U posljednjih nekoliko mjeseci Sud i Tužilastvo BiH našli su se pod pritiskom politike, ali i dijela javnosti, koji misle da njihov rad nije zadovoljavajući. Međunarodni subjekti smatraju kako politika pokušava uticati na rad ove institucije uskraćujući joj sredstva i kadrove.
Pritisci sežu od uskraćivanja finansijske podrške, do mogućnosti otkazivanja angažmana stranim sudijama i tužiocima u ovoj instituciji. S druge strane, političari ne spore da pritisaka ima, kako od njih tako i od javnosti, čemu doprinosi i rascjepkanost bh. pravosuđa koje nema korektiv u vidu vrhovnog državnog suda. Tužilastvo i Sud za sada odolijevaju, no, pitanje je još koliko dugo, jer već stižu i nove poruke kako im zbog nerada treba smanjiti budžet.
Od uskraćivanja budžetskih sredstava, do nebiranja domaćih sudija i tužilaca koji bi zamijenili strane, preko nepostojanja strategije i finansijske podloge za zamjenu, preopterećenosti, pa do javnih protesta kojima se izražava nezadovoljstvo radom, metode su kojima se indirektno vrši pritisak na Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
Prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH Rafi Gregorijan, još po usvajanju izmjena zakona kojima se predviđa skraćenje mandata strancima u Sudu i Tužilaštvu BiH, dao je naslutiti da se radi o kontinuitetu pritisaka:
Rafi Gregorijan
„I ranije smo imali priliku vidjeti ovakvu vrstu pritiska na Sud i Tužilaštvo od strane državne Vlade, recimo kada se raspravljalo o pitanjima budžeta i plata u pravosuđu. Naravno da bi ljudi željeli da ih drže pod kontrolom na svaki mogući način. Ovo je samo još jedan. Ako eliminišete međunarodne sudije i tužioce iz Suda i Tužilaštva, izlažete u potpunosti domaće sudije i tužioce opasnosti, a rezultati nečeg takvog su veoma
predvidivi.“
Zastupnik SBiH u Parlamentu BiH, Beriz Belkić:
Beriz Belkić„Kroz izjave tipa „treba Sud ukinut; ne treba nam to; previše troše para“, pa čak ima ambicija da se i kroz kadrovanje i ovaj nacionalni balans Sud i Tužilaštvo uključuje, što bi trebalo izbjeći, stoji određena vrsta pritiska. I direktna i indirektna.“
Zastupnik Demokratske narodne zajednice u Parlamentu BiH, Rifat Dolić, zastupa stav da su zastrašivanja prisutna uz pritiske nacionalne prirode:
„Nažalost, Sud BiH je još uvijek u značajnoj mjeri opterećen teretom nacionalne komponente. Nacionalna komponenta počinioca krivičnih djela ima uticaja na rad sudija i tužilaca, pa i na ukupne odnose u Sudu.“
Zastupnik SNSD u najvišem parlamentarnom tijelu BiH, Milorad Živković, smatra kako pritiske na Sud najprije vrši međunarodna zajednica, a potom politika:
Milorad Živković„Preko ljudi koji su ispred međunarodne zajednice u tim organizacijama radi selektivno procese, čak su bili na sceni politički montirani procesi. Na taj način direktno se upliće u rad Suda i Tužilaštva. S druge strane pritisak političkih partija koje nisu zadovoljne rezultatima Suda, njihovom pristranošću i sa, čini nam se, kršenjem konvencija i postulata prava.“
I dok su jedni nezadovoljni radom Suda i visinom presuda, naročito kada se radi o slučajevima ratnih zločina, drugi, pak, smatraju da nisu efikasni i da procesuiraju zločine samo nad jednim narodom. Ali - ponovo pod političkim patronatom, kojeg nisu oslobođeni ni Bošnjaci ni Hrvati ni Srbi.
Iako činjenice govore da se Sud BiH ne može pohvaliti dovoljnim brojem suđenja i presuda za zločine nad Srbima, naročito u Sarajevu, te da se istrage u pojedinim predmetima vode godinama bez naznake da će se uskoro privesti kraju, prijetnjama se ne postiže mnogo.
Upozorenja kakva su se ispred Suda BiH od strane predstavnika Saveza logoraša RS mogla čuti u kontekstu da će protestima koji neće biti mirni prisiliti Sud da radi svoj posao, mogu se također svrstati u pritisak.
