One se odnose na mogućnost smjenjivanja zvaničnika koji nisu na liniji provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma. U očekivanju američke zvanične podrške, Valentin Inzko se sprema na put u Moskvu jer je i Rusija tražila da s njim obavi razgovor. Uz sve ovo, i očiglednu činjenicu da se "odužio" izbor novog visokog predstavnika, postavlja se pitanje: koliko je razjedinjena međunarodna zajednica kada je u pitanju osoba koja će je predstavljati u BiH, odnosno kako se vidi budućnost ove zemlje?
Dajući uslovnu podršku Valentinu Inzku na mjestu novog visokog predstavnika u BiH i specijalnog izaslanika EU, SAD i dalje žele imati aktivnu ulogu na Balkanu, stav je predsjednika ACIPS-a Sanela Huskića. Iako su ga prvobitno odbile, SAD su, ističe Huskić, ipak shvatile da će bez obzira ko bio visoki predstavnik njihova riječ imati značajnu ulogu:
„Jer kao što vidimo, u Kongresu oni su obratili nakon dugo, dugo godina posebnu pažnju na pitanje BiH, tako da je manje-više sada jasno, bez obzira ko je taj visoki predstavnik, da će SAD imati ključnu ulogu. Stoga su one sada spremne na kompromis, tačnije da su sve strane u BiH zadovoljne jer znaju da će sigurno oni gurati svoju agendu ovdje.“
Prije nego što je dobio pristanak SAD za obavaljnje dužnosti visokog predstavnika u BiH, Amerikanci su austrijskom diplomati postavili uslov da obeća da se neće suzdržavati od korištenja bonskih ovlaštenja koja daju pravo visokom predstavniku da smjenjuje zvaničnike u BiH i da nameće odluke. Ovakav pristup predstavlja i zaokret u politici međunarodne zajednice u odnosu na posljednja dva visoka predstavnika koji su bonske ovlasti uglavnom držali samo kao prijetnju domaćim političarima.
Odlazeći iz BiH na novu dužnost, još uvijek aktuelni visoki predstavnik Miroslav Lajčak iznio je stav o njihovom korištenju:
„Ja apsolutno se ne slažem sa filozofijom da uspješnost visokog predstavnika se mjeri koliko je sklonio političara ili koliko puta je koristio bonske ovlasti. Ja tako ne mislim. Ja sam više puta rekao da svako korištenje ili svako skrivanje domaćih političara iza ovlasti viskog predstavnika predstavlja neku vrstu njihove neodgovornosti prema njihovom vlastitom mandatu i samo odlaže period koji mora da dođe, a to je period kad BiH mora da stane na svoje noge.“
BiH je prvenstveno evropsko pitanje i EU bi sama trebala imati mogućnost da procijeni stanje i postavi adekvatnu osobu, vjeruje generalni sekretar Evropskog pokreta u BiH Predrag Praštalo:
„Mi smo dio Evrope, a vrlo brzo trebali bi da budemo i članica EU. Takva je situacija u BiH da se Amerika mora konkretnije angažovati u BiH i to znači da u Evropi postoje neki mali nesporazumi po pitanju Balkana i konkretno BiH, a to nije dobro za našu državiu i naše društvo u cjelini, a posebno ne za naš evropski put.“
Eventualni jači angažman SAD kroz rezoluciju u američkom Kongresu i potencijalnog specijalnog izaslanika za Balkan koji bi radio u saradnji sa EU i političkim vođama u BiH na provođenju reformi svih nivoa vlasti i društva, sastavni je dio procesa stabilizacije i pridruživanja.
Davor Vuletić, član vanjskopolitičke inicijative BiH, vjeruje kako je upravo i kroz rezoluciju američka administracija željela naglasiti dva segmenta u pristupu bosanskohercegovačkom pitanju:
„Pretpostavljam da to ima veze sa novom rezolucijom Kongresa SAD. Radi se o tome da ipak naš proces stabilizacije i pridruživanja zaista ima dvije komponente, gdje su SAD definitvno ona komponenta koja se zove stabilizacija, a EU i njene države članice su ona komponenta koja se zove pridruživanje. Jedna bez druge ne može. Ali u svakom slučaju prvo moramo se stablizirati, stabilizirati političku scenu i put ka EU da bismo ona dalje radili na ispunjenju onih uvjeta koji su pred BiH postavljeni u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.“
O činjenici da međunarodna zajednica nije mogla da se složi oko imenovanja, Vuletić kaže:
„Kad bi postojala saglasnost svih tih država, onda ne bi taj proces imenovanja novog visokog predstavnika trajao toliko dugo kao što je trajao ovaj. U svakom slučaju, tu se ipak radi o mnogo država od koji svaka ima svoju viziju i ideju kako bi trebalo da izgleda proces dalje u BiH. I ono što je sigurno jeste da u jednom takvom okruženju ne mogu se ni odluke donijeti tako jednostavno.“
Jedan od povoda za jači angažman SAD u izbor visokog predstavnika su, kako vjeruju analitičari, i procjene mogućeg pogoršanja situacije u BiH, prijetećoj destabilizaciji, neriješenim problemima i slabosti države. Ovakvim načinom izbora visokog predstavnika želi se osigurati da sigurnost BiH neće biti dovedena pod upitnik. U svjetlu ovih teza Praštalo smatra da je EU ipak podbacila:
„Mislim da je to više učinjeno radi neke psihološke stabilnosti građana BiH jer u zadnje vrijeme imali smo priliku da pročitamo i čujemo ponovo neke glasine o mogućnosti eventualnog izbijanja konflikta i sukoba na Balkanu - i mislim da to dodatno uznemirava građane BiH. Građani BiH ipak vjeruju najviše Americi i to je možda jedna naša zamjerka EU koja nije uspjela da za ovih 14 godina nije uspjela da uvjeri sve građane BiH da je Evropa nama najvažniji partner, najvažniji suradnik u procesu evropskih integracija.“