U nedjelju 27. juna obilježena je 24. godišnjica potpisivanja Tadžikistanskog mirovnog sporazuma uz posredovanje Ujedinjenih nacija (UN) kojim je okončan petogodišnji građanski rat između Tadžikistanske sekularne vlade i koalicije opozicionih grupa predvođenih islamskim snagama.
Ove godine Tadžikistanska vlada nije održala nijednu javnu manifestaciju za proslavu Dana nacionalnog jedinstva, kojim se obilježava potpisivanje mirovnog sporazuma. Petogodišnji građanski rat koji se završio 1997. godine doveo je do smrti više od 150.000 ljudi, a više od jedne desetine tadžikistanskog stanovništva napustilo je zemlju.
Mirovni sporazum obuhvaćao je političku nagodbu kojom bi se 30 posto vladinih pozicija dalo predstavnicima ujedinjene Tadžikistanske opozicije. Međutim, Tadžikistan je od tada zabranio Islamsku renesansnu stranku koja je službeno registrirana tokom mirovnog procesa.
Godine 2015. Vrhovni sud Tadžikistana proglasio je stranku "terorističkom" organizacijom i zatvorio nekoliko visokih stranačkih zvaničnika zbog optužbi povezanih s terorizmom. Tadžikistanska ekonomija se nikada nije stvarno oporavila od građanskog rata, a siromaštvo je široko rasprostranjeno. Gotovo polovinu BDP-a države zarađuju migranti koji rade u inostranstvu, posebno u Rusiji.
Tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon vlada državom Srednje Azije od 1992. godine i široko se kritizira zbog suzbijanja neslaganja i raširene korupcije u vladinim agencijama.
Ova galerija prikazuje porast političkih tenzija, žrtve sukoba i napore za mir.
Prizori Tadžikistana na godišnjicu završetka rata
- RSE

1
Demonstranti se suočavaju sa vladinim trupama u ulici Putovskog u Tadžikistanu, glavnom gradu Dušanbeu, u februaru 1990. To je označilo trenutak kada su se islamisti pojavili na političkoj sceni zemlje i krvavih nereda koji su doveli do smrti 28 ljudi. Vlasti su proglasile vanredno stanje i uvele policijski čas.

2
Političke tenzije porasle su masovnim mitingom u blizini Tadžikistanskog parlamenta u julu 1991. Demonstranti su tražili ostavku vlade i nacionalizaciju imovine koju je držala Tadžikistanska komunistička partija.

3
Kako se Sovjetski Savez raspadao, Tadžikistanski nacionalizam je narastao i komunistički simboli su padali. Stari Tadžikistanac gleda srušeni kip ruskog revolucionarnog vođe Vladimira Lenjina u centru Dušanbea 28. septembra 1991.

4
Pristalice vlade kaznile su one koji su osporavali vlast dok su u Dušanbeu tokom maja 1992. rasli nasilni incidenti.

5
Tenkovi iz ruske baze raspoređeni su na ulicama grada Bokhtar (tada Qurghonteppe) u ljeto 1992. godine.

6
Godine 1992., tokom 16. zasjedanja Vrhovnog vijeća Tadžikistana u Hujandu, Emomali Rahmon (lijevo) izabran je za predsjednika parlamenta i šefa države.

7
Borci predsjedničke garde nose svoje ranjenike u sklonište u Kurgan-Tyube blizu Dušanbea, 11. avgusta 1997. U petogodišnjem sukobu ubijeno je više od 150.000 ljudi.

8
Tadžikistanske izbjeglice u Afganistanu. Tokom petogodišnjeg građanskog rata, jedna desetina tadžikistanskog stanovništva pobjegla je iz svoje zemlje.

9
Kamp Sakhi, na sjeveru Afganistana, izgrađen je za Tadžikistanske izbjeglice 1993. godine.

10
Tadžikistanske izbjeglice vraćaju se kućama u oktobru 1997. godine nakon što su napustile Mazar-e Sharif, Afganistan.

11
Moskva je poslala ruske trupe u Tadžikistan da pomognu vladi. Na slici je general Pavel Lipsky, zamjenik zapovjednika ruskih mirovnih snaga, 16. avgusta 1997.

12
Vladini vojnici na periferiji Kabodiena u avgustu 1997.

13
Sastanak vodstva Tadžikistanske vlade i opozicije u Afganistanu u Kabulu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija(UN) i afganistanskog predsjednika Burhonuddina Rabbanija

14
Tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon (lijevo) i lider islamske opozicije Said Abdullo Nuri (desno) tokom ceremonije obilježavanja potpisivanja mirovnog sporazuma u prisustvu ruskog premijera Viktora Černomirdina(Chernomyrdin) 23. decembra 1996. godine. U centru je specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Herd Merrem.

15
Tadžikistanski predsjednik Rahmon (desno) i lider opozicije Nuri (lijevo) potpisali su opšti mirovni sporazum u Moskvi 27. juna 1997. Ceremoniji potpisivanja prisustvovao je ruski predsjednik Boris Jeljcin (drugo desno).

16
Provedba mirovnih sporazuma omogućila je hiljadama Tadžikistanskih izbjeglica da se vrate u rodnu zemlju u oktobru 1997.

17
Tadžikistanske izbjeglice, koje su pobjegle u grad Mazar-e Sharif u susjednom Afganistanu, vratile su se u Tadžikistan u oktobru 1997.