Branislav DukićBranislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS, ukazujući na potrebu suđenja za zločine nad Srbima doveo je pravdu i politiku u isti kontekst:
„Kad sam dolazio ovdje, pitaju me: šta vam je Dodik? Dodik nam je i otac i mati. I znam da biste vjerovatno i vi voljeli da imate takvog i oca i majku. Evo, gospodine Barašine, imate 536 takvih papirića koje je registrovao i Međunarodni komitet Crvenog krsta iz Ženeve. Ovdje su papiri jedne djevojčice koja je imala samo šest mjeseci kada je bila sa majkom u logoru. Zatim, djevojčica od 13 i po godina koja je silovana. Gospodine Barašinu i gospodine Švendimenu, koji ste došli ovdje i kojima je jako lijepo ovdje u našoj državi, pozabavite se malo ovim!“
Opštoj klimi političkih izjava na račun pravosuđa i pritisaka često doprinose i parlamentarne rasprave kojima se javno ocjenjuje rad sudova. Zastupnik HDZ BiH u državnom Parlamentu Niko Lozančić, odbijajući tezu o pritiscima, navodi da rad sudova ionako nije doprinio boljem imidžu BiH:
Niko Lozančić
„Cijeneći da u BiH ima više stotina sudova i tužiteljstava, računajući i ovaj jedan državni Sud i državno Tužiteljstvo, u okviru kojih postoji više stotina sudaca i tužitelja, može li uistinu 14-15, bez obzira kakvih eksperata, u ovoj oblasti napraviti nešto? Ja odgovorno tvrdim da ne mogu. Da mogu, mi ne bismo bili visoko pozicionirani na ljestvici visoko ili najviše korumpiranih zemalja.“
Upravo je rascjepkanost bh. pravosudnog sistema, uz nepostojanje vrhovnog suda na državnom nivou kao korektiva, učinila da on bude podložan uticajima i pritiscima, ističe pravni ekspert Ćazim Sadiković:
„Onda je, naravno, u svakom tom komadu lakše vršiti razne uticaje i to se, po mojoj ocjeni, dešava. Postoji veliki uticaj moćnika, ekonomskih i drugih, na rad sudstva, a ne postoji zajednička kontrola, zajednički uvid u djelovanje pravosuđa u cjelini, pa prema tome, u toj situaciji oštećeni su kako građani pojedinci, tako i država kao cjelina u onom dijelu gdje se stara o općem interesu i prosperitetu Bosne i Hercegovine.“
U Sudu i Tužilaštvu pritiscima zasad odolijevaju, no pitanje je do kada s obzirom da od strane onih koji bi trebali da finansiraju njihov rad i promovišu nezavisnost stižu i prijetnje poput ove: “Za posao koji rade njima ne treba povećati, nego smanjiti budžet”.
Pritisci sežu od uskraćivanja finansijske podrške, do mogućnosti otkazivanja angažmana stranim sudijama i tužiocima u ovoj instituciji. S druge strane, političari ne spore da pritisaka ima, kako od njih tako i od javnosti, čemu doprinosi i rascjepkanost bh. pravosuđa koje nema korektiv u vidu vrhovnog državnog suda. Tužilastvo i Sud za sada odolijevaju, no, pitanje je još koliko dugo, jer već stižu i nove poruke kako im zbog nerada treba smanjiti budžet.
Od uskraćivanja budžetskih sredstava, do nebiranja domaćih sudija i tužilaca koji bi zamijenili strane, preko nepostojanja strategije i finansijske podloge za zamjenu, preopterećenosti, pa do javnih protesta kojima se izražava nezadovoljstvo radom, metode su kojima se indirektno vrši pritisak na Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
Prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH Rafi Gregorijan, još po usvajanju izmjena zakona kojima se predviđa skraćenje mandata strancima u Sudu i Tužilaštvu BiH, dao je naslutiti da se radi o kontinuitetu pritisaka:
„I ranije smo imali priliku vidjeti ovakvu vrstu pritiska na Sud i Tužilaštvo od strane državne Vlade, recimo kada se raspravljalo o pitanjima budžeta i plata u pravosuđu. Naravno da bi ljudi željeli da ih drže pod kontrolom na svaki mogući način. Ovo je samo još jedan. Ako eliminišete međunarodne sudije i tužioce iz Suda i Tužilaštva, izlažete u potpunosti domaće sudije i tužioce opasnosti, a rezultati nečeg takvog su veoma
predvidivi.“
Tako su izmjene zakona o kojem bi Parlament trebao dati konačnu ocjenu, poslužile kao šlagvort svima koji imaju primjedbe na rad ove institucije da ih i iznesu. Od udruženja žrtava do političara, koji su čini se najglasniji, kako u napadu tako i odbrani. No, saglasni su da pritisci postoje iako su motivi i percepcija drugačiji.
