Kad je Jelena Topić prvi put čula da će nadomak njenog sela, Bukovoj Kosi kod Prijedora početi kopanje uglja, nije vjerovala.
"Pomislila sam – nije moguće. Tu su naše šume, naša voda, naši putevi. Kako to može da nestane preko noći", ispričala je ova mlada prijedorska umjetnica za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Bukova Kosa je, kako kaže, njeno porodično naslijeđe, prostor u kojem je odrastala.
U tom dijelu Bosne i Hercegovine firma "Drvo-Export" iz Teslića kopa ugalj, bez ekološke dozvole.
"Mještani su pokušavali da se odupru, mnogi su već digli ruke. I ja sam dugo mislila da se ništa više ne može uraditi", priča Jelena i dodaje da se onda nešto "prelomilo" u njoj.
U aprilu ove godine, Jelena je okupila grupu prijatelja i organizovala prve proteste u Prijedoru. Kaže da se više nije mogla miriti s pasivnošću.
Do sada je već održano sedam protesta, a Jelena Topić je upravo jedno od najvidljivijih lica borbe protiv rudnika na Bukovoj Kosi, koji je počeo s eksploatacijom i prije nego što su ispunjeni osnovni zakonski uslovi.
"Meni je velika želja da što više ljudi ustane i bori se za prava i vrijednosti društva u kakvom žele da žive", rekla je Jelena za RSE.
U Prijedoru, gradu sa oko 50.000 stanovnika, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, svake subote se okupi nekoliko stotina građana, tražeći zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi, pitku vodu za mještane ovog prijedorskog sela, u kojem se već godinu dana nelegalno kopa ugalj.
Jelena primjećuje kako su strah i apatija i dalje prisutni kod ljudi.
"Postoji i strah i naučena bespomoćnost, mnogo kalkulacije... one stare metode poput 'nemoj da se kome zamjeriš' samo zato što si izrazio svoj stav", mišljenja je ona.
Ipak, ističe da je broj okupljenih ljudi na protestima uspjeh.
"400 mislećih ljudi je jedan lijep broj, obzirom da je ovo prvi put da Prijedorčani i Prijedorčanke izražavaju nedvosmisleno nezadovoljstvo po pitanju bilo čega. I to po pitanju koje se tiče svih nas – zdravlja, vode, zemlje", navela je Jelena za RSE.
‘Glasno ćutanje’, performans Jelene Topić koji je uzburkao region
Prijedorska umjetnica Jelena Topić i 2013. godine je uzburkala cijeli region izvodeći performans "Glasno ćutanje".
Tadašnja apsolventkinja Akademije umjetnosti u Banjaluci, na prijedorskom gradskom trgu 30 dana je nepomično stajala na postolju – staroj kutiji za drva, uvijek u istom vremenskom okviru, noseći razne poruke.
Performans je izazivao razne analize u regionu zašto mlada žena u Prijedoru nepomično stoji i ništa ne govori.
U saopštenju izdatom nakon što je performans završen, autorica je navela da je riječ bila o "osmišljenom, socijalno angažovanom projektu čija je ideja upravo društvena i personalna reakcija i refleksija".
"Novinari, sociolozi, blogeri i intelektualci tumačili su i obrazlagali performans govoreći u ime autorke, a pri tom jasno i nedvosmisleno izražavajući svoje stavove. Pitanja i odgovori o protestu ili revoltu, o umjetnosti ili ludosti, smjenjivali su se iz dana u dan. Koncept se razvijao u ono što su ljudi priželjkivali da bude, a Glasno ćutanje postajalo je socijalna buka čija je osnovna ideja bila da pojedinac, ali i društvo dokuče svoje misli i njihovim tumačenjem prepoznaju sebe i svoju okolinu", navedeno je u tada saopštenju mlade umjetnice.
'Kap koja je prelila čašu'
Grupa mladih ljudi oformila je Inicijativu "Prijedor se budi", s ciljem borbe protiv rudarenja na Bukovoj Kosi.
Jedan od članova Inicijative je i Dragan Ratković, muzičar iz Prijedora, koji za RSE kaže da se uključio kada je vidio posljedice.
Ističe da je kontakt s mještanima bio ključan.
"Ljudi su bili uplašeni. Neki su imali obećanja da se rudnik neće otvoriti, dok su im sa druge strane prijetili da će im država oduzeti zemlju, ako je ne prodaju. To je bio jedan oblik pritiska i zastrašivanja", ispričao je Dragan.
Navodi kako je za njega lično prekretnica bila kada je posjetio rudnik uglja u selu Medna, pored Mrkonjić Grada, stotinjak kilometara južnije od Prijedora.
"Tu sam vidio šta znači rudarenje bez kontrole. Potok koji se ulijeva u rijeku Sanu bio je potpuno uništen, biljni i životinjski svijet zatrovan. Sve je izgledalo kao Mordor iz 'Gospodara prstenova'. Tada sam znao da moramo reagovati", rekao je Dragan.
Dodaje da se "sličan scenario" ponovio i kada su na Bukovoj Kosi počeli radovi.
