Piše: Galina Terešuk

Za Ukrajince tradicionalni peškir (ručnik) je simbol naslijeđa, očuvanja obreda i porodične starine. Prisutni su na najvažnijim porodičnim proslavama i događajima.

Peškiri su se ukrašavali – i još se ukrašavaju – ikonama i portretima istaknutih ličnosti, što je jedan od izraza ukrajinskog identiteta. Posebno u sovjetskom periodu represije i zabrana.

Svaka ukrajinska oblast ima svoj specifičan peškir, što svjedoči o raznolikosti i bogatstvu ukrajinskog veza i ljudske maštovitosti.

Veliku kolekciju ukrajinskih peškira prikupio je majstor narodne umjetnosti veza, kolekcionar i etnolog Jurij Melničuk. Govorio je o tome kakvo značenje peškir ima za ukrajinski narod i koje poruke se u njega utkaju.

Peškiri se koriste pri vjenčanjima – mladenci stoje na vezenom ili tkanom peškiru. Na njih se postavlja hljeb, njima se ukrašava uskrsna korpa, kao i ikone u kući.

Ukrajinci od davnina ukrašavaju kuće tkanim i vezenim peškirima.

Peškiri mogu biti svakodnevni, obredni, porodični, kućni. Ova podjela pokazuje koliko je Ukrajincima važno očuvanje porodičnih tradicija i poštovanje običaja.

Tu spadaju svadbeni peškiri, peškiri povezani s rođenjem djeteta, krštenjem, ispraćajem na put, odlaskom u vojsku, pogrebni i spomen-peškiri, kao i oni koji se svakodnevno koriste u domu.

Melničuk naglašava da je peškir u ukrajinskoj kulturi drevna pojava. Stručnjaci su izračunali da bi jednu osobu kroz život pratilo i do 20 vezenih ili tkanih peškira. Nekad se čak i govorilo – "peškir je s čovjekom od rođenja do smrti".

"Jer sve te stvari su, vjerovatno, božanskog porijekla. Kad ljudi počnu raspravljati o tome ko je prvi smislio peškire, vjerujem da su nam jednostavno dati – s neba. Peškiri su svete stvari. To je čin posvećenja nas, ljudi, svetim predmetima, a peškiri su upravo to. Jer se koriste u bezbroj obreda i rituala tokom života svake osobe", priča Melničuk.

"Sama riječ 'peškir' (u originalu rušnik) etimološki dolazi od riječi 'ruka'; u Polesju, pa i u Bjelorusiji, koristi se riječ 'ručnik. Ipak, korijen riječi je 'ruš' – što znači kretati se, i to simbolizira put, putovanje, blagoslov. Peškir ima početak i kraj – dva kraja. I zato njegova uloga ima ogroman značaj u ključnim trenucima čovjekovog života. Na primjer: rođenje, brak, smrt – upravo ta tri trenutka u životu čovjeka obilježavaju se tkaninom, a posebno peškirom. Stara narodna mudrost kaže da je čovjek tri puta čudan: kad se rodi, kad se vjenča i kad umre", navodi etnolog.

'Takav peškir je trebala izvesti ili istkati trudnica'

Ukrajinci čuvaju peškire u sanducima. I upravo iz jednog takvog sanduka jedna starija žena izvadila je jedan od peškira. Bio je dugačak, a etnolog je od nje saznao da je riječ o tzv. "ispratnom" peškiru, koji, kako kaže, zapravo nema značenje ispraćanja osobe u vječni svijet, već suprotno.

"Takav peškir je trebala izvesti ili istkati trudna žena. I to je morala uraditi prije poroda. To je veoma dug peškir, sa dvostranim vezom i vrlo precizno urađen. Kada bi došlo vrijeme porođaja, dolazila bi babica. Kad bi se dijete rodilo i opralo, polagali bi ga na peškir. Tada bi djetetu poželjeli sreću, blagostanje, radovali se njegovom dolasku na svijet. Nakon toga, peškir bi se složio i čuvao", kaže Jurij Melničuk

Koliko je djece bilo u porodici, toliko je bilo izvezenih ili istkanih peškira.

Obilje vjenčanih peškira

Drugi važan peškir bio je vjenčani. Njega je vezla djevojka. Jer, ako nije imala svoj peškir, o kakvom se onda udaji moglo govoriti? Prema ukrajinskoj tradiciji, dok djevojka veze vjenčani peškir, nije ga smjela vidjeti nijedna nepoznata osoba.

Drugi važan peškir bio je vjenčani, koji je djevojka sama vezla. Bez tog peškira, udaja se nije ni mogla zamisliti, navodi etnolog. Prema tradiciji, dok ga je vezla, nije ga smjela vidjeti nijedna nepoznata osoba.

"U svadbenim obredima koristili su se različiti peškiri. Jedna narodna pjesma kaže: 'U komori grede, tamo peškira četrdeset – iznesite ih i ukrasite djeverove'".

Djevojka bi vezla dva posebna peškira – jedan za prosidbu i jedan za vjenčanje, na koji bi stajala s mladoženjom. Na njima se često nalaze parovi golubova, a obje strane morale su biti savršeno uredne, bez čvorova i nepravilnosti. To je postizano tehnikama dvostranog veza, objašnjava Melničuk.

Vidljiva strana simbolizira vanjski život i postupke, dok naličje odražava misli i osjećaje.

Ako je naličje bilo neuredno, vjerovalo se da će djevojka u braku nositi teret tih "čvorova". Zato je sve moralo biti čisto – kao otvorena knjiga.

Ovi peškiri se prave od jednog komada platna. U ukrajinskoj kulturi dominiraju bijela i crvena boja. Tkani peškiri su rasprostranjeni širom Ukrajine, dok su vezene varijante prisutne samo u nekim oblastima.

Peškir je završavao svoju misiju kada bi osoba umrla. I danas, posebno u planinskim selima, postoji tradicija da se mrtvački sanduk spušta pomoću peškira.

Peškiri se obično tkaju ili vezu u dužini do sedam metara.

U kolekciji Jurija Melničuka nalazi se mnogo različitih peškira iz gotovo svih ukrajinskih oblasti, što svjedoči o bogatstvu ukrajinske tradicije i obrednih običaja. Postoje peškiri koji su se koristili isključivo za Božić, u vrijeme posta ili za spominjanje pokojnih članova porodice.

Mnogi su vezeni crvenim i plavim koncem, a motivi poput drveta života, ptica ili figura s podignutim rukama nose simboliku roda, zaštite i harmonije. Peškir uvijek ima dva kraja – znak ravnoteže. Broj ptica na vjenčani peškiru, naprimjer, smatrao se proročanskim za broj brakova.

Nekada je djevojka sama vezla svoj svadbeni peškir, držeći se strogih pravila. Danas se ta tradicija često zanemaruje.

Melničukova kolekcija uključuje i peškir iz 17. vijeka s motivom drveta punog pupoljaka – simbolom budućih života u porodici. On navodi riječi istraživača O. Fisuna: "Peškiri su nebeski stubovi", simbol ukrajinske duhovnosti i identiteta.

Melničuk čuva i predmete iz oblasti koje su trenutno pod ruskom okupacijom.

Mnogi su pokušali pod granatiranjem iz Donbasa iznijeti peškire i košulje kako bi sačuvali dio historije.

Prema riječima muzejske radnice Natalije Kaplun, iz Luganjskog muzeja s fondom od 200.000 predmeta nije spašen nijedan eksponat.