Potpredsednik Vlade Mlađan Dinkić rekao je da druga godina mandata aktuelne Vlade "neće biti godina razvoja već godina oporavka". Drugi čovek u Cvetkovićevom kabinetu je još rekao da je pitanje koliko će Srbiji trebati vremena da se vrati na nivo od pre svetske ekonomske krize.
Premijer Mirko Cvetković, koji je bez imalo zazora ishvalio jednogodišnje performanse svog kabineta, rekao je da je Srbija u okviru ekonomske krize već dotakla dno i da se sada ide polako na gore, odnosno, da se situacija poboljšava.
“Možemo da konstatujemo da smo nakon početnih izrazitih teškoća uspeli da pre svega stabilizujemo finansijski sistem, kurs, deviznu štednju. U isto vreme, drastičan pad industrijske proizvodnje zaustavljen je negde u martu mesecu i mi imamo sada situaciju da se uspostavila nova ravnoteža – doduše, na nižem nivou – ali, nemamo dalji drastičan pad i očekujemo da će polako doći do oporavka. Ja iskreno verujem da je najgore prošlo i da se nalazi iza nas.”
Obraćajući se novinarima, Cvetković je, međutim, priznao je da je u budžet pristiglo manje novca nego što se očekivalo.
“Mi nismo prekoračili izdatke, međutim, kada se radi o prilivima, oni su slabiji nego što smo očekivali.”
Zatim je prvi čovek srpske vlade rekao da će, ako se ništa ne uradi, doći do povećanja deficita. Odmah je dodao da nije uputno dalje smanjivati plate i penzije jer bi to smanjilo tražnju i dovelo do daljeg recesionog usporavanja. Cvetković je još pre nekoliko dana rekao da će umesto toga u avgustu od MMF-a tražiti povećanje budzetskog deficita.
Ni potpredsednik Vlade Mlađan Dinkić ne zaostaje u optimizmu za svojim šefom. iskoristivši podatak da se u kragujevačkoj ZASTAVi ponovo radi u dve smene, uprkos tome što italijanski FiAT još uvek nije uplatio osnivački ulog od 200 miliona evra niti počeo proizvodnju novog modela, Dinkić je lakonski konstatovao:
“Imamo svetsku ekonomsku krizu zbog koje su neki planovi odloženi, ali biće realizovani jer, kao što ste videli, FIAT je u velikom zamahu.”
Ekonomisti, međutim, nisu ovako optimistični kao predsednik i ključni ljudi srpske Vlade. Oni ukazuju na činjenicu da su ekonomski problemi Srbije strukturne, a ne konjunkturne prirode i da neće nestati kada se svetska kriza okonča.
Jedan od važnijih izvora neuspeha ove Vlade jeste što joj je trebalo tri rebalansa budzeta da konačno shvati ozbiljnost krize. Najveći problem je, kaže Vladimir Gligorov iz bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, što ona ni sada nema srednjoročnu strategiju razvoja zemlje nakon što svet izađe iz ekonomske krize.
“Vlada je relativno rđavo procenila razvoj situacije mada je već tu negde od oktobra prošle godine, ako ne i pre toga, bilo jasno da će recesija biti ozbiljna. U tom smislu su sve mere koje su donošene uglavnom kasnile, zbog čega su, naravno, bile nedovoljno efikasne, što je onda rezultiralo i svim ovim nagomilanim problemima kada je reč o tome kako će se finansirati javna potrošnja. Drugi problem sa Vladom je što u svemu tome, naročito kad je reč o Ministarstvu finansija i predsedniku Vlade, vi ne vidite apsolutno nikakvu strategiju, u smislu rezona: dobro, sada je ta svetska kriza, ona će proći, ali – šta onda? Kako će izgledati zemlja posle toga?”
Vlada, kako stvari stoje, ocenjuje sagovornik Radija Slobodna Evropa, uopšte ne razmišlja o tome šta bi trebalo činiti da bi se na srednji rok zemlja vratila na neku stopu rasta od 5-6 odsto. Komentarišući Dinkićevu izjavu da druga godina mandata Vlade neće biti godina razvoja nego oporavka, Gligorov kaže:
“Ne znam šta to tačno znači, ali očigledno se očekuje da se izgubi još jedna godina na nešto, tako da to očigledno govori o tome da oni nisu sagledali stratešku stranu stvari. Ono što bi trebalo učiniti jeste da se iskoristi ova mogućnost koja se pruža pregovorima sa MMF-om da se izvrši jedna veoma radikalna reforma pre svega javnog sektora, jedna redistribucija u pravcu privatnog sektora, da se dodatno uklone sve prepreke poslovanju kako stranaca tako i domaćih privrednika, da se ukloni sva ta monopolisana struktura u Srbiji i, posebno, da se radi na tome da se omogući značajan razvoj izvoznog sektora, što podrazumeva još jednu značajniju korekciju kursa dinara, kako bi se što je moguće više bilo pristrasno u korist onih koji izvoze umesto u korist onih koji uvoze ili onih koji se bave uslužnim delatnostima prevashodno za domaće tržište. To je ključni uslov da se omogući duži period rasta od 5-6 odsto, što bi omogućilo i razvoj i rast zapošljavanja ljudi.”
