Dostupni linkovi

Dvije trećine djece u BiH bez vrtića


Ilustrativna fotografija.
Ilustrativna fotografija.

Sažetak

  • Dvoje od troje djece u BiH ne ide u vrtić, dok je prosjek EU 95 posto.
  • Niti jedna škola ne nudi predškolski program u 30 općina u BiH.
  • Osim infrastrukture, nedostaje odgajatelja i kvalitetnih inkluzivnih programa za djecu s poteškoćama u razvoju ili darovitu djecu.
  • Vlasti uz pomoć novca iz EU Plana rasta planiraju izgraditi desetke obdaništa i broj upisane djece starosti 5-6 godina povećati na 60 posto.

U Bosni i Hercegovini dvije trećine djece ne ide u vrtić, a u manjim i ruralnim mjestima neki oblik nastave prije osnovne škole pