Javnost je šokiralo i zaprepastilo ponašanje prisutnih novinara, advokata, ali i policije koji su sve mirno posmatrali - i to sve u krugu najviše pravosudne institucije u zemlji. Šokantno je i to što je okorjeli kriminalac, osuđen na 12-ogodišnju kaznu zatvora, po izricanju presude pušten kući, dok nadležni odluče gdje će je ležati. Reakcije nevladinih organizacija i građana su brojne.
Nakon što je udario ženu, Tasim Kučević je mirno saslušao presudu kojom je osuđen na 12 godina zatvora za organizovani kriminal, trgovinu ljudima, navođenje na prostituciju i pranje novca. Nakon toga napustio je Sud BiH.
Himzo Selimović, komesar policije Kantona Sarajevo, ne krije zgroženost ovim činom:
„Zašto lice koje čeka presudu i postupi na takav način kako je postupilo i nakon izricanja presude i kazne od 12 godina zatvora ne biva zadržano na izdržavanju kazne nego mu se omogući da ide? Dakle, očigledno ne postoje dovoljni mehanizmi da se zaštite pravni sistem države i građani od takvih nasilnika kao što je Kučević.“
Kučević je prošle noći uhapšen u Tuzli, gdje stanuje. No kako je uopšte nakon incidenta u Sudu, umjesto u zatvor, pušten da na slobodi sačeka izdržavanje kazne? Manuela Hodžić, portparol Suda BiH:
„Zato što nije urađen pismeni opravak presude. Čim bude urađen slijedi procedura upućivanja optuženog na izdržavanje zatvorske kazne.“
S obzirom da se incident dogodio na prostoru koji je u nadležnosti isključivo sudske policije, pitanje je šta su radili policajci dok su optuženi tukli u dvorištu koje kontrolišu. Dok su ostali sjedili na klupi i mirno gledali, pomoći je pokušala jedino novinarka Vildana Duran, koju je Kučevićev kolega Enver Spahić, također optužen a potom i osuđen u istom procesu, grubo spriječio.
Želimir Bošnjak, komandir Odjela sudske policije BiH, kaže kako se sve dogodilo isuviše brzo da bi reagovali:
„Iz snimka koji sam ja vidio, nešto se brže moglo reagovati prema novinarki koja je imala konfliktnu situaciju s jednim od optuženih. Međutim, moraju se uzimati u obzir sve činjenice: da je bilo na tom prostoru dosta ljudi, zatim sve se to odigralo izuzetno brzo.“
Na ponašanje sudske policije, Suda BiH i Kučevića reagovao je veliki broj nevladinih organizacija. Osudivši izostanak reakcije, pozvali su na odgovornost sve koji su Kučevićevim puštanjem na slobodu dozvolili da se osuđeni za teška krivična djela ruga pravdi. Reagovao je i glavni tužilac BiH Milorad Barašin osuđujući napad, te apelirao na nadležna ministarstva pravde da osuđenike koji dobiju visoke kazne zatvora odmah upute na njeno izdržavanje. Reagovali su i građani iz cijele BiH pozivima u redakciju RFE. Izdvajamo jednu:
„Ja sam Ismeta Mujačić. Zovem vas iz Brčko Distrikta. Morala sam da vas nazovem da s vama podijelim moje strašno razočarenje, Naime, ono što se dogodilo u dvorištu Suda, ja mislim da je to pad morala u Bosni na dno.“
Inače, Sud BiH je visoko obezbijeđena institucija. Na ulazu posjetioce pretresaju, skidaju čak i kaiševe, oduzimaju se mobilni telefoni, aparati za snimanje. Iako se ni čačkalica ne može unijeti, ipak je moguće biti povrijeđen, kaže aktivista pokreta Dosta Nermin Čengić:
„Dali su mi oružje sami od sebe. Kad se dešava to u dvorištu jedne pravosudne institucije, zamislite šta se tek dešava tamo gdje nema ni kamera.“
Mirno posmatranje maltretiranja i fizičkog obračuna, bez pokušaja da se pomogne, u Sarajevu je već rezultiralo sa dvije smrti. Podsjećamo samo da je pred punim tramvajem nožem izboden srednjoškolac Denis Mrnjavac, a pred stambenom zgradom živa spaljena starica Ljubica Đokić - Spasojević.
Sociolog sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Jusuf Žiga nije začuđen ovakvim ponašanjem. Stanje traje godinama i prijeti da društvo porazi mnogo teže nego najteža ekonomska kriza, kaže Žiga i napominje kako je akcija, umjesto pasivnosti, jedino rješenje:
„Kad imate oko sebe neku vrstu ambijentalnosti koja traje, a negativna je, onda naravno da će se ona na vas deprimirajuće uticati - „eto vidite, šta bih ja, ja bih rado promijenio, ne može se, neće niko, što bih i ja“ - i onda se spuštamo niz maticu. Ljudi, prije ili kasnije, moraće izaći iz tog stereotipa i shvatiti da niko drugi neće umjesto njih uhvatiti se u koštac s tim stvarima.“
Drugačije, nasilnici postaju uzor. Iniciran time, Čengić je iz protesta napisao i pjesmu s naslovom „Kad porastem biću Tasim“, kako bi ukazao na toleranciju bh. društva prema svim oblicima nasilja i kriminala:
„Tasim biću, to ne krijem
Svakoj majci suzu lijem
Koga boli, kome smeta
Pored mene nek prošeta.“
Nakon što je udario ženu, Tasim Kučević je mirno saslušao presudu kojom je osuđen na 12 godina zatvora za organizovani kriminal, trgovinu ljudima, navođenje na prostituciju i pranje novca. Nakon toga napustio je Sud BiH.
Himzo Selimović, komesar policije Kantona Sarajevo, ne krije zgroženost ovim činom:
„Zašto lice koje čeka presudu i postupi na takav način kako je postupilo i nakon izricanja presude i kazne od 12 godina zatvora ne biva zadržano na izdržavanju kazne nego mu se omogući da ide? Dakle, očigledno ne postoje dovoljni mehanizmi da se zaštite pravni sistem države i građani od takvih nasilnika kao što je Kučević.“
Kučević je prošle noći uhapšen u Tuzli, gdje stanuje. No kako je uopšte nakon incidenta u Sudu, umjesto u zatvor, pušten da na slobodi sačeka izdržavanje kazne? Manuela Hodžić, portparol Suda BiH:
„Zato što nije urađen pismeni opravak presude. Čim bude urađen slijedi procedura upućivanja optuženog na izdržavanje zatvorske kazne.“
S obzirom da se incident dogodio na prostoru koji je u nadležnosti isključivo sudske policije, pitanje je šta su radili policajci dok su optuženi tukli u dvorištu koje kontrolišu. Dok su ostali sjedili na klupi i mirno gledali, pomoći je pokušala jedino novinarka Vildana Duran, koju je Kučevićev kolega Enver Spahić, također optužen a potom i osuđen u istom procesu, grubo spriječio.
Želimir Bošnjak, komandir Odjela sudske policije BiH, kaže kako se sve dogodilo isuviše brzo da bi reagovali:
„Iz snimka koji sam ja vidio, nešto se brže moglo reagovati prema novinarki koja je imala konfliktnu situaciju s jednim od optuženih. Međutim, moraju se uzimati u obzir sve činjenice: da je bilo na tom prostoru dosta ljudi, zatim sve se to odigralo izuzetno brzo.“
Na ponašanje sudske policije, Suda BiH i Kučevića reagovao je veliki broj nevladinih organizacija. Osudivši izostanak reakcije, pozvali su na odgovornost sve koji su Kučevićevim puštanjem na slobodu dozvolili da se osuđeni za teška krivična djela ruga pravdi. Reagovao je i glavni tužilac BiH Milorad Barašin osuđujući napad, te apelirao na nadležna ministarstva pravde da osuđenike koji dobiju visoke kazne zatvora odmah upute na njeno izdržavanje. Reagovali su i građani iz cijele BiH pozivima u redakciju RFE. Izdvajamo jednu:
„Ja sam Ismeta Mujačić. Zovem vas iz Brčko Distrikta. Morala sam da vas nazovem da s vama podijelim moje strašno razočarenje, Naime, ono što se dogodilo u dvorištu Suda, ja mislim da je to pad morala u Bosni na dno.“
Inače, Sud BiH je visoko obezbijeđena institucija. Na ulazu posjetioce pretresaju, skidaju čak i kaiševe, oduzimaju se mobilni telefoni, aparati za snimanje. Iako se ni čačkalica ne može unijeti, ipak je moguće biti povrijeđen, kaže aktivista pokreta Dosta Nermin Čengić:
„Dali su mi oružje sami od sebe. Kad se dešava to u dvorištu jedne pravosudne institucije, zamislite šta se tek dešava tamo gdje nema ni kamera.“
Mirno posmatranje maltretiranja i fizičkog obračuna, bez pokušaja da se pomogne, u Sarajevu je već rezultiralo sa dvije smrti. Podsjećamo samo da je pred punim tramvajem nožem izboden srednjoškolac Denis Mrnjavac, a pred stambenom zgradom živa spaljena starica Ljubica Đokić - Spasojević.
Sociolog sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Jusuf Žiga nije začuđen ovakvim ponašanjem. Stanje traje godinama i prijeti da društvo porazi mnogo teže nego najteža ekonomska kriza, kaže Žiga i napominje kako je akcija, umjesto pasivnosti, jedino rješenje:
„Kad imate oko sebe neku vrstu ambijentalnosti koja traje, a negativna je, onda naravno da će se ona na vas deprimirajuće uticati - „eto vidite, šta bih ja, ja bih rado promijenio, ne može se, neće niko, što bih i ja“ - i onda se spuštamo niz maticu. Ljudi, prije ili kasnije, moraće izaći iz tog stereotipa i shvatiti da niko drugi neće umjesto njih uhvatiti se u koštac s tim stvarima.“
Drugačije, nasilnici postaju uzor. Iniciran time, Čengić je iz protesta napisao i pjesmu s naslovom „Kad porastem biću Tasim“, kako bi ukazao na toleranciju bh. društva prema svim oblicima nasilja i kriminala:
„Tasim biću, to ne krijem
Svakoj majci suzu lijem
Koga boli, kome smeta
Pored mene nek prošeta.“