Uništavanje oko hiljadu ličnih dokumenata, fotografija i predmeta koje su u masovnim grobnicama uz ubijene u srebreničkom genocidu pronašli haški istražitelji, pod izgovorom da su bili u stanju raspadanja i predstavljali rizik po zdravlje, tek je jedan u nizu događaja koji je poljuljao odnos žrtava prema Haškom tribunalu tokom 2009. godine.
Uz proteste najavljena je i tužba.
„Zaista smo bili ogorčeni kada smo čuli tu informaciju da nisu nikoga kontaktirali. Prvo su morali kontaktirati porodice čije su bili posmrtni ostaci, da li odjeća, da li lična karta itd., i pitati da li dozvoljavaju da se to uništi. Drugo, morali su pitati onoga ko im je ustupio ta dokumenata. I mi ćemo najvjerovatnije pokrenuti tužbu,“ kaže predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice” Hajra Ćatić.
Kulminaciju je doseglo prijevremeno puštanje na slobodu bivše predsjednice RS Biljane Plavšić, koja je odlukom Vlade Švedske, nakon dvije trećine odlužene kazne za ratni zločin uslovno oslobođena. Puštanje je odobrio Haški sud koji je u obrazloženju odluke naveo da je Plavšićeva „pružila dokaze značajne rehabilitacije tokom boravka u zatvoru, a uzeto je u obzir i to što je priznanjem krivice za progon muslimana i Hrvata u BiH prihvatila odgovornost u ranoj fazi postupka“.
„U odluci predsjednika Tribunala stoji da se njeno priznanje krivice zbraja u jedno od olakšavajućih okolnosti, bez obzira na njene pokušaje da to negira iz zatvora. To njeno priznanje ostaje, kao i njeno proglašenje krivice, njeno osuđivanje za ratne zločine koje je počinila kao predstavnica bosanskih Srba u toku rata u BiH. Odigrala je ulogu i činjenica da je ona svjedočila u predmetu koji se ovdje vodio protiv Momčila Krajišnika, kao i da je davala izjave za neke druge predmete,“ kaže glasnogovornica Haškog suda, Nerma Jelačić.
SMANJENJA KAZNI
Nerma Jelačić: U odluci predsjednika Tribunala stoji da se priznanje krivice Biljane Plavšić zbraja u jedno od olakšavajućih okolnosti, bez obzira na njene pokušaje da to negira iz zatvora. Biljana Plavšić je priznala u oktobru 2002. krivicu za progon muslimana i Hrvata u 37 opština u BiH 1992. godine. Godinu dana kasnije, Sud u Hagu osudio ju je po osnovu sporazuma o priznanju krivice na 11 godina zatvora. Neposredno prije donošenja odluke o puštanju na slobodu Plavšićeva je povukla priznanje krivice, rekavši da je dato s namjerom kako bi joj Sud odredio manju kaznu.
Haški Tribunal tokom 2009. godine smanjio je kaznu i bivšem predsjedniku Skupštine RS Momčilu Krajišniku sa 27 na 20 godina zatvora, uvaživši njegovu žalbu.
„Osude za progone, deportaciju i prisilno premještanje su potvrđene, i težina tih zločina zahtijeva tešku kaznu”, kazao je sudija Fausto Pokar, te dodao da je stoga Žalbeno vijeće utvrdilo “primjerenu kaznu”.
Tribunal je smanjio kaznu i penzionisanom generalu Vojske Republike Srpske Dragomiru Miloševiću, osuđenom zbog zločina nad civilima u Sarajevu od 1994. do 1995. godine sa 33 na 29 godina zatvora. Kazna je umanjena jer je oslobođen krivice za granatiranje sarajevske pijace Markale 28. avgusta 1995. u kojem je poginulo 37 civila, zato što je utvrđeno da je on u to vreme bio na liječenju u Beogradu.
Kazna protiv Miloševića, te njegovog prethodnika na mjestu komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa, Stanislava Galića, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, najveće su kazne izrečene pred Sudom u Hagu za opsadu Sarajeva.
