Kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Ksenija Koldin je završavala 11. razred u Vovčansku, gradu 70 kilometara udaljenom od njenog rodnog Harkiva.
Šest mjeseci kasnije, Ukrajina je bila u ratu, a ona i njen mlađi brat bili su prisiljeni otići u Rusiju. Iako nisu bili na prvoj liniji fronta i oni su postali žrtve sukoba.
Početkom ovog mjeseca, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) proglasio je Rusiju krivom za sistematska kršenja ljudskih prava, uključujući prisilnu deportaciju djece.
Ali novi izvještaj globalnog think tanka Globsec ide korak dalje, ponavljajući sve češće optužbe da je cilj Moskve "ukrasti" budućnost Ukrajine.
"Ruska upotreba prisilnog raseljavanja stanovništva i deportacije djece predstavlja jedan od najnamjernijih i najrazornijih napada na civilno stanovništvo u savremenoj evropskoj historiji", navodi se u izvještaju autorice Megan Gittoes.
Izvještaj ističe da ova strategija, u kontekstu globalnih migracija, izlaže milione ljudi riziku od trgovine ljudima i eksploatacije.
"Ovo nisu nenamjerne posljedice rata, već ključni elementi hibridne ratne strategije Kremlja, osmišljeni da oslabe demografsku otpornost Ukrajine u dugotrajnom sukobu", dodaje se u izvještaju, predstavljenom na Globsec Forumu 2025.
Usred napada dronovima, borbi na ratištima i razorenih gradova, na hiljade ukrajinske djece je odvedeno iz svojih domova i poslano u okupirane dijelove Ukrajine, Rusiju ili Bjelorusiju.
Neka djeca su smještena u ruske hraniteljske porodice ili u takozvane "kampove za preodgoj", dok su druga, poput Koldin, nastavila školovanje u Rusiji.
Tamo, kako kaže, iskustvo je više ličilo na indoktrinaciju nego na obrazovanje.
"Svaki ponedjeljak smo imali časove'razgovora o važnim stvarima'. To je bila poznata ruska propaganda o tome koliko je Rusija velika. Zatim smo morali pjevati himnu", ispričala je za RSE.
Koldin je u školi bila tri mjeseca, tokom kojih su je nastavnici i uprava škole neprestano nagovarali da uzme rusko državljanstvo, obećavajući joj novac i stan. Ona je to odlučno odbila.
Prema podacima inicijative Bring Kids Back UA, od početka invazije 2022. godine, oko 19.546 djece je deportovano u Rusiju, a samo oko 1.399 djece je vraćeno u Ukrajinu.
Rusija je optužena da mijenja imena ukrajinskoj djeci kako bi im onemogućila kontakt s rodbinom.
Mariam Lambert, suosnivačica Emile fondacije, koja radi na povratku prisilno deportovane djece, kaže da je da pritisak kojem su izložena ukrajinska djeca u Rusiji "namjeran i organizovan zločin".
"U Ukrajini, djeca su meta Rusije s ciljem da im se izbriše identitet", rekla je Lambert u intervjuu za RSE.
"Cilj je stvoriti novu generaciju u Rusiji. A to je zločin prema Ženevskoj konvenciji."
Moskva negira bilo kakve zločine u vezi s premještanjem djece, tvrdeći da ih spašava od rata.
Međutim, Međunarodni krivični sud (ICC) ima drugačiji stav.
U martu 2023. godine, sud je izdao naredbe za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove, povjerenice za prava djece u Rusiji. Sud ih tereti za ratni zločin nezakonite deportacije i premještanja djece tokom rata.
Ukrajinski ombudsman Dmytro Lubinec, koji predstavlja državu u naporima da se vrate civili i vojnici, kaže da Rusija ne pruža informacije o ukrajinskoj djeci.
"Iz naše perspektive, jasno vidimo glavni cilj deportacije ukrajinske djece: da ih se iskoristi kao buduću generaciju ruskih vojnika", rekao je Lubinec za RSE.
"Njima se mijenjaju svi dokumenti, uključujući rodne listove i školske evidencije. Prisiljeni su da govore isključivo ruski i da se identifikuju kao Rusi", dodao je.
Istraga koju je u decembru prošle godine provela redakcija Skhemy (Istraživački projekat ukrajinskog servisa RSE) otkrila je da Rusija koristi militarističku omladinsku organizaciju "Junarmija" kako bi pridobila lojalnost tinejdžera u okupiranim dijelovima Ukrajine i pripremila ih za rat protiv vlastite zemlje.
"Junarmija je stvorena s ciljem militarizovanog preodgoja, ne samo ruske djece, već i ukrajinske djece iz okupiranih teritorija", rekla je Kateryna Rashevska, pravnica iz Regionalnog centra za ljudska prava, koja je nakon ruske okupacije morala preseliti sa Krima u Kijev.
Roditelji koji pokušavaju pronaći i vratiti svoju djecu nakon razdvajanja potvrđuju tvrdnje ombudsmana Lubineca.
U izvještaju Globseca navodi se svjedočenje više roditelja ii staratelja koji tvrde da ruske vlasti postavljaju prepreke kako bi otežale povratak djece.
'Ispiranje mozga'
Jedna od njih, žena po imenu Tatjana, rekla je da je, kada je pokušala vratiti sina koji je 2023. godine prebačen u kamp na Krimu, optužena da radi za ukrajinsku obavještajnu službu i da su je ruske vlasti zadržale nekoliko dana.
Ksenija Koldin je ispričala da je imala sličan problem kada je pokušala vratiti svog 14-godišnjeg brata, nakon što su razdvojeni u Rusiji.
On je proveo pet sedmica u ljetnom kampu, a zatim je smješten u novu rusku porodicu u gradu Abinsk, u Krasnodarskoj oblasti.
"Tamo su počeli da mu ispiru mozak", kaže Koldin.
"Govorili su mu da u Ukrajini djeluju nacisti, da žele da ga ubiju, da ga tamo niko ne želi, da je tamo rat i da ne treba da se vraća."
Njen brat je oklijevao da se vrati, jer je stekao nove prijatelje i nakon svega što je čuo strahovao je od onoga što ga čeka u Ukrajini.
"Razgovarali smo tri sata, tokom kojih sam ga pokušavala nagovoriti da pođe sa mnom. On apsolutno nije želio da ide", prisjetila se Koldin.
"Govorio je iste stvari, da su tamo nacisti, da želi ostati ovdje, da je tamo rat, da bombarduju."
Na kraju je ipak popustio, a njegova ruska hraniteljska majka im je prilikom odlaska rekla: "Idite, idite u svoju Ukrajinu, ionako će uskoro postati Rusija."
Ukrajina je povratak djece postavila kao ključnu tačku u teškim mirovnim pregovorima s Rusijom.
Ombudsman Dmytro Lubinec kaže da su ruski zvaničnici nevoljni da vrate djecu, jer "dobro znaju da je svako dijete koje se vrati potencijalni svjedok."
"Moramo priznati da ruska propaganda djeluje na njih svakog dana", dodaje on.
Ksenija Koldin kaže da je prošlo nekoliko mjeseci dok se njen brat ponovo nije prilagodio životu u Ukrajini.
Danas, kaže, ide u školu i živi s "dobrom ukrajinskom hraniteljskom porodicom".
Oboje žive u Kijevu i viđaju se vikendom.
Koldin i dalje nastavlja borbu za drugu djecu koja nisu imala tu sreću.
Ona je danas ambasadorica organizacije Save Ukraine i glas djece koja su deportovana i prošla kroz slična iskustva kao ona.