Morsal i njeno troje maloljetne djece žive u trošnom pomoćnom objektu u okviru kuće roditelja njenog supruga u istočnom Afganistanu.
S obzirom na to da de facto talibanski vladari zemlje gotovo potpuno onemogućavaju pristup poslovima za žene i da ne postoji sistem socijalne zaštite u zemlji koji bi podržao porodice u potrebi, 40-godišnja udovica i njena djeca - uključujući sina s invaliditetom - imaju malo zaštite ili podrške.
Bilo je vrijeme kada se Morsal, čije je ime promijenjeno radi zaštite njenog identiteta, mogla obratiti jednom od nekoliko skloništa za žene u Afganistanu.
Ali otkako su talibani preuzeli vlast u augustu 2021. godine, nakon dvije decenije relativnog reda pod nadzorom međunarodnih mirovnih snaga, gotovo svih 26 skloništa za žene koja su radila tokom prethodne vlade podržane od Zapada su zatvorena, izlažući žene poput Morsal zlostavljanju.
"Moj pokojni muž je ubijen dok je služio u [prethodnoj vladinoj] nacionalnoj vojsci i nije posjedovao kuću", rekla je Morsal za RSE, dodajući da nije imala kome da se obrati osim roditeljima svog supruga, mjesto koje opisuje kao "kuću nasilja".
"Moj šogor me vrijeđa i nasilan je prema meni. Otišla sam kod svoje sestre, ali njen muž nije želio da živim s njima, pa sam se morala vratiti roditeljima mog supruga."
Tokom munjevitog zauzimanja afganistanskih gradova od strane talibana tokom ljeta 2021. godine, mnoga skloništa za žene počela su zatvarati svoja vrata zbog straha od odmazde. U mnogim slučajevima, zaposlenici skloništa su spalili povjerljive dokumente i pobjegli zajedno sa ženama koje su sklanjali.
Čak i prije nego što su se talibani vratili na vlast u Afganistanu, skloništa za žene suočila su se sa žestokim kritikama u duboko konzervativnoj i patrijarhalnoj zemlji.
Porodično nasilje je rutina. Prisilni brakovi su norma, a stopa samoubistava žena u Afganistanu ostaje među najvišima u svijetu. Zvaničnici skloništa - od kojih su neka radila bez pristupa internetu kako bi izbjegli pažnju javnosti- rekli su da se suočavaju s mučnim izborom da ostanu otvoreni i izlože zaposlenike i klijente mogućim talibanskim odmazdama ili da zatvore i pošalju žene natrag njihovim nasilnim porodicama.
Morsal i nekoliko drugih žena koje su razgovarale za RSE iz različitih dijelova Afganistana rekle su da skloništa pružaju sigurno mjesto, kao i savjetovanje i pravnu podršku, između ostalih usluga, ženama koje pokušavaju pobjeći od nasilnih muževa i rodbine supružnika ili prisilnih brakova.
Bez skloništa kažu da nemaju drugog izbora nego da ostanu sa svojim zlostavljačima jer "jednostavno nema života za njih vani" u ultrakonzervativnom društvu koje izbjegava razvod i očekuje od žena da ostanu sa svojim muževima bez obzira na zlostavljanje.
Ujedinjene nacije tvrde da "teška diskriminacija" talibanskih vlasti nad ženama "može predstavljati progon na osnovu spola - zločin protiv čovječnosti - i biti okarakterizirana kao rodni aparthejd."
Još gore, u izvještaju od 3. jula, UN je naveo da milioni afganistanskih izbjeglica koje se vraćaju kući iz zemalja u koje su pobjegle od talibana vrše dodatni pritisak na sistem.
Od septembra 2023. godine, više od 2,43 miliona nedokumentovanih afganistanskih migranata - više od jedne trećine žena i djevojčica - vratilo se iz Irana i Pakistana.
"Sve veći tempo povratka opterećuje preopterećeni humanitarni sistem Afganistana, a žene i djevojčice snose najveći teret udara", saopštile su UN. "Povratnici se suočavaju sa sve većom izloženošću nasilju zasnovanom na spolu, ranim i prisilnim brakovima, trgovini ljudima i transakcijskom seksu - što pogoršava nedostatak osnovnih resursa."