POČETAK SUĐENJA KARADŽIĆU
Tokom 2009. godine sudski epilog u Hagu dobili su i zločini počinjeni u Višegradu osuđivanjem Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, a Sredoja Lukića na 30 godina zatvora. Obrazlažući presudu, sudija Patrik Robinson istakao je naročito brutalan karakter zločina spaljivanja civila u dvije kuće u Višegradu, juna 1992. godine, te drugih ubistava za koje je Milan Lukić oglašen krivim.
Karadžić u sudnici Haškog tribunala: Nastavak suđenja zakazan je za 01. mart 2010. godine.
„Pretresno vijeće je utvrdilo da je Milan Lukić osobno ubio najmanje 132 osobe - muslimana. Početkom juna 1992. i u periodu od nekoliko dana, Milan Lukić je po kratkom postupku nehajno i hotimično ubio 12 muslimana na rijeci Drini. On je hladnokrvno ubojstvo Hajre Korić izveo na drzak i nemoralan način,“ rekao je Robinson.
Sud je Milana i Sredoja Lukića proglasio krivima i za brutalno premlaćivanje civila zatočenih u logoru u kasarni Uzamnice. Sredoje Lukić proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje ubistva, progona i nečovječnog postupanja. Milana Lukića Sud je, također, osudio za progone nesrpskih civila koje je provodio s diskriminatornom namjerom.
Okružni sud u Beogradu je Milana Lukića u odsustvu osudio na 20 godina zatvora zbog otmice i ubistva muslimana iz pribojskog sela Sjeverin 1992.
Godinu je, obilježio i početak suđenja ratnom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću. Nakon procesa izmjene i skraćenja optužnice, što je pratilo i nezadovoljstvo žrtava, suđenje koje je počelo 26. oktobra bilo je propraćeno i Karadžićevim nepojavljivanjem u sudnici. Nastavak suđenja zakazan je za 01. mart 2010. godine.
IDENTIFICIRANI OSTACI PALIĆA
Sud Bosne i Hercegovine je u 2009. godini u Odjelu I za ratni zločin izrekao 13 prvostepenih presuda i 12 drugostepenih presuda. Jedna od najznačajnih je ona izrečena za genocid u Srebrenici protiv Milorada Trbića, bivšeg pomoćnika načelnika sigurnosti Zvorničke brigade u vojsci bosanskih Srba, koji je osuđen na dugotrajni zatvor u trajanju od 30 godina.
Od početka 2009. godine, Tužilaštvo BiH podiglo je 17 optužnica za ratni zločin protiv 31 osobe. Hapšenja i suđenja za zločine počinjene na Korićanskim stijenama, obilježena su sporazumom o priznanju krivice.
„Ovu 2009. godinu obilježili su sporazumi o priznanju krivnje u predmetu Korićanske stijene, u kojem sporazumno priznala krivnju dvojica optuženih, Damir Ivanković i Gordan Đurić. Ti sporazumi bili su izuzetno važni jer se na temelju tih sporazuma došlo do podataka o mjestima gdje se nalaze posmrtni ostaci stradalih na Korićanskim stijenama, za kojima njihove obitelji tragaju gotovo 17 godina. Ovu godinu također bilježi i sporazum u predmetu protiv Zorana Marića, optuženog za ratni zločin na području Jajca, koji je nakon sporazumnog priznanja krivnje osuđen na 15 godina zatvora, što je jedna od najdužih zatvorskih kazni izrečenih na temelju sporazuma o priznanju krivnje,“ kaže glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić.
I dok je Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu na 12 godina zatvora osudilo Iliju Jurišića za slučaj napada na kolonu 92. motorizovane brigade JNA 15. maja 1992. godine u Tuzli, Tužilaštvo BiH obustavilo je istragu. Naime, zaključeno je da nisu nađeni dokazi koji bi potkrijepili tvrdnju da Selim Bešlagić i još šest osoba koje su bile osumnjičene za zločin poznat kao slučaj Tuzlanska kolona, snose direktnu odgovornost.
