Haško suđenje ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem Berka Zečevića, profesora i predstojnika Katedre za obrambene tehnologije Strojarskog fakulteta u Sarajevu.
Nakon njegovog svjedočenja, vezanog uz streljivo korišteno u napadima na sarajevske civile, optužnica protiv Zečevića za nepoštivanje suda, budući da je prethodno odbio svjedočiti, biti će u potpunosti odbačena.
„Postavile su se barikade, počela pucnjava i dobio sam informaciju da je Jugoslavenska narodna armija ušla u tvornicu“, ispričao je svjedok Zečević zašto u travnju 1992. godine više nije mogao ući u tvornicu oružja Pretis na Vogošći gdje je do tada radio kao znanstvenik 17 godina:
„Ljudi nisu mogli slobodno doći u fabriku. Mogli su dolaziti samo oficiri JNA i ljudi koji su tada bili srpske nacionalnosti. Da biste došli do Pretisa, vi ste morali da pređete iz Sarajeva put od osam kilometara. Taj put je bio prepriječen nizom prepreka, nizom naoružanih ljudi s obje strane, van obruča i unutar obruča. Znači vladala je potpuna nesigurnost.“
Tvornica Pretis, u kojoj se Zečević dobro upoznao s proizvedenim projektilima koji će kasnije biti ispaljivani na Sarajevo, stavljena je pod kontrolu Vojske Republike Srpske.
Berko Zečević na svjedočenju, 24. veljače 2011Kao stručnjak za balistiku, profesor Zečević je tijekom rata za Armiju BiH napravio niz uviđaja i istraga o eksplozijama koje su prouzročile ljudske žrtve i materijalna razaranja. Poput eksplozija aviobombi koje je, prema optužnici, Vojska Republike Srpske koristila za napad na civilna područja, kao neprecizno oružje velike razorne moći:
„Ja sam prije rata imao prilike da pratim časopis International defence review koji je rezmatrao problem aerosolnih projektila. 1995. godine je intenzivirana upotreba takvih sistema na Sarajevo, i jedan dio takvih praktiziranih projektila je pao relativno blizu moje kuće, negdje oko 500 metara. Ja sam bio zainteresiran da vidim koja su to sredstva i da vidim da li direktno ugrožavaju sigurnost moje familije i mojih prijatelja u naselju u kome sam se nalazio.“
Svjedok je detaljno opisao tužitelju kojim postupcima se služio prilikom utvrđivanja porijekla projektila, ali i smjera ispaljivanja prilikom dva napada minobacačima na tržnicu Markale, tijekom kojih su poginuli i ranjeni brojne Sarajlije.
Zečevićevo svjedočenje je često prekidano kratkim pauzama zbog njegovog zdravstvenog stanja koje ne predviđa duže sjedenje.
Optuženi 'optužuje' svjedoka
Nakon što je opisao na koji su način rađene istrage raznih incidenta pogibije sarajevskih civila izazvane ekplozivnim projektilima, optuženi Karadžić pokušao je prikazati kako su i svjedok i nalazi o smjeru ispaljivanja - pristrani.
Snimak Markala prikazan u sudniciU završetku unakrsnog ispitivanja optuženi se bavio incidentom na Markalama tvrdeći da je isceniran, pritom pokušavajući narušiti vjerodostojnost Zečevića optuživši ga da je namještao istrage za potrebe bosanskohercegovačkog, te haškog tužiteljstva.
Prema Karadžiću, profesor Zečević, koji je radio niz uviđaja napada na civile tijekom rata u BiH, namještao je rezultate kako bi to odgovaralo tužiteljstvima u procesu protiv učesnika rata na srpskoj strani.
Poput slučaja Stanislava Galića, zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, osuđenog na doživotni zatvor, protiv kojeg je Zečević također svjedočio:
„I, dakle, u nekoliko slučajeva dolazite nekoliko godina naknadno da popravite stvari kojima tužilaštva nisu zadovoljna. To je Hrasnica, to je ovo sa Markalama, to je Tuzla itd. Je li tačno da ste radili nekoliko godina naknadno, korigovali i precizirali dokaze radi toga što prethodnim dokazima nisu bili zadovoljni? Da ili ne?“
Zečević: Ne.
Kako bi diskreditirao svjedoka, Karadžić je navodio i detalje iz izvještaja Zečevića o prvom incidentu na Markalama koji se ne tiču balistike, ali, prema njemu, pokazuju da je svjedok pristran. Po tvrdnji Karadžića, jedan minobacački projektil nije mogao povrijediti oko 300 ljudi koji su 1994. godine ubijeni ili ranjeni na spomenutoj tržnici:
„Pošto ste vi ekspert za dejstva na mestu udara, hoćete li da kažete da je u ovom isečku od 24 metra, ne 17, sa ovih 90 ili 115 stepeni, da je tu zakačeno 342 čoveka?“
Zečević: Ne. Ako uzmete da brzina nije ekvivalent energije nego kvadrat brzine da je ekvivalent energije, onda dođete u situaciju da i fragmenti mase 0,2, 0,1 gram mogu ili da ubiju čovjeka, ili da mu razrežu noge, vene itd. Prema tome, pokušaj minimiziranja efekata dejstva jednog bacačkog projektila, koji je dejstvovao usred pijace, je besprizorno.