Zastupnik SBiH u Parlamentu BiH, Beriz Belkić:
Zastupnik Demokratske narodne zajednice u Parlamentu BiH, Rifat Dolić, zastupa stav da su zastrašivanja prisutna uz pritiske nacionalne prirode:
„Nažalost, Sud BiH je još uvijek u značajnoj mjeri opterećen teretom nacionalne komponente. Nacionalna komponenta počinioca krivičnih djela ima uticaja na rad sudija i tužilaca, pa i na ukupne odnose u Sudu.“
Zastupnik SNSD u najvišem parlamentarnom tijelu BiH, Milorad Živković, smatra kako pritiske na Sud najprije vrši međunarodna zajednica, a potom politika:
Pritisci sa svih strana
I dok su jedni nezadovoljni radom Suda i visinom presuda, naročito kada se radi o slučajevima ratnih zločina, drugi, pak, smatraju da nisu efikasni i da procesuiraju zločine samo nad jednim narodom. Ali - ponovo pod političkim patronatom, kojeg nisu oslobođeni ni Bošnjaci ni Hrvati ni Srbi.
Iako činjenice govore da se Sud BiH ne može pohvaliti dovoljnim brojem suđenja i presuda za zločine nad Srbima, naročito u Sarajevu, te da se istrage u pojedinim predmetima vode godinama bez naznake da će se uskoro privesti kraju, prijetnjama se ne postiže mnogo.
Upozorenja kakva su se ispred Suda BiH od strane predstavnika Saveza logoraša RS mogla čuti u kontekstu da će protestima koji neće biti mirni prisiliti Sud da radi svoj posao, mogu se također svrstati u pritisak.
„Kad sam dolazio ovdje, pitaju me: šta vam je Dodik? Dodik nam je i otac i mati. I znam da biste vjerovatno i vi voljeli da imate takvog i oca i majku. Evo, gospodine Barašine, imate 536 takvih papirića koje je registrovao i Međunarodni komitet Crvenog krsta iz Ženeve. Ovdje su papiri jedne djevojčice koja je imala samo šest mjeseci kada je bila sa majkom u logoru. Zatim, djevojčica od 13 i po godina koja je silovana. Gospodine Barašinu i gospodine Švendimenu, koji ste došli ovdje i kojima je jako lijepo ovdje u našoj državi, pozabavite se malo ovim!“
Opštoj klimi političkih izjava na račun pravosuđa i pritisaka često doprinose i parlamentarne rasprave kojima se javno ocjenjuje rad sudova. Zastupnik HDZ BiH u državnom Parlamentu Niko Lozančić, odbijajući tezu o pritiscima, navodi da rad sudova ionako nije doprinio boljem imidžu BiH:
„Cijeneći da u BiH ima više stotina sudova i tužiteljstava, računajući i ovaj jedan državni Sud i državno Tužiteljstvo, u okviru kojih postoji više stotina sudaca i tužitelja, može li uistinu 14-15, bez obzira kakvih eksperata, u ovoj oblasti napraviti nešto? Ja odgovorno tvrdim da ne mogu. Da mogu, mi ne bismo bili visoko pozicionirani na ljestvici visoko ili najviše korumpiranih zemalja.“
Upravo je rascjepkanost bh. pravosudnog sistema, uz nepostojanje vrhovnog suda na državnom nivou kao korektiva, učinila da on bude podložan uticajima i pritiscima, ističe pravni ekspert Ćazim Sadiković:
„Onda je, naravno, u svakom tom komadu lakše vršiti razne uticaje i to se, po mojoj ocjeni, dešava. Postoji veliki uticaj moćnika, ekonomskih i drugih, na rad sudstva, a ne postoji zajednička kontrola, zajednički uvid u djelovanje pravosuđa u cjelini, pa prema tome, u toj situaciji oštećeni su kako građani pojedinci, tako i država kao cjelina u onom dijelu gdje se stara o općem interesu i prosperitetu Bosne i Hercegovine.“
U Sudu i Tužilaštvu pritiscima zasad odolijevaju, no pitanje je do kada s obzirom da od strane onih koji bi trebali da finansiraju njihov rad i promovišu nezavisnost stižu i prijetnje poput ove: “Za posao koji rade njima ne treba povećati, nego smanjiti budžet”.