U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome šta su pokazali lokalni izbori u Kosjeriću i Zaječaru na kojima su prvi put od početka studentskih protesta studentsko-opozicioni blok i režim odmerili snage na biralištima.
Sagovornici su bili Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, i Balša Božović, predsednik Izvršnog odbora Regionalne akademije za razvoj demokratije.
Bilo je reči o tome da li je na izborima u Kosjeriću i Zaječaru Srbija pokazala novo lice, zašto je Aleksandar Vučić u prvoj reakciji na rezultate izbora rekao da je sve živo ustalo protiv njega i Srpske napredne stranke, da li će posle velikog uspeha zajedničke liste studenata i opozicije na lokalnim izborima u Kosjeriću studenti odustati od svoje odluke da sa opozicijom ne idu na parlamentarne izbore i da li je rešenje u tome da opozicioni lideri ne budu na kandidatskim listama.
Razgovaralo se i o tome da li je Vučić mislio ozbiljno kada je ponudio dijalog studentima i opoziciji i da li bi oni pristali, da li je nakon izbora u Zaječaru i Kosjeriću Vučić shvatio da bi prvi put od dolaska na vlast pre 13 godina mogao da izgubi na parlamentarnim izborima, pa izbegava da ih raspiše, dokle može da oteže, šta bi ga nateralo da ih na kraju raspiše, kao i o tome da li bi priznao poraz ili bi nastojao da po svaku cenu zadrži vlast.
Karabeg: Izbori u Kosjeriću i Zaječaru očekivani su sa velikom nadom. Da li je Srbija na tim izborima pokazala svoje novo lice?
Popović: Svakako je pokazala nešto novo. Prvi put posle 2012. došli smo u situaciju da imamo opoziciju koja se ravnopravno nosi sa Srpskom naprednom strankom. To do sada nikada nije bio slučaj. Uvek smo gledali da li će opozicija imati nekog poslanika više ili nešto jači poslanički klub u Skupštini, a sada građani polako podižu svoja očekivanja i već idu na to da pobede Aleksandra Vučića. I to da ga pobede u izrazito neravnopravnoj borbi. Tako da sada živimo u drugačijoj Srbiji. Mora se stvoriti referendumska atmosfera i okupljanje svih snaga da se skloni ovaj nenormalni autokratski režim, pa onda u sledećem izbornom ciklusu možemo da se delimo po ideološkim i političkim preferencama.
Božović: Rezultati u Kosjeriću i Zaječaru su iznad mojih očekivanja. Opozicija je jedinstvenim nastupom pre svega u Kosjeriću uspela u neravnopravnim uslovima da parira Aleksandru Vučiću. Razbila se fama o njegovoj nepobedivosti. Značajno je da su obe opozicione liste nosile žene što je za mene veoma pozitivno i važno. Pokazalo da u ovoj manijakalnoj vladavini Aleksandra Vučića žene predstavljaju sigurnost, a građani Srbije već više od decenije traže sigurnost. I što je najvažnije pokazalo se da postoji sinergija između studenta i opozicije i da ta saradnja funkcioniše. Aleksandar Vučić je svu svoju snagu i resurse usmerio na izbore u Kosjeriću i Zaječaru i jedva je pobedio. I pored toga što su izbori održani pod njegovim uslovima studenti i opozicija su postigli fantastičan rezultat. Vučić je nakon Kosjerića i Zaječara proglasio pobedu, ali je izgubi oreol nepobedivosti. Reagujući na prve izborne rezultate u neverici je izgovorio jednu rečenicu koja mu je po mom mišljenju izletela. Rekao je: "Sve što živi u Kosjeriću izašlo je da glasa protiv nas". Toga su sada svesni i stubovi njegovog režima - ljudi u državnoj upravi, policiji, vojsci, službama državne bezbednosti. Mislili su da će to biti rutinska pobeda, pa će onda krenuti sve po starom. Međutim, dogodilo se da je i sam Vučić bio šokiran koliko je trka bila tesna. Mislim da će se mnogi od njegovih glasača nakon svega zamisliti i reći - čekajte, ovo više nije nepobedivi Aleksandar Vučić.
Nulti izbori
Karabeg: Izbori u Kosjeriću pokazali su da je zajednička lista studenata i opozicije dobitna karta. Međutim, studentski plenumi su odlučili da na parlamentarne izbore idu bez opozicije. Da li će sada promeniti mišljenje?
To će biti izbori da se skloni autoritarni režim i da se stvore uslovi da na sledećim izborima počnemo da obnavljamo višestranačku demokratiju u Srbiji -kaže Dragan Popović.
