Prethodna haška godina: Tolimir, hrvatski generali i Abdić

Dvije presude optuženima za ratne zločine u 2012. izazvale oprečne reakcije: doživotni zatvor Zdravku Tolimiru za genocid u Srebrenici, te oslobađanje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Bez reakcija nije ostao ni izlazak iz zatvora Fikreta Abdića.

Proglašavanje Zdravka Tolimira, nekadašnje desne ruke haškog optuženika Ratka Mladića, krivim za genocid počinjen u Srebrenici i Žepi jula 1995. godine označio je povratak poljuljanog povjerenja žrtava u Tribunal.

Izričući mu prvostepenu doživotnu kaznu, sudija b naveo je i kako oko 30.000 žena i djece ni do danas nisu u stanju da vode normalan život. Žrtve su, komentirajući presudu, i same ukazale na to.

„Na hiljade muškraca, djece pobili, nisu birali ni ko je ni šta je. Međutim, i ovi što smo preživjeli, žene, djeca, ne znamo na čemu smo, na nebu ili na zemlji. Bar nam je sad malo lakše, tako da ćemo početi da vjuerujemo u Sud i u pravdu“, kaže Rejha Avdić iz udruženja Žene Srebrenice.

Presuda je donijela malo olakšanje porodicama stradalih.

„Ispunila se ta jedna mrvica moje duše za ono sve što sam preživjela u julu 1995. godine i za ono što preživljavam od tog vremena", navodi Sabaheta Fejzić.

Značaj ove presude je i u tome što se izrijekom uz Srebrenicu navodi da je genocid počinjen i u Žepi, kaže predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević:

„Mislim da bi to moglo biti za reviziju naše tužbe novi dokument i podatak.“

Odluka žalbenog vijeća Haškog tribunala da oslobodi hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markač u BiH je izazvala oprečne reakcije.

Jedan dio zemlje smatra kako je oslobađajuća presuda očekivana i ispravna, dok je drugi doživljavaju sramnom. Najnezadovoljniji presudom su u RS, gdje smatraju da postoji odgovornost za zločine koji su se dogodili na područjima zapadne Bosne tokom akcije “Oluja” i akcija koje su proizašle iz nje, poput operacija “Maestral” i “Južni tok”.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik presudu je ocijenio ponižavajućom za žrtve, Srbe i sve one koji su vjerovali u međunarodnu pravdu, te dodao kako ona ima političke implikacije:

„Hrvatskoj, koja sad treba da pristupi EU, osuda o udruženom zločinačkom postupku sigurno bi ugrozila njihovu referencija u tom pogledu.“

Janko Velimirović, direktor Centra za istraživanje ratnih zločina RS, smatra da je politička odluka da se ne utvrđuje odgovornost hrvatskih generala za ono što se tokom operacije “Oluja” i onih nakon nje dogodilo na području RS.

„Učešće Ante Gotovine kao glavnog komandanta Zbornog područja Split i preseljenje na područje BiH za rat protoiv vojske RS - mi nismo imali priliku da dokažemo to jer je Tužilaštvo ovdje također krojilo svoju politiku odabirom predmeta. Ovdje se Tužilaštvo nije žalilo, nije ništa uradilo u vezi s pitanjem naknadnog dokazivanja odgovornosti Gotovine i Markača", kaže Velimirović.

S druge strane, predstavnici braniteljskih udruga smatraju kako je presuda očekivana, te da razloga za slavlje imaju mnogi u BiH.

„Posebno stanovnici bihaćke enklave koji vrlo dobro znaju da bi se tu dogodio genocid isti kao u Srebrenici. Radilo se o oko 350.000 ljudi kojima se spremala ista sudbina", podsjeća Gordan Džidić.

Nakon presude Gotovini i Markaču, u BiH je ostalo pitanje hoće li i na koji način ona uticati na slučajeve koji su u fazi istrage, a indirektno su povezani s „Olujom“ ili akcijama nakon nje.

Oslobađanje bivšeg člana Predsjedništva BiH Fikreta Abdića zvanog Babo, nakon izdržanih 10 od 15 godina kazne koju mu je za ratni zločin počinjen na području takozvane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna 2005. godine pravosnažno izrekao Vrhovni sud Hrvatske, u BiH je izazvao oprečne reakcije. Kretale su se od euforije do razočarenja:

„Mi ne pridajemo posebnu pažnji izlasku ratnog zločinca Fikreta Abdića na slobodu. Mi najbolje znamo i mi smo živi svjedoci toga koja je zlodjela Fikret Abdić uradio u Cazinskoj krajini.“

„Ne zanima me apsolutno.“

„Sud je mjerodavan. Ja nisam ni sud ni ništa.“

„Građani smatraju da on može nešto može učiniti za ovaj narod.“

„Mi nemamo babe nego Babu. Kladuša je ostala pusta i biće pusta i biće živa kad Babo u nju dođe.“

Najviše su razočarani oni koji su pretrpjeli torture u logorima kojih je u Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna, pod njegovom kontrolom, bilo 11. U njima je bilo zatočeno oko 5.000 osoba. Među njima i žene i djeca.

U jednoj od svojih ispovijesti Enisa Gračanin prisjeća se prisilnog rada, mučenja, izgladnjivanja:

„Četvrt ti kruha stavi u vodu danas. Odvodili su žene na prisilni rad.“

Fikret Abdić za mnoge u Krajini i danas je Babo. Od njega se ponovno nadaju pokretanju Agrokomerca i oživljavanju ovog dijela BiH, koji je i danas zbog ratnog naslijeđa stavljen na marginu.

„Fikret Abdić bi bio zlata vrijedan za obnovu Agrokomerca i idealno bi bilo kada bi i druga strana bila spremna i aktuelna vlast na svim nivoima, a da Fikret Abdić bude predstavnik dioničara i čovjek koji je zajedno s ovim ljudima radio i gradio Agrokomerc“, kaže predsjednik Demokratske narodne zajednice Rifat Dolić.

*****************

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.