Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa komentarisao je najave aktivnijeg uključivanja američke administracije u proces ustavnih promjena u BiH, govorio o nacionalnoj zastupljenosti u državnim institucijama, te o socijalnoj situaciji u zemlji.
RSE: Gospodine Tihiću, u posljednje vrijeme stižu najave kako bi se američka administracija mogla aktivnije i veoma skoro uključiti u proces ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini. Podržavate li takvu inicijativu i je li ona na tragu onih poruka koje su stizale i od američkog potpredsjednika Džozefa Bajdena?
TIHIĆ: Nisam siguran u takve najave. Podržavam mogućnost da SAD pokrenu tu inicijativu. Onoliko koliko ja znam, SAD su spremne podržati proces ukoliko to domaći političari pokrenu i dati svu pomoć neophodnu za uspjeh toga procesa.
RSE: Neka od rješenja koja se pominju su na tragu propalog tzv. aprilskog paketa. Smatrate li da se vrijedi vratiti jednoj takvoj inicijativi?
TIHIĆ: Da li pristali ili ne pristali da se vraćamo rješenjima iz aprilskog paketa, svi budući razgovori o ustavnoj reformi vrtiće se oko približno plus ili minus aprilskih rješenja jer to predstavlja neku vrstu mogućega kompromisa, realnoga kompromisa i dogovora u BiH.
RSE: Kazali ste kako se pribojavate dogovora Srba i Hrvata na štetu Bošnjaka u BiH. Šta se pod tim podrazumijeva?
TIHIĆ: Ja sam prvenstveno mislio na situaciju u Vijeću ministara, na dogovor SNSD-a i HDZ-a BiH koji kroz razne procedure, glasanja, bodovanja, odnosno njihovi predstavnici favorizuju jedni druge i tako su doveli do ovih imenovanja i nacionalnoga debalansa. Mislim da je pretenciozno izveden naslov da se radi o mogućem dogovoru Srba i Hrvata na štetu Bošnjaka.
Nema spremnosti na kompromis
RSE: Smatrate li da u Bosni i Hercegovini, tačnije u Federaciji BiH imate kompetentne partnere sa kojima možete nastupitiu procesu ustavnih promjena?
TIHIĆ: Mi imamo kompetentne sugovornike, ali ne znam da li kod sugovornika postoji dovoljno spremnosti i hrabrosti da se prave kompromisi. Imamo na jednoj strani političare koji se zalažu za „idealna rješenja“ kako oni to vide, odnosno rješenja sto posto, ili kako već ta politika se predstavlja. Imamo na drugoj strani politiku iz RS koja ustavne promjene vidi kao zadržavanje postojećeg stanja uz neke kozmetičke popravke u pogledu usklađivanja s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. I imamo jednu realnu politiku, kakvu je vodio i rahmetli predsjednik, a koju vodi stranka, koja nalazi ona realna rješenja između tih dviju krajnosti. Međutim, ova politika u posljednje vrijeme, uostalom i kroz aprilski paket, nije naišla na razumijevanje javnosti. To nas je na određeni način koštalo i izbora. I činjenica je da je danas atmosfera u tom pravcu još gora, da je takva atmosfera koja onemogućava u javnosti ozbiljne razgovore oko ustavne reforme. A ozbiljni razgovori podrazumijevaju dogovore, kompromise, gdje svaka strana treba da učini određene ustupke i da odustane od onih svojih početnih pozicija.
RSE: Opšti izbori u BiH su na pragu i po pravilu ih prati zaoštravanje političke situacije. Da li je to klima u kojoj je moguće započeti bilo kakve ozbiljne pregovore o nadogradnji ustava?