Premijer Mirko Cvetković, koji je bez imalo zazora ishvalio jednogodišnje performanse svog kabineta, rekao je da je Srbija u okviru ekonomske krize već dotakla dno i da se sada ide polako na gore, odnosno, da se situacija poboljšava.
“Možemo da konstatujemo da smo nakon početnih izrazitih teškoća uspeli da pre svega stabilizujemo finansijski sistem, kurs, deviznu štednju. U isto vreme, drastičan pad industrijske proizvodnje zaustavljen je negde u martu mesecu i mi imamo sada situaciju da se uspostavila nova ravnoteža – doduše, na nižem nivou – ali, nemamo dalji drastičan pad i očekujemo da će polako doći do oporavka. Ja iskreno verujem da je najgore prošlo i da se nalazi iza nas.”
Obraćajući se novinarima, Cvetković je, međutim, priznao je da je u budžet pristiglo manje novca nego što se očekivalo.
“Mi nismo prekoračili izdatke, međutim, kada se radi o prilivima, oni su slabiji nego što smo očekivali.”
Zatim je prvi čovek srpske vlade rekao da će, ako se ništa ne uradi, doći do povećanja deficita. Odmah je dodao da nije uputno dalje smanjivati plate i penzije jer bi to smanjilo tražnju i dovelo do daljeg recesionog usporavanja. Cvetković je još pre nekoliko dana rekao da će umesto toga u avgustu od MMF-a tražiti povećanje budzetskog deficita.
Ni potpredsednik Vlade Mlađan Dinkić ne zaostaje u optimizmu za svojim šefom. iskoristivši podatak da se u kragujevačkoj ZASTAVi ponovo radi u dve smene, uprkos tome što italijanski FiAT još uvek nije uplatio osnivački ulog od 200 miliona evra niti počeo proizvodnju novog modela, Dinkić je lakonski konstatovao:
“Imamo svetsku ekonomsku krizu zbog koje su neki planovi odloženi, ali biće realizovani jer, kao što ste videli, FIAT je u velikom zamahu.”
Ekonomisti, međutim, nisu ovako optimistični kao predsednik i ključni ljudi srpske Vlade. Oni ukazuju na činjenicu da su ekonomski problemi Srbije strukturne, a ne konjunkturne prirode i da neće nestati kada se svetska kriza okonča.
Jedan od važnijih izvora neuspeha ove Vlade jeste što joj je trebalo tri rebalansa budzeta da konačno shvati ozbiljnost krize. Najveći problem je, kaže Vladimir Gligorov iz bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, što ona ni sada nema srednjoročnu strategiju razvoja zemlje nakon što svet izađe iz ekonomske krize.
“Vlada je relativno rđavo procenila razvoj situacije mada je već tu negde od oktobra prošle godine, ako ne i pre toga, bilo jasno da će recesija biti ozbiljna. U tom smislu su sve mere koje su donošene uglavnom kasnile, zbog čega su, naravno, bile nedovoljno efikasne, što je onda rezultiralo i svim ovim nagomilanim problemima kada je reč o tome kako će se finansirati javna potrošnja. Drugi problem sa Vladom je što u svemu tome, naročito kad je reč o Ministarstvu finansija i predsedniku Vlade, vi ne vidite apsolutno nikakvu strategiju, u smislu rezona: dobro, sada je ta svetska kriza, ona će proći, ali – šta onda? Kako će izgledati zemlja posle toga?”
Vlada, kako stvari stoje, ocenjuje sagovornik Radija Slobodna Evropa, uopšte ne razmišlja o tome šta bi trebalo činiti da bi se na srednji rok zemlja vratila na neku stopu rasta od 5-6 odsto. Komentarišući Dinkićevu izjavu da druga godina mandata Vlade neće biti godina razvoja nego oporavka, Gligorov kaže:
“Ne znam šta to tačno znači, ali očigledno se očekuje da se izgubi još jedna godina na nešto, tako da to očigledno govori o tome da oni nisu sagledali stratešku stranu stvari. Ono što bi trebalo učiniti jeste da se iskoristi ova mogućnost koja se pruža pregovorima sa MMF-om da se izvrši jedna veoma radikalna reforma pre svega javnog sektora, jedna redistribucija u pravcu privatnog sektora, da se dodatno uklone sve prepreke poslovanju kako stranaca tako i domaćih privrednika, da se ukloni sva ta monopolisana struktura u Srbiji i, posebno, da se radi na tome da se omogući značajan razvoj izvoznog sektora, što podrazumeva još jednu značajniju korekciju kursa dinara, kako bi se što je moguće više bilo pristrasno u korist onih koji izvoze umesto u korist onih koji uvoze ili onih koji se bave uslužnim delatnostima prevashodno za domaće tržište. To je ključni uslov da se omogući duži period rasta od 5-6 odsto, što bi omogućilo i razvoj i rast zapošljavanja ljudi.”