Popović: Još uvek ne znamo kako će tačno da izgleda ta lista. Čini mi se da odluka studentskih plenuma da opozicioni funkcioneri ne treba da budu na kandidatskoj listi na parlamentarnim izborima neće lako moći da bude promenjena. Mislim da mora da se napravi dogovor između studenata i opozicije u kojoj formi će da bude zajednički rad. Nije nužno loše, štaviše neki bi rekli da je to i dobro, da najviši funkcioneri opozicionih stranaka ne budu na kandidatskim listama. Treba da imamo u vidu da je režim Aleksandra Vučića 13 godina toliko satanizovao opoziciju, posebno njene prvake, da više nemate ni vremena, ni resursa da se borite sa tom satanizacijom. Smatram da nije problem što opozicioni lideri neće učestvovati na parlamentarnim izborima zato što će to biti, da tako kažem, nulti izbori. To će biti izbori da se skloni autoritarni režim i da se stvore uslovi da na sledećim izborima počnemo da obnavljamo višestranačku demokratiju u Srbiji. Verujem da tako treba da gledamo na te izbore. Sada nam je neophodan dogovor. Studenti ne mogu da organizuju uspešnu kampanju bez pomoći iskusnih ljudi iz opozicije koji se već 13 godina bore protiv režima. Iskreno se nadam da će biti dovoljno mudrosti da se napravi dogovor. Ne mora to biti suviše tesna saradnja, niti preterana ljubav, ali studente i opoziciju mora da ujedini viši interes, a to je da se skloni ovaj režim.
Božović: Svakako bi bilo pametno da se napravi dogovor uz ustupke i jedne i druge strane. Centralna lista za republičke izbore može da bude bez opozicionih lidera, mislim da ni oni neće preterano na tome insistirati. Međutim, na lokalnim izborima ne može se ništa uraditi bez opozicije. Možda bi kompromis bio da opozicione stranke budu u prvim redovima na lokalu, a da na centralnom nivou daju priliku ljudima koje izaberu studenti. Setimo se da 2000. godine, iako su svi bili svesni da celokupan DOS vodi Demokratska stranka, njen predsednik Zoran Đinđić nije insistirao da bude frontmen, da bude, da tako kažem, lice iz izloga. Tada je bilo važno da se pobedi Milošević, kao što je sada najvažnije da se pobedi Vučić koji pojačava unutrašnju represiju. Hapse se profesori i studenti. Sa druge strane, na spoljnopolitičkom planu on igra i sa Trampom, i sa Putinom, i sa Evropskom unijom. Ovih dana bio je u Ukrajini, sutra će verovatno ponovo otići u Moskvu. Takav tempo ove manijakalne vlasti teško je izdržati.
Vučićeve trešnje i jagode
Karabeg: Vučić je ovih dana pozvao studente i opoziciju na dijalog. Nije tako rekao nego da poziva "sve one koji drugačije misle na svim nivoima". To, čini mi, se ranije nije radio. Da li to sada radi zato što se oseća slabim?
Popović: Verujem da Vučić traži neki način da izađe iz ovog haosa. Njemu ne odgovara ova situacija. Srbija već sedam meseci živi u nekoj vrsti i neproglašenog vanrednog stanja. Kada uđete u gradski prevoz u Beogradu ne znate gde će da vas odveze. Svuda je haos. Za Vučića, koji partnerima u inostranstvu i svojim biračima obećava stabilnost, to je katastrofa. Verujem da on gleda kako da se izvuče, a da ne izgleda poražen. Tako tumačim njegove vrlo kontradiktorne izjave. On poziva na dijalog, a sutradan stiže vest da je uhapšena dekanka Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. S jedne strane se pojačava represija, s druge malo popušta univerzitetima, pa vlada povlači spornu odluku o formiranju radne grupe za izradu novog, restriktivnog zakona o visokom obrazovanju. Stiče se utisak da vlast vuče kontradiktorne poteze, da nisu baš sigurni šta treba da im bude taktika i zato, da tako kažem, široko zabacuju mrežu, probaju sve - i represiju, i pozive na dijalog, i smirivanje uz istovremeno potpirivanje vatre. Uveren sam da režimu apsolutno ne odgovara da se ovo haotično stanje nastavi, ali ne želi da se povlači pred studentskim zahtevima jer to shvata kao kapitulaciju. Kad pravite vlast po uzoru na autoritarne lidere, onda morate stalno da glumite jačinu i moć, da ste nepobedivi. Ne smete da dozvolite nikakvu vrstu povlačenja i kompromisa.