Nakon Zečevića, kao sljedeći svjedok optužbe za genocid i ostale zločine u BiH između 1992. i 1995.godine iskaz će dovršiti bivši zatočenik logora u Rajlovcu Ramiz Mujkić.
Nakon njegovog svjedočenja, vezanog uz streljivo korišteno u napadima na sarajevske civile, optužnica protiv Zečevića za nepoštivanje suda, budući da je prethodno odbio svjedočiti, biti će u potpunosti odbačena.
„Postavile su se barikade, počela pucnjava i dobio sam informaciju da je Jugoslavenska narodna armija ušla u tvornicu“, ispričao je svjedok Zečević zašto u travnju 1992. godine više nije mogao ući u tvornicu oružja Pretis na Vogošći gdje je do tada radio kao znanstvenik 17 godina:
„Ljudi nisu mogli slobodno doći u fabriku. Mogli su dolaziti samo oficiri JNA i ljudi koji su tada bili srpske nacionalnosti. Da biste došli do Pretisa, vi ste morali da pređete iz Sarajeva put od osam kilometara. Taj put je bio prepriječen nizom prepreka, nizom naoružanih ljudi s obje strane, van obruča i unutar obruča. Znači vladala je potpuna nesigurnost.“
Tvornica Pretis, u kojoj se Zečević dobro upoznao s proizvedenim projektilima koji će kasnije biti ispaljivani na Sarajevo, stavljena je pod kontrolu Vojske Republike Srpske.
„Ja sam prije rata imao prilike da pratim časopis International defence review koji je rezmatrao problem aerosolnih projektila. 1995. godine je intenzivirana upotreba takvih sistema na Sarajevo, i jedan dio takvih praktiziranih projektila je pao relativno blizu moje kuće, negdje oko 500 metara. Ja sam bio zainteresiran da vidim koja su to sredstva i da vidim da li direktno ugrožavaju sigurnost moje familije i mojih prijatelja u naselju u kome sam se nalazio.“
Svjedok je detaljno opisao tužitelju kojim postupcima se služio prilikom utvrđivanja porijekla projektila, ali i smjera ispaljivanja prilikom dva napada minobacačima na tržnicu Markale, tijekom kojih su poginuli i ranjeni brojne Sarajlije.
Zečevićevo svjedočenje je često prekidano kratkim pauzama zbog njegovog zdravstvenog stanja koje ne predviđa duže sjedenje.
Optuženi 'optužuje' svjedoka
Nakon što je opisao na koji su način rađene istrage raznih incidenta pogibije sarajevskih civila izazvane ekplozivnim projektilima, optuženi Karadžić pokušao je prikazati kako su i svjedok i nalazi o smjeru ispaljivanja - pristrani.
Prema Karadžiću, profesor Zečević, koji je radio niz uviđaja napada na civile tijekom rata u BiH, namještao je rezultate kako bi to odgovaralo tužiteljstvima u procesu protiv učesnika rata na srpskoj strani.
Poput slučaja Stanislava Galića, zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, osuđenog na doživotni zatvor, protiv kojeg je Zečević također svjedočio:
„I, dakle, u nekoliko slučajeva dolazite nekoliko godina naknadno da popravite stvari kojima tužilaštva nisu zadovoljna. To je Hrasnica, to je ovo sa Markalama, to je Tuzla itd. Je li tačno da ste radili nekoliko godina naknadno, korigovali i precizirali dokaze radi toga što prethodnim dokazima nisu bili zadovoljni? Da ili ne?“
Zečević: Ne.
Kako bi diskreditirao svjedoka, Karadžić je navodio i detalje iz izvještaja Zečevića o prvom incidentu na Markalama koji se ne tiču balistike, ali, prema njemu, pokazuju da je svjedok pristran. Po tvrdnji Karadžića, jedan minobacački projektil nije mogao povrijediti oko 300 ljudi koji su 1994. godine ubijeni ili ranjeni na spomenutoj tržnici:
„Pošto ste vi ekspert za dejstva na mestu udara, hoćete li da kažete da je u ovom isečku od 24 metra, ne 17, sa ovih 90 ili 115 stepeni, da je tu zakačeno 342 čoveka?“
Zečević: Ne. Ako uzmete da brzina nije ekvivalent energije nego kvadrat brzine da je ekvivalent energije, onda dođete u situaciju da i fragmenti mase 0,2, 0,1 gram mogu ili da ubiju čovjeka, ili da mu razrežu noge, vene itd. Prema tome, pokušaj minimiziranja efekata dejstva jednog bacačkog projektila, koji je dejstvovao usred pijace, je besprizorno.
Nakon Zečevića, kao sljedeći svjedok optužbe za genocid i ostale zločine u BiH između 1992. i 1995.godine iskaz će dovršiti bivši zatočenik logora u Rajlovcu Ramiz Mujkić.