U međuvremenu, Međunarodni krivični sud je 8. jula izdao naloge za hapšenje visokih talibanskih lidera u Afganistanu, navodeći da postoje "razumni razlozi" za sumnju da su vrhovni vođa Haibatullah Akhundzada i glavni sudija Abdul Hakim Haqqani počinili "zločin protiv čovječnosti zbog progona... na osnovu spola."
Ministarstvo za ženska pitanja zatvoreno
U sjevernoj provinciji Kunduz, 26-godišnja domaćica rekla je za RSE pod uslovom anonimnosti da je zlostavljanje koje trpi kod kuće -- zajedno sa siromaštvom i nedostatkom prilika -- ostavilo zarobljenu u začaranom krugu.
Majka dvoje djece živi u istoj kući sa svojim mužem, njegovim roditeljima i braćom i sestrama. Nedavno se njen muž, nakon sedam godina braka, oženio drugom ženom.
"Ova porodica je izuzetno restriktivna, nasilna i bez saosjećanja. Njihovo okrutno ponašanje, zlostavljanje, ostavilo me s upornim glavoboljama i depresijom, ali ne mogu se žaliti vladi zbog toga", rekla je žena.
"Na sve to, živim u ekstremnom siromaštvu, nemam ni pravi pokrivač i jastuke, nema posla, nema prilika", rekla je kroz suze.
Žena nije objasnila zašto vjeruje da se ne može žaliti vlastima, ali talibani su zatvorili bivše vladino Ministarstvo za ženska pitanja i zamijenili ga Ministarstvom za poticanje vrline i sprječavanje poroka koje provodi strogi "moralni" kodeks ove tvrdokorne grupe.
"Trenutno, Afganistan nema nijednu agenciju ili instituciju kojoj bi se žene žrtve nasilja mogle obratiti kako bi razgovarale o problemima s kojima se suočavaju i tražile zaštitu", rekla je Roya Dadras, koja je bila portparol bivšeg Ministarstva za ženska pitanja.
"Zbog toga su prisilni i rani brakovi, porodično nasilje i samoubistva žena dostigli vrhunac", rekla je Dadras za RSE, ali nije navela statističke podatke.
RSE je kontaktirao talibanske zvaničnike u Kabulu za komentar, ali nije dobio odgovor.
Ministarstvo za poticanje vrline i sprječavanje poroka objavilo je da je "spasilo" 17 žena od porodičnog nasilja u posljednjih nekoliko dana. Nije pružilo detalje.
U junu, ministarstvo je saopštilo da je riješilo ženska pitanja u 85 slučajeva sporova oko nasljedstva, 101 slučaj "okrutnog postupanja" i 68 slučajeva prisilnih brakova u protekla tri mjeseca.
Vlasti nisu dale detalje.
Posljednja preostala skloništa
Aktivistkinja Mary Akrami otvorila je prvo sklonište za žene u Afganistanu -- Centar za razvoj vještina afganistanskih žena -- 2003. godine.
Akrami je rekla za RSE da je centar pružio utočište za oko 80 žrtava porodičnog nasilja u glavnom gradu Kabulu, pružajući im savjetovanje i pravne savjete te organizujući časove pismenosti za svoje stanovnike, od kojih većina nikada nije išla u školu. Također je nudio obuku osnovnih vještina, kao što su krojenje i časovi kuhanja.
Zbog prijetnji koje je dobijala zbog svog rada, Akrami je napustila Afganistan.
Centar je jedno od rijetkih skloništa za žene koje je ostalo otvoreno, ali Akrami je rekla da su talibani promijenili način rada sigurne kuće. Nije mogla dati više detalja.
RSE je kontaktirao trenutnu voditeljicu centra - istaknutu aktivisticu za ženska prava Mahboubu Seraj - ali nije dobio odgovor.
Napisao Farangis Najibullah, a izvještava dopisnica RSE Radija Azadi Firuza Azizi. Dopisnica Radija Azadi Sahar Lewal doprinijela je ovom izvještaju