Istovremeno istraga u slučaju napada na kolonu vozila JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu se nastavlja, kao i hapšenja i istrage u slučajevima ubistava Hrvata od strane pripadnika Armije BiH u selima Uzdol, Grabovica i Trusina.
U 2009. godini, nakon 14 godina potrage, identificirani su posmrtni ostaci Avde Palića, pukovnika Armije BiH iz Žepe. Posmrtni ostaci Palića ekshumirani su još u novembru 2001. godine iz masovne grobnice Vragolovi, općina Rogatica, no, zbog neadekvatne tehnologije, Međunarodna komisija za nestale osobe identifikovala ga je tek osam godina kasnije.
Uz proteste najavljena je i tužba.
„Zaista smo bili ogorčeni kada smo čuli tu informaciju da nisu nikoga kontaktirali. Prvo su morali kontaktirati porodice čije su bili posmrtni ostaci, da li odjeća, da li lična karta itd., i pitati da li dozvoljavaju da se to uništi. Drugo, morali su pitati onoga ko im je ustupio ta dokumenata. I mi ćemo najvjerovatnije pokrenuti tužbu,“ kaže predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice” Hajra Ćatić.
Kulminaciju je doseglo prijevremeno puštanje na slobodu bivše predsjednice RS Biljane Plavšić, koja je odlukom Vlade Švedske, nakon dvije trećine odlužene kazne za ratni zločin uslovno oslobođena. Puštanje je odobrio Haški sud koji je u obrazloženju odluke naveo da je Plavšićeva „pružila dokaze značajne rehabilitacije tokom boravka u zatvoru, a uzeto je u obzir i to što je priznanjem krivice za progon muslimana i Hrvata u BiH prihvatila odgovornost u ranoj fazi postupka“.
„U odluci predsjednika Tribunala stoji da se njeno priznanje krivice zbraja u jedno od olakšavajućih okolnosti, bez obzira na njene pokušaje da to negira iz zatvora. To njeno priznanje ostaje, kao i njeno proglašenje krivice, njeno osuđivanje za ratne zločine koje je počinila kao predstavnica bosanskih Srba u toku rata u BiH. Odigrala je ulogu i činjenica da je ona svjedočila u predmetu koji se ovdje vodio protiv Momčila Krajišnika, kao i da je davala izjave za neke druge predmete,“ kaže glasnogovornica Haškog suda, Nerma Jelačić.
SMANJENJA KAZNI
Haški Tribunal tokom 2009. godine smanjio je kaznu i bivšem predsjedniku Skupštine RS Momčilu Krajišniku sa 27 na 20 godina zatvora, uvaživši njegovu žalbu.
„Osude za progone, deportaciju i prisilno premještanje su potvrđene, i težina tih zločina zahtijeva tešku kaznu”, kazao je sudija Fausto Pokar, te dodao da je stoga Žalbeno vijeće utvrdilo “primjerenu kaznu”.
Tribunal je smanjio kaznu i penzionisanom generalu Vojske Republike Srpske Dragomiru Miloševiću, osuđenom zbog zločina nad civilima u Sarajevu od 1994. do 1995. godine sa 33 na 29 godina zatvora. Kazna je umanjena jer je oslobođen krivice za granatiranje sarajevske pijace Markale 28. avgusta 1995. u kojem je poginulo 37 civila, zato što je utvrđeno da je on u to vreme bio na liječenju u Beogradu.
Kazna protiv Miloševića, te njegovog prethodnika na mjestu komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa, Stanislava Galića, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, najveće su kazne izrečene pred Sudom u Hagu za opsadu Sarajeva.
