Poljoprivrednici u Uzbekistanu kažu da ih vlada prisiljava da predaju svoju zemlju kineskim firmama pod izgovorom državne podrške razvoju, uzimajući hiljade hektara plodnih polja pamuka i pšenice iz ruku lokalnog stanovništva.
Zabrinuti za sudbinu plodnih zemljišta u dolini Ferghana, rekli su za Radio Slobodna Evropa(RSE) da su velike parcele zemlje uzete u državni rezervat i prenesene kineskim biznismenima.
Službeni dokumenti kažu da su prijenosi zemljišta dobrovoljni. Ali desetine svjedočanstava datih RSE od onih koji su predali svoju zemlju opisuju drugačiju stvarnost: prisilu, prijetnje i zastrašivanje od strane uzbekistanskih policijskih službenika koji djeluju po nalogu lokalnih zvaničnika.
"Guverner mi je rekao: 'Ovo je predsjednička naredba. Ili predaj zemlju ili idi u zatvor'", rekao je jedan poljoprivrednik koji je govorio pod uslovom anonimnosti zbog straha od odmazde zbog javnog komentiranja ovog pitanja.
Prikriveni uticaj?
Prijenosi zemljišta u dolini Ferghana, koja je podijeljena između Uzbekistana, Kirgistana i Tadžikistana, su najnovija tačka sukoba u onome što postaje sve vidljiviji i nestabilniji trend širom Centralne Azije -- porast anti-kineskog sentimenta izazvan sporovima oko zemljišta, zavisnosti od duga, napetostima na tržištu rada i strahovima od prikrivenog uticaja.
Prema Zakonu o poljoprivredi Uzbekistana, poljoprivrednik iznajmljuje državnu zemlju na 49 godina. Ni lokalna vlada ni tužilac je ne mogu oduzeti. Prema zakonodavstvu, zemlju može oduzeti samo država sudskom odlukom.
Poljoprivrednici, međutim, kažu da se oduzimanja provode na osnovu usmene naredbe Shuhrata Abdurahmonova, šefa regije.
"Nisam želio predati svoju zemlju i pružio sam neki otpor, ali kao odgovor, okružni guverner je pozvao više od 20 policajaca i Nacionalnu gardu u zgradu okružne uprave i naredio im da uhapse mene i moju suprugu", rekao je poljoprivrednik iz okruga Qurgonteppa za RSE.
"Zato sada nijedan poljoprivrednik ne pruža otpor; inače bi mogli biti zatvoreni. Malo je vjerovatno da bi bilo ko od nas mogao izaći odande živ i zdrav."
Regionalne uprave nisu komentirale tvrdnje poljoprivrednika kada su kontaktirane od strane RSE.
Zabrinutost zbog kineskog preuzimanja velikih dijelova zemljišta proteže se izvan poljoprivredne zajednice.
Ekonomsko prisustvo Pekinga u Centralnoj Aziji brzo je raslo posljednjih godina pod ambicioznom inicijativom Pojas i put.
Od početka 2025. godine, Kina je najveći trgovinski partner Uzbekistana, s bilateralnom trgovinom koja doseže 12,5 milijardi dolara. Više od 3.400 kineskih firmi posluje u zemlji, nadmašujući čak i broj ruskih subjekata.
Slični obrasci su se pojavili u drugim zemljama Centralne Azije, poput Kazahstana.
'Ekonomska zamka'
Kineske investicije obećavaju infrastrukturu, radna mjesta i tehnologiju. Ali stručnjaci upozoravaju na tamniju stranu.
Uzbekistanska politička analitičarka Nargiza Muratalieva ističe da zemlje Centralne Azije sve više upadaju u ono što ona naziva kineskom "ekonomskom zamkom": lak pristup kreditima -- često s nejasnim uslovima -- koji na kraju mogu ostaviti slabije države ranjivim na politički pritisak ili oduzimanje imovine.
Muratalieva ističe da je Peking stekao preko 1.100 kvadratnih kilometara zemljišta u Tadžikistanu 2011. godine u zamjenu za otplatu duga, što je jasan primjer potencijalnih posljedica upadanja u ovu "zamku".
Kina je već najveći zajmodavac u Uzbekistanu, s neotplaćenim kreditima koji ukupno iznose 3,8 milijardi dolara.
"Opće karakteristike kineskog kreditiranja za sve zemlje u regiji su lakoća dobivanja dugova, njihova teška otplata, kao i nedostatak transparentnosti procedura i specifičnih uslova", kaže Muratalieva.
Otplata dugova, prijenos zemljišta i rastuća kineska ekonomska kontrola također potiču lokalne percepcije "neokolonijalizma", posebno kada su lokalne zajednice isključene iz procesa donošenja odluka.
Oštro postupanje prema Ujgurima i drugim autohtonim etničkim skupinama koje nisu Han u kineskoj pokrajini Xinjiang duboko pogađa Središnje Azijate koji s njima dijele jezične, kulturne i vjerske veze.
Bilo da se radi o propagandi ili ne, strah da bi Kina jednog dana mogla tretirati Kazahstance ili Uzbeke na isti način dodatno je posijao sjeme protivljenja sve većoj prisutnosti Pekinga.
"Ispostavilo se da Kinezi zaista vole moju zemlju; žele uzeti zemlju od drugih poljoprivrednika također. Naravno, mi smo protiv toga, ali okružni guverner, tužilac i šef policije nastavljaju vršiti pritisak na nas", rekao je jedan poljoprivrednik iz zapadne regije Andijon u Uzbekistanu za RSE.
"Ono što nas najviše brine je da bi oni mogli naknadno zauzeti našu zemlju i učiniti nam isto što su učinili Ujgurima u Xinjiangu."
