U sjevernoj ukrajinskoj regiji Černihiv, život u selima blizu ruske granice je doveden do ruba.
Ruski napadi koji neprestano traju zatvorili su lokalne trgovine, apoteke i sisteme javnog prijevoza, ostavljajući stanovnike izoliranima i očajnima. Ali jedan čovjek odbija dozvoliti da ove zajednice budu zaboravljene.
Oleksandr, volonter vozač autobusa, učesnik je inicijative građana da se ova sela ponovo povežu s vanjskim svijetom. Prkoseći prijetnjama ruskih dronova, on se vozi u opasne zone, pružajući im ono što mnogi nazivaju njihovom jedinom linijom života.
"Tamo još uvijek žive ljudi", kaže Oleksandr. "Neko im mora pomoći."
Oleksandr okuplja lokalno stanovništvo iz pograničnih sela poput Horska i vozi ih do većih gradova gdje mogu posjetiti doktore, apoteke i kupiti hranu. Ali to je putovanje koje može biti rizično.
"Čekam pravi trenutak za vožnju", objašnjava Oleksandr. "Ukrcavam ljude i brzo odlazim jer se izviđačke i borbene dronove vrlo često pojavljuju."
U gradu Snovsku, Oleksander dovozi seljane u kupovinu i opskrbu namirnicama. Ali nestašica nekih artikala povećala je troškove.
"Odvratile su nas visoke cijene u apotekama pa smo umjesto toga kupili cvijeće", rekla je jedna žena.
"To je cvjetna terapija", šali se ona.
Dok su neki zadržali smisao za humor, razgovori u autobusu nazad do sela otkrivaju duboku neizvjesnost s kojom ovi putnici žive.
"Žalite li što ste napustili civilizaciju da biste se vratili u svoje selo?", upitao je Boris Sačalko, dopisnik Current Timea, programa Radija Slobodna Evropa, koji je pratio putnike.
"I da i ne", rekla je jedna žena. "Uplašeni smo, ali gdje drugdje možemo otići? Ovo je spas. Ovaj autobus je naš spas."