Božović: Sve mi to deluje zabrinjavajuće. U jednom trenutku Vučić preti studentima, naziva ih raznim pogrdnim imenima - teroristima i nacistima, a onda se slika sa trešnjama i jagodama i poziva na razgovor "one koji drugačije misle". Iskren da budem, u nekoj uređenoj zemlji takav čovek ne bi mogao ni da položi psihološki test za vozačku dozvolu, a kamoli da vodi zemlju. Ali on to radi već 13 godina. Pokušava da stvori pararealnost u kojoj se obraća svojim ekstremnim krugovima koji žele sve veću represiju. Imate ih od Đukanovića preko njegovog rođenog brata do mnogih drugih koji otvoreno pozivaju na ukidanje univerziteta i otpuštanja. Gubi kredibilitet i u zemlji i u svetu. Niko mu više ne veruje.
Karabeg: Mislite da od dijaloga neće biti ništa?
Božović: Apsolutno ne. Zato što niko ne želi da razgovara sa njim. I u njegovoj koaliciji postoje ogromne tenzije. Više mu ne veruju ni ljudi sa kojima je 13 godina u koaliciji.
Šef mafije u Ćacilendu
Karabeg: Vučić je da bi pobedio u Kosjeriću tesno, u Zaječaru sa nešto više glasova, uložio velike pare u potkupljivanje građana Kosjerića i Zaječara. Uoči izbora poslao je u te opštine stotine funkcionera i aktivista Srpske napredne stanke. Da li sada oteže sa zakazivanjem parlamentarnih izbora jer je svestan da nema ni toliko novca, ni naprednjačkih aktivista da pokrije sve opštine u Srbiji onako kako je to uradio u Kosjeriću i Zaječaru?
Popović: To što je uradio u Zaječaru i Kosjeriću bila je njegova pokazna vežba. Trećina svih aktivnosti vlade Srbije u poslednjih mesec dana bilo je fokusirana na ove dve opštine. To govori koliki su resursi ove zemlje upotrebljeni u kampanji da bi se po svaku cenu izvojevala pobeda. Ali to je pokazalo da on nema dovoljno aktivista. Morao je iz cele Srbije da dovodi batinaše, nekakve ćelave maskirane ljude koji su krili lica da bi navijački proslavili pobedu u Zaječaru jer oni koji su u tom gradu glasali za njega nisu izašli na ulicu da to proslave. On ima nekakvu vojsku koju plaća, ima, da tako kažem, mišiće, ali na strani studenata i opozicije su pamet, sposobnost i znanje. Svestan je da na parlamentarnim izborima ne može u svim opštinama da uradi ono što je uradio u Kosjeriću i Zaječaru, pa oteže sa njihovim raspisivanjem. Kupuje vreme u nadi da će nešto u međuvremenu da se desi na drugoj strani, da će taj blok da se razbije, posvađa, pa da se on održi na vlasti. Mislim da je po prvi put, otkako je na vlasti, svestan da postoji ozbiljna šansa da izgubi izbore.
Mislim da će početi masovno napuštanje naprednjačkog broda kada Vučić izgubi izbore. Biće to ružan kraj. Kada to kažem, prisećam se priče Bojana Pajtića, nekadašnjeg predsednika vlade Vojvodine, koji je svedočio da ga je nakon 5. oktobra 2000. Vučić sav uplakan zvao telefonom u paničnom strahu od hapšenja -kaže Balša Božović.
Božović: Siguran sam da vlast ima dovoljno para. Postoje enormni crni fondovi jer šverc u regionu ide preko Srbije. Reč je o milijardama koje se peru u Srbiji i s kojima vlast može da kontroliše tanku većinu koji ima u Srbiji. Nedavno je poslanik Danijel Živković u crnogorskom parlamentu pokazao fotografiju Luke Bojovića, šefa zemunskog klana, u Ćacilendu. Dakle šef mafije, koja je ubila premijera Zorana Đinđića, danas je u odbrani režima ispred Vučićeve kancelarije. Aleksandar Vučić ima pare, ostaje da vidimo da li će uspeti da ih i dalje pretače u glasove. Jer ljudi polako počinju da se stide. U poslednje tri godine češće sam u Novom Sadu, nego u Beogradu. Tamo ljudi više ne ulaze u prostorije Srpske napredne stranke. Nakon pada nadstrešnice nije se održao nijedan štand Srpske napredne stranke. Njihovi aktivisti bivaju ismevani, često oterani. Očigledno je da je popularnost Srpske napredne stranke i Vučića u velikom padu. To je meni postalo jasno kada su u Beogradu u Sava centru organizovali skup mladih koji je trebalo da parira studentskim protestima. Videli smo da partija od nekoliko stotina hiljada članova nije uspela da dovede 2000 mladih na taj skup. U Srpskoj naprednoj stranici postoji ogromna kriza članstva. Pokušavaju da to nadomeste navijačkim grupama, kriminalcima, ekstremno desnim organizacijama koje se pojavljuju u odbrani Vučića. Mislim da će početi masovno napuštanje naprednjačkog broda kada Vučić izgubi izbore. Biće to ružan kraj. Kada to kažem, prisećam se priče Bojana Pajtića, nekadašnjeg predsednika vlade Vojvodine, koji je svedočio da ga je nakon 5. oktobra 2000. Vučić sav uplakan zvao telefonom u paničnom strahu od hapšenja.
Ugroženi oreol nepobedivosti
Karabeg: Vučić je do sada uvek raspisivao izbore kada je bio siguran da može da ubedljivo pobedi. Sada se situacija promenila, njemu je jasno da postoji mogućnost da izgubi izbore. Zbog toga će on što više bude mogao otezati da ih raspiše? Šta ga na to može naterati?
Popović: Mislim da će ga naterati situacija u društvu o kojoj sam malopre govorio. On je pod stalnim pritiskom. Što više izbegava da raspiše izbore - više se širi glas da se uplašio, a on ne sme da dozvoli da njegovi birači pomisle da je on slab i da se uplašio. To mu ugrožava oreol nepobedivosti koji je svih ovih godina brižljivo pravio. S druge strane, neraspisivanje izbora znači da se haos u društvu nastavlja. On je stalno prisutan. Čak i kada se malo primire protesti, ispod površine sve vri, desi li se bilo kakav povod, makar i mali, ljudi su opet na ulicama. Da ne pominjem da sedam meseci ne radi nijedan državni fakulteta, to nikada nije bilo čak ni 1996. Za nekog ko se prodaje kao novi Tito, kao apsolutni garant mira i stabilnosti, ko građanima poručuje da zahvaljujući njemu mogu mirno da spavaju ova situacija je nepodnošljiva. Jedini logični izlaz su parlamentarni izbori. Nema drugog načina da se smiri nezadovoljstvo ljudi. Zbog toga mislim da je moguće da će biti prinuđen da raspiše izbore iako nije sto posto siguran da će da ih dobije.
Božović: Neće raspisati izbore dok ne oseti dovoljno jak pritisak ne samo iznutra, nego i spolja, pre svega iz Evropske unije jer je Zapadni Balkan ponovo u njenom fokusu. Vučić pokušava da ih smiri odlaskom u Ukrajinu i fingiranjem nekih sukobe sa Moskvom, rekao bih više nerazumevanja, nego sukoba. Onoga trenutka kada parlamentarni izbori budu raspisani represija će da doživi vrhunac. Pokušaće da lomljenjem kičme studentima i opoziciji ponovo pobedi, pa makar to bilo i za jedan glas. Sasvim je sigurno da on neće lako odustati. Posegnuće za brutalnom silom. Međutim, ukoliko se i na sledećim lokalnim izborima u Mionici i Negotinu ponovi ono što se dogodilo u Kosjeriću, i Zaječaru, mislim da će njegovi ljudi sve više apstinirati, dok će, s druge strane, rasti podrška studentima i opoziciji jer će se ljudi oslobađati straha. To će se sve više dešavati u unutrašnjosti, videli smo kako su ljudi iz seoskih područja oko Kosjerića izašli u velikom broju na izbore i glasali za opoziciju. Sledi odmeravanje snaga u Mionici i Negotinu, pa ćemo videti kako će se stvari razvijati.
Peti oktobar
Karabeg: Može li se u Srbiji ponoviti 5. oktobar 2000?
Popović: Može i to bi bio dosta realan scenario odbrane izborne pobede. Teško je zamisliti da bi ova vlast, ako izgubi izbore, pružila ruku pobedniku i mirno otišla. Verovatno će građani morati da brane pobedu opozicije. Ali prvo mora da se pobedi režim na izborima, pa da svima bude jasno na čijoj strani je legitimitet. Onda će i odbrana rezultata biti lakša jer oni koji neće da napuste vlast, iako su izgubili, ruše ustavni poredak. Verujem da bi takvoj situaciji i deo institucija reagovao.
Božović: I ja mislim da 5. oktobar može da se ponovi. To bi bila prilika da se isprave sve greške petooktobarske Srbije koje su dovele do vraćanja radikala na vlast što nas je vratilo mnogo godina unazad, odvojilo od Evropske unije i pokvarilo atmosferu saradnje koja je u regionu postojala u godinama nakon 2000. Slažem se da je veoma teško zamislivo da Aleksandar Vučić prizna poraz. On će pročitati svoje rezultate, nezavisne agencije će saopštiti svoje i od građana će zavisti da li će pobeda opozicije biti odbranjena. Duboko sam uveren da će to biti nenasilna promena i da će Srbija krenuti da gradi demokratske institucije kako nam se ovo nikada više ne bi ponovilo.