Rusija i Ukrajina izvršile su 25. maja najveću razmjenu zarobljenika od početka ruske invazije punih razmjera.
Dogovor, postignut tokom obnovljenih pregovora između ruskih i ukrajinskih delegacija u Istanbulu, omogućio je hiljadama ljudi da se vrate kući.
Ali nijedan od njih nije pripadnik brigade Azov, jedne od najpoznatijih i najznačajnijih ukrajinskih vojnih jedinica.
Stotine boraca Azova zarobljene su tokom krvave opsade grada Mariupolja na obali Azovskog mora 2022. godine.
Riječ je o jednoj od najbrutalnijih bitaka u ratu, a smatra se da je ukrajinskim snagama dala dragocjeno vrijeme u prvim mjesecima ruske invazije.
Herojska odbrana posljednjeg uporišta u Mariupolju, čeličane Azovstal, izazvala je bijes brojnih ruskih zvaničnika, koji su brigadu Azov proglasili terorističkom organizacijom i pozivali da se njeni borci izvedu pred sud, čak i pogube.
Od tada se ukrajinsko društvo snažno ujedinilo u podršci zarobljenim borcima. Iako su neki branioci Mariupolja, uključujući i komandante Azova, pušteni iz ruskog zarobljeništva, stotine njih i dalje su zatočene u surovim uslovima.
Godinama su se ruski zvaničnici hvatali za porijeklo brigade Azov, koja je prvobitno formirana 2014. godine kao puk iz desničarske milicije, da iskrive ili preuveličaju nacionalističke stavove i postupke njenih pripadnika, kako bi podržali lažnu tvrdnju da Ukrajinom upravljaju ili da je pod dominacijom neonacista.
Ukrajinske vlasti tvrde da Rusija dosljedno blokira pokušaje da se borci Azova vrate kući kroz pregovore.
Tri godine nakon početka rata punih razmjera, neki od najistaknutijih vojnih komandanata brigade, zajedno s rodbinom onih koji su još u zarobljeništvu, više nisu uvjereni da je to jedini razlog.
'Nesposobnost ili svjesna odluka?'
Nekoliko sati nakon što su Ukrajina i Rusija 25. maja završile posljednju fazu razmjene 1.000 zarobljenika, Denis Prokopenko, komandant 12. brigade specijalnih snaga Azov, nazvao je izostanak boraca Azova iz razmjene "sramotom za cijelu državu".
"Ovo djeluje kao ruganje", rekao je Prokopenko, koji je i sam bio u ruskom zarobljeništvu.
Istakao je da ne vjeruje da je Rusija jedina prepreka za povratak boraca Azova.
"Da je to zaista slučaj, ni ja, niti drugi borci Azova se ne bismo vratili iz zarobljeništva", napisao je Prokopenko na mreži X.
Nekoliko dana nakon treće godišnjice povlačenja Ukrajine iz čeličane Azovstal, Prokopenkova objava dodatno je pojačala zabrinutost među običnim Ukrajincima o sudbini onih koji su tada zarobljeni i koji se i dalje nalaze u ruskom pritvoru.
Kao odgovor, Andrij Jusov, zamjenik šefa ukrajinskog Koordinacionog štaba za postupanje s ratnim zarobljenicima, rekao je za Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) da neće komentarisati "emotivne" izjave, jer je tema boraca Azova u ruskom zarobljeništvu "osjetljiva i bolna".
Jusov je optužio Rusiju da namjerno otežava proces razmjene zarobljenika iz redova Azova kako bi povećala pritisak na ukrajinsku vladu.
Krivični postupci koje su ruski istražitelji pokrenuli protiv nekih ukrajinskih ratnih zarobljenika primjer su toga, saopštio je ranije Koordinacioni štab.
"Naši zarobljenici su u Putinovim rukama... [Ruske specijalne službe] koriste pitanje zarobljenika kao sredstvo ratovanja protiv Ukrajine", rekao je Jusov.
Međutim, Prokopenko tvrdi da problem leži i u ukrajinskoj strategiji, pozivajući na promjene u onome što je nazvao "mehanizmom koji je prestao funkcionisati".
"Moramo pronaći alternative, ponuditi im nekoga ko im je vrijedniji od vojnika na ugovoru", rekao je. "Ukrajina je prepuna ruskih agenata; sve naše službe sigurnosti to jako dobro znaju."
Ukrajinske vlasti dodatno su pojasnile da su liste za posljednju razmjenu zarobljenika sastavljene odvojeno - i Ukrajina i Rusija su birale ratne zarobljenike koje žele osloboditi.
Svitoslav Palamar, zamjenik komandanta Azova, pridružio se Prokopenku u preispitivanju takvog pristupa.
Palamar smatra da je razmjena zaista "vratila mnogo časnih vojnika" kući. No, dodao je i da su među oslobođenima bili i oni koji su sarađivali s ruskim vlastima.
