla je.
Postoji bezbroj priča poput Nigorine u Tadžikistanu i širom Centralne Azije, gdje se djevojčice često prisiljavaju na brak prije punoljetstva.
Prema organizaciji Equality Now, međunarodnoj nevladinoj organizaciji koja se zalaže za prava žena, oko 9 odsto brakova u Tadžikistanu uključuje djevojčice mlađe od 18 godina. U Kirgistanu, taj broj iznosi oko 13 odsto.
Međunarodni sporazumi, poput Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, propisuju da je minimalna starosna granica za brak 18 godina. Međutim, u Tadžikistanu i drugim zemljama, lokalne tradicije i zakonski propusti omogućavaju da se maloljetne djevojčice udaju bez svog pristanka.
Teške i dugotrajne posljedice
U nekim slučajevima, brak maloljetnice odobrava sudija, koji takvu odluku može opravdati finansijskim teškoćama porodice djevojčice.
Darijana Grjaznova, pravna savjetnica organizacije Equality Now, objasnila je na koje sve načine rani brak može imati, kako je rekla, ozbiljne i dugotrajne posljedice po djevojčice.
"Prije svega, dolazi do gubitka obrazovanja i prilika", rekla je Grjaznova. "Većina djevojčica je primorana da napusti školu čim se uda, a to im, naravno, ograničava mogućnost da nastave školovanje, pronađu posao i postanu samostalne."
Grjaznova ističe da su rane trudnoće česte kod djevojčica koje se udaju kao tinejdžerke, a one mogu nositi povećane rizike, uključujući moguće komplikacije pri porođaju.
Maloljetnički brak takođe može značiti da su djevojčice izložene fizičkom, emocionalnom i seksualnom zlostavljanju, "jer dječji i prisilni brakovi podrazumijevaju nejednake odnose moći", rekla je Grjaznova. Mlade žrtve često ne mogu da napuste nasilne situacije zbog ekonomske zavisnosti od muževa.
U Kirgistanu, neke djevojčice su čak otimane od strane prosaca, uz pomoć prijatelja ili rođaka koji podržavaju prisilni brak.
Asel je imala 16 godina i pohađala deveti razred kada je oteta. Njen otmičar, Ilšat, bio je poznanik devet godina stariji od nje.
"Pisao mi je i zvao me, malo smo razgovarali. A onda je jednog dana došao kolima sa prijateljima dok sam išla u prodavnicu i jednostavno me oteo", rekla je Asel. "Odveo me kući, gdje su me njegovi rođaci već čekali."
"Sutradan su pozvali moje roditelje", rekla je Asel. "Došli su, ali me nisu poveli kući. Rekli su da sam već Ilšatova žena i da je to kirgistanska tradicija."
Asel je planirala da upiše likovnu akademiju prije nego što je bila prisiljena na brak. "Sad se ni ne sjećam kad sam posljednji put držala četkicu u ruci", kaže. "Želim da izrazim ono što nosim u sebi, ali nemam ni vremena ni snage."
'Ovo je tvoj život'
Grjaznova kaže da su i Tadžikistan i Kirgistan preduzeli određene korake kako bi uklonili određene pravne praznine koje omogućavaju maloljetničke brakove.
"U Kirgistanu je Krivični zakonik izmijenjen, i dječji i prisilni brakovi su kriminalizovani", rekla je Grjaznova.
Ali upozorava da pravne mjere imaju ograničen efekat ako nisu praćene širim društvenim promjenama koje se bave marginalizacijom žena i djevojčica.
"Taj višeslojni pristup uključuje jačanje pravnog okvira, podizanje svijesti javnosti, pružanje sveobuhvatne podrške, osnaživanje žena kroz ekonomiju i uključivanje zajednica", rekla je Grjaznova. "Jer nije dovoljno samo promijeniti zakon."
Nigora želi da pomogne drugim djevojčicama i mladim ženama da izbjegnu sudbinu koju je ona doživjela. Njena poruka glasi:
"Udajte se samo kad to želite i kad ste spremne. Ovo je vaš život. I treba da počne vašim pristankom."