"Radilo se bahato, bez ikakve obazrivosti prema prirodi ili ljudima. Ono što me najviše potreslo jeste informacija da ljudi u Bukovoj Kosi danas nemaju ni pitke vode. Zrak se jedva može disati, pčele su pomrle, ljudi strahuju za zdravlje djece i stoke. To mi je bio dovoljan motiv da se uključim", naveo je Dragan.
Protesti koje podržava traju već sedmicama, svakog vikenda.
"Iskreno, nisam zadovoljan odzivom, s obzirom na razmjere problema. Ali, sam sretan što se, uopšte, desilo nešto. U Prijedoru su protesti rijetkost. I da je došlo samo 25 ljudi, mi bismo nastavili. A bilo nas je 400", rekao je Dragan.
'Naša djeca moraju znati da smo pokušali'
Ina Ritan, profesorica iz Prijedora i aktivistkinja za prava životinja, uključila se i u borbu protiv rudnika uglja, navodeći da je natjerala nepravda, lična i sistemska.
"Prelomni trenutak bila je izjava gradonačelnika da su mještani sami krivi što je rudnik izgrađen. To mi je bila kap koja je prelila čašu. Prave nas budalama. Sad su, po toj logici, ljudi iz Bukove Kose krivi što svi mi, uključujući i njega i njegovu porodicu, udišemo sumpor i trujemo se", ispričala je Ina za RSE.
Dodaje kako se sa drugim građanima bori, "jer želimo da ostanemo ovdje".
"Ne želimo da postanemo migranti zbog otrovane vode i zraka. Naš cilj nije samo zaustaviti rudnik, naš cilj je pokazati da ne pristajemo, da znamo bolje, da imamo pravo na zdravlje", rekla je Ina.
Dodaje kako se od protesta neće odustati, dok zahtjevi ne budu ispunjeni, te da će se boriti i pravnim putem, tužbama, zahtjevima inspekcijama i ministarstvima.
Iako priznaje da se mnogi ne usude javno priključiti, vjeruje da se svijest mijenja.
"Ljudi nas podržavaju u porukama, anonimno. Možda nisu svi na protestima, ali znamo da nisu protiv nas. Svakog dana vidimo nova lica, neko dođe, neko stoji po strani, ali svi su dio iste borbe. Ja ovo radim, jer želim da moje dijete zna da sam se borila. Da nisam ćutala. Da zna da ima pravo na zdravlje i život, i da vrijedi boriti se za to. I zbog toga nećemo stati", poručila je Ina.
Borba traje i u Bistrici
Nije samo Bukova Kosa mjesto gdje se kopa. Iza mašina i radnika koji su se povukli iz 30 kilometara udaljenog rudnika, u prijedorskom selu Bistrica, prije više od mjesec dana, ostala je raskopana zemlja, voda koja izlazi iz površinskih kopova i klizišta i koja prave probleme obližnjim kućama.
Na ovom mjestu, bez potrebnih dozvola i uz protivljenje mještana, ugalj je, takođe, kopala firma "Drvo-Export" iz Teslića.
I tamo se građani bune, upozoravajući na tišinu institucija, kaže Milan Sadžak, predsjednik Udruženja "Čuvari Sane", koji već mjesecima dokumentuje stanje na terenu.
Milan je dio Inicijative "Prijedor se budi", koji poručuje kako odustajanja nema.
"Jelena, mještanka Bukove Kose, objavila je jednu fotografiju i odjednom, cijeli svijet reaguje, samo Prijedor šuti. Kod nas je to već postao sindrom, kao da ne vjerujemo da možemo išta promijeniti", navodi Milan, osvrćući se pasivnost građana u Prijedoru.
Pravna borba tek počinje
Iako je Vlada Republike Srpske nedavno donijela odluku da obustavi izdavanje ekološke dozvole za rudnik u Bukovoj Kosi, iz Udruženja "Čuvari Sane" poručuju da je to tek jedan korak, a ne kraj borbe.
"Mislim da ovaj rudnik objedinjuje sve oblike kriminala, od ilegalnog rudarenja, preko šverca, pa do potpune nebrige za ljude i prirodu. Tu ima materijala za ozbiljne tužbe. Kako je moguće da rudarska oprema i stotine hiljada tona sirovine napuste zemlju bez papira za rudnik? Gdje je tu carina, gdje su inspekcije? Ako se ovako nastavi, za pet godina neće biti ni šume, ni rijeke, ni nas", poručio je Milan Sadžak.
Koji su zahtjevi Inicijative?
Građani na protestima svake subote u Prijedoru traže hitno zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi zbog ozbiljnih ekoloških posljedica.
Takođe, zahtijevaju rekultivaciju, odnosno vraćanje, barem, u približno stanje zemljišta u Bukovoj Kosi i Bistrici, kao i obezbjeđivanje pitke vode za mještane Bukove Kose, koji su suočeni s ozbiljnim problemima u snabdijevanju vodom.
Zahtijevaju i pročišćavanje i produbljivanje korita rijeka Sane i Gomjenice, te Bereka, kako bi se smanjile opasnosti i od poplava sa kojima se Prijedor nedavno suočio, te poboljšala kvaliteta vode.
Poseban naglasak stavljaju na pošumljavanje obala rijeka, kako bi se spriječila erozija i očuvala biološka raznolikost.
Na kraju, zahtijevaju i sanaciju ribnjaka u Saničanima, koji su u lošem stanju zbog zagađenja.