"[Da li je ovo] nevoljkost, nesposobnost ili svjesna odluka? Da li pregovaramo ili samo prihvatamo ono što neprijatelj diktira?", napisao je Palamar na svom Facebook profilu.
U intervjuu za RSE, Oleksandra Jefimenko, menadžerica za komunikacije Udruženja porodica političkih zatvorenika Kremlja, izjavila je da ne vjeruje da ukrajinske vlasti namjerno izbjegavaju tražiti povratak boraca Azova.
Međutim, zajedno s predsjednikom udruženja Ihorom Kotelianecom, Jefimenko je pozvala zvaničnike da budu otvoreniji i transparentniji po tom pitanju.
"Ako u razmjeni nisu uključene prioritetne kategorije - teško bolesni, žene, starije osobe ili oni koji su dugo u zarobljeništvu - to stvara duboko nepovjerenje", napisao je ranije Kotelianec na svom Facebook profilu.
"Pozivamo kancelariju predsjednika Ukrajine i Koordinacioni štab za postupanje s ratnim zarobljenicima da javno objasne proces razmjene", dodao je.
U 'paklu' ruskog zarobljeništva
Nakon početka ruske invazije u februaru 2022., ukrajinski vojnici, uglavnom pripadnici jedinice Azov, mjesece su proveli unutar čeličane Azovstal u Mariupolju.
Njihova odbrana smatrana je ključnom jer je omogućila ukrajinskim snagama da postave odbrambene linije.
U maju 2022., nakon gotovo dva mjeseca neprekidnog bombardovanja, opkoljenim borcima Azova naloženo je da polože oružje, zajedno s ostalim braniocima Mariupolja, po naredbi ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Prokopenko je u svojoj objavi naglasio da su borci Azova poslušali tu naredbu i da zbog toga imaju "apsolutno pravo" da budu prioritet u razmjenama.
"[Ovo je] ismijavanje onih kojima su date garancije... U zarobljeništvo nisu otišli svojom voljom, već po naredbi Vrhovne komande."
Oko 2.500 vojnika napustilo je opkoljenu čeličanu nakon što je predsjednik Zelenski izdao naredbu. Ukrajinska vojska to je zvanično nazvala "operacijom spašavanja".
Tokom naredne tri godine, neki od vojnika koji su se predali u Azovstalu i koje je zarobila Rusija osuđeni su na zatvorske kazne zbog optužbi za "terorizam".
Prema navodima ukrajinskih zvaničnika, drugi zarobljenici su bili podvrgnuti mučenju, a deseci su umrli u ruskom zarobljeništvu.
Među njima je i 54 ukrajinska vojnika koji su poginuli u eksploziji u zatvoru u gradu Olenivka, na okupiranoj teritoriji Donjecke oblasti.
Ihor Titovski, oficir brigade Azov koji je bio među braniocima Azovstala, a kasnije zatvoren u Olenivki, rusko zarobljeništvo je uporedio s "paklom".
Prisjećajući se premještanja kroz zatvore u ruskim oblastima Rostov i Volgograd, Titovski je opisao mučenje koje je tamo pretrpio.
"Tri dana su me intenzivno ispitivali i polomili mi noge", ispričao je za Ukrajinski servis RSE. "U novembru i decembru [2022.] više nisam mogao stati na [lijevu] nogu."
"Stavili su mi vreću na glavu, vezali ruke, bacili me na pod. Dvojica [oficira ruske Federalne službe bezbjednosti, FSB] su sjela na mene, priključili struju i postavljali pitanja", ispričao je Titovski.
"Nisam imao pojma šta se dešava. Nikad prije nisam doživio ništa slično", dodao je.
Titovski je razmijenjen u septembru 2024. godine. Međutim, veliki broj pripadnika brigade Azov i dalje se nalazi u ruskom zarobljeništvu.
Kostjantin Kožekin, još jedan oficir brigade Azov koji je govorio za RSE, procjenjuje da se oko 850 boraca Azova još nalazi u ruskom zarobljeništvu.
Anastasija Hondul, supruga jednog borca Azova koji je i dalje u ruskom pritvoru, rekla je za RSE da rodbina zatočenih živi u "neizvjesnosti i očaju".
Navela je da, iako im je "obećano da će se njihovi glasovi čuti", veliki broj boraca još nije pušten na slobodu.
Nakon posljednje razmjene, ukrajinski ministar odbrane Rustem Umerov rekao je da je Ukrajina uspjela osloboditi 33 branioca Azovstala iz drugih vojnih jedinica.
Jusov je dodao da je, uprkos preprekama koje je Rusija postavljala tokom godina, Ukrajina ukupno vratila 1.279 branilaca Azovstala, među njima i 455 pripadnika brigade Azov.