POČETAK SUĐENJA KARADŽIĆU
Tokom 2009. godine sudski epilog u Hagu dobili su i zločini počinjeni u Višegradu osuđivanjem Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, a Sredoja Lukića na 30 godina zatvora. Obrazlažući presudu, sudija Patrik Robinson istakao je naročito brutalan karakter zločina spaljivanja civila u dvije kuće u Višegradu, juna 1992. godine, te drugih ubistava za koje je Milan Lukić oglašen krivim.
Sud je Milana i Sredoja Lukića proglasio krivima i za brutalno premlaćivanje civila zatočenih u logoru u kasarni Uzamnice. Sredoje Lukić proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje ubistva, progona i nečovječnog postupanja. Milana Lukića Sud je, također, osudio za progone nesrpskih civila koje je provodio s diskriminatornom namjerom.
Okružni sud u Beogradu je Milana Lukića u odsustvu osudio na 20 godina zatvora zbog otmice i ubistva muslimana iz pribojskog sela Sjeverin 1992.
Godinu je, obilježio i početak suđenja ratnom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću. Nakon procesa izmjene i skraćenja optužnice, što je pratilo i nezadovoljstvo žrtava, suđenje koje je počelo 26. oktobra bilo je propraćeno i Karadžićevim nepojavljivanjem u sudnici. Nastavak suđenja zakazan je za 01. mart 2010. godine.
IDENTIFICIRANI OSTACI PALIĆA
Sud Bosne i Hercegovine je u 2009. godini u Odjelu I za ratni zločin izrekao 13 prvostepenih presuda i 12 drugostepenih presuda. Jedna od najznačajnih je ona izrečena za genocid u Srebrenici protiv Milorada Trbića, bivšeg pomoćnika načelnika sigurnosti Zvorničke brigade u vojsci bosanskih Srba, koji je osuđen na dugotrajni zatvor u trajanju od 30 godina.
Od početka 2009. godine, Tužilaštvo BiH podiglo je 17 optužnica za ratni zločin protiv 31 osobe. Hapšenja i suđenja za zločine počinjene na Korićanskim stijenama, obilježena su sporazumom o priznanju krivice.
„Ovu 2009. godinu obilježili su sporazumi o priznanju krivnje u predmetu Korićanske stijene, u kojem sporazumno priznala krivnju dvojica optuženih, Damir Ivanković i Gordan Đurić. Ti sporazumi bili su izuzetno važni jer se na temelju tih sporazuma došlo do podataka o mjestima gdje se nalaze posmrtni ostaci stradalih na Korićanskim stijenama, za kojima njihove obitelji tragaju gotovo 17 godina. Ovu godinu također bilježi i sporazum u predmetu protiv Zorana Marića, optuženog za ratni zločin na području Jajca, koji je nakon sporazumnog priznanja krivnje osuđen na 15 godina zatvora, što je jedna od najdužih zatvorskih kazni izrečenih na temelju sporazuma o priznanju krivnje,“ kaže glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić.
I dok je Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu na 12 godina zatvora osudilo Iliju Jurišića za slučaj napada na kolonu 92. motorizovane brigade JNA 15. maja 1992. godine u Tuzli, Tužilaštvo BiH obustavilo je istragu. Naime, zaključeno je da nisu nađeni dokazi koji bi potkrijepili tvrdnju da Selim Bešlagić i još šest osoba koje su bile osumnjičene za zločin poznat kao slučaj Tuzlanska kolona, snose direktnu odgovornost.
Istovremeno istraga u slučaju napada na kolonu vozila JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu se nastavlja, kao i hapšenja i istrage u slučajevima ubistava Hrvata od strane pripadnika Armije BiH u selima Uzdol, Grabovica i Trusina.
U 2009. godini, nakon 14 godina potrage, identificirani su posmrtni ostaci Avde Palića, pukovnika Armije BiH iz Žepe. Posmrtni ostaci Palića ekshumirani su još u novembru 2001. godine iz masovne grobnice Vragolovi, općina Rogatica, no, zbog neadekvatne tehnologije, Međunarodna komisija za nestale osobe identifikovala ga je tek osam godina kasnije.