TIHIĆ: Kad pratimo političku situaciju od 2006. godine vidimo da imamo jednu radikalizaciju stanja u zemlji, da imamo jedno udaljavanje političkih pozicija predstavnika konstitutivnih naroda. Često se pitam dokle više možemo ići u tu radikalizaciju i da li će je i sada novi izbori i izborna kampanja još više krenuti. Bojim se te radikalizacije zbog integriteta zemlje jer svaka radikalizacija vodi destabilizaciji, dezintegraciji, tako da u sadašnjim političkim prilikama ili u atmosferi koja postoji u BiH ja nisam veliki optimista u postizanju dogovora. Sa svoje strane, normalno, učiniću sve da do toga dođe. Isto tako nisam optimista oko jednog aktivnog uključivanja međunarodne zajednice - bez obzira koliko ja to lično želio i mnogi u BiH - i samih Amerikanaca, jer Amerikanci u BiH su bili ta jedna pokretačka, i jesu, snaga za rješavanje problema, ali će u ovom slučaju, pretpostavljam, tražiti uključivanje i ravnopravno partnerstvo i EU. A u EU nemamo jasan stav, nemamo jedinstven stav, tako da se sve to odražava na kraju i na rezultate mogućih dogovora.
RSE: Socijalna slika u Bosni i Hercegovini je u najmanju ruku loša. Građani se godinama bore za egzistenciju, o socijalnim kategorijama se vodi malo ili nimalo računa. Šta se u tom pravcu može učiniti?
TIHIĆ: Ključ svih problema u BiH, pa i socijalnih, jeste ustavna reforma. Sa jednim skupim, pored toga i nefunkcionalnim političkim sistemom teško možemo rješavati ekonomska pitanja, teško možemo rješavati socijalna pitanja. Na kraju kad se vratimo, uzrok svih problema jeste skupi, nefunkcionalni ustav - koji je, istina, nama nametnut. Odgovornost imaju, osim domaćih političara, i oni kreatori. Rješavanje socijalnih pitanja mi možemo poboljšati i u okviru postojećeg sistema i činjenica da je i ovaj sporazum sa MMF-om, bez obzira koliko to sada izgledalo nepopularno, pogotovo donošenje određenih ograničenja, smanjenja primanja, on na kraju vodi ka rješenjima koja će, dugoročno gledajući, poboljšati socijalnu sliku. Dugo vremena smo mi vodili politiku povlađivanja svima i svakome, koja je imala i moralne i političke razloge, ali nije imala ekonomske podloge. I sada plaćamo račun zbog toga.
RSE: Gospodine Tihiću, u posljednje vrijeme stižu najave kako bi se američka administracija mogla aktivnije i veoma skoro uključiti u proces ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini. Podržavate li takvu inicijativu i je li ona na tragu onih poruka koje su stizale i od američkog potpredsjednika Džozefa Bajdena?
TIHIĆ: Nisam siguran u takve najave. Podržavam mogućnost da SAD pokrenu tu inicijativu. Onoliko koliko ja znam, SAD su spremne podržati proces ukoliko to domaći političari pokrenu i dati svu pomoć neophodnu za uspjeh toga procesa.
Svi budući razgovori o ustavnoj reformi vrtiće se oko približno plus ili minus aprilskih rješenja.
RSE: Neka od rješenja koja se pominju su na tragu propalog tzv. aprilskog paketa. Smatrate li da se vrijedi vratiti jednoj takvoj inicijativi?
TIHIĆ: Da li pristali ili ne pristali da se vraćamo rješenjima iz aprilskog paketa, svi budući razgovori o ustavnoj reformi vrtiće se oko približno plus ili minus aprilskih rješenja jer to predstavlja neku vrstu mogućega kompromisa, realnoga kompromisa i dogovora u BiH.
RSE: Kazali ste kako se pribojavate dogovora Srba i Hrvata na štetu Bošnjaka u BiH. Šta se pod tim podrazumijeva?
TIHIĆ: Ja sam prvenstveno mislio na situaciju u Vijeću ministara, na dogovor SNSD-a i HDZ-a BiH koji kroz razne procedure, glasanja, bodovanja, odnosno njihovi predstavnici favorizuju jedni druge i tako su doveli do ovih imenovanja i nacionalnoga debalansa. Mislim da je pretenciozno izveden naslov da se radi o mogućem dogovoru Srba i Hrvata na štetu Bošnjaka.
Nema spremnosti na kompromis
RSE: Smatrate li da u Bosni i Hercegovini, tačnije u Federaciji BiH imate kompetentne partnere sa kojima možete nastupiti
Činjenica je da je danas atmosfera takva da onemogućava u javnosti ozbiljne razgovore oko ustavne reforme.
TIHIĆ: Mi imamo kompetentne sugovornike, ali ne znam da li kod sugovornika postoji dovoljno spremnosti i hrabrosti da se prave kompromisi. Imamo na jednoj strani političare koji se zalažu za „idealna rješenja“ kako oni to vide, odnosno rješenja sto posto, ili kako već ta politika se predstavlja. Imamo na drugoj strani politiku iz RS koja ustavne promjene vidi kao zadržavanje postojećeg stanja uz neke kozmetičke popravke u pogledu usklađivanja s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. I imamo jednu realnu politiku, kakvu je vodio i rahmetli predsjednik, a koju vodi stranka, koja nalazi ona realna rješenja između tih dviju krajnosti. Međutim, ova politika u posljednje vrijeme, uostalom i kroz aprilski paket, nije naišla na razumijevanje javnosti. To nas je na određeni način koštalo i izbora. I činjenica je da je danas atmosfera u tom pravcu još gora, da je takva atmosfera koja onemogućava u javnosti ozbiljne razgovore oko ustavne reforme. A ozbiljni razgovori podrazumijevaju dogovore, kompromise, gdje svaka strana treba da učini određene ustupke i da odustane od onih svojih početnih pozicija.
RSE: Opšti izbori u BiH su na pragu i po pravilu ih prati zaoštravanje političke situacije. Da li je to klima u kojoj je moguće započeti bilo kakve ozbiljne pregovore o nadogradnji ustava?
TIHIĆ: Kad pratimo političku situaciju od 2006. godine vidimo da imamo jednu radikalizaciju stanja u zemlji, da imamo jedno udaljavanje političkih pozicija predstavnika konstitutivnih naroda. Često se pitam dokle više možemo ići u tu radikalizaciju i da li će je i sada novi izbori i izborna kampanja još više krenuti. Bojim se te radikalizacije zbog integriteta zemlje jer svaka radikalizacija vodi destabilizaciji, dezintegraciji, tako da u sadašnjim političkim prilikama ili u atmosferi koja postoji u BiH ja nisam veliki optimista u postizanju dogovora. Sa svoje strane, normalno, učiniću sve da do toga dođe. Isto tako nisam optimista oko jednog aktivnog uključivanja međunarodne zajednice - bez obzira koliko ja to lično želio i mnogi u BiH - i samih Amerikanaca, jer Amerikanci u BiH su bili ta jedna pokretačka, i jesu, snaga za rješavanje problema, ali će u ovom slučaju, pretpostavljam, tražiti uključivanje i ravnopravno partnerstvo i EU. A u EU nemamo jasan stav, nemamo jedinstven stav, tako da se sve to odražava na kraju i na rezultate mogućih dogovora.
RSE: Socijalna slika u Bosni i Hercegovini je u najmanju ruku loša. Građani se godinama bore za egzistenciju, o socijalnim kategorijama se vodi malo ili nimalo računa. Šta se u tom pravcu može učiniti?
TIHIĆ: Ključ svih problema u BiH, pa i socijalnih, jeste ustavna reforma. Sa jednim skupim, pored toga i nefunkcionalnim političkim sistemom teško možemo rješavati ekonomska pitanja, teško možemo rješavati socijalna pitanja. Na kraju kad se vratimo, uzrok svih problema jeste skupi, nefunkcionalni ustav - koji je, istina, nama nametnut. Odgovornost imaju, osim domaćih političara, i oni kreatori. Rješavanje socijalnih pitanja mi možemo poboljšati i u okviru postojećeg sistema i činjenica da je i ovaj sporazum sa MMF-om, bez obzira koliko to sada izgledalo nepopularno, pogotovo donošenje određenih ograničenja, smanjenja primanja, on na kraju vodi ka rješenjima koja će, dugoročno gledajući, poboljšati socijalnu sliku. Dugo vremena smo mi vodili politiku povlađivanja svima i svakome, koja je imala i moralne i političke razloge, ali nije imala ekonomske podloge. I sada plaćamo račun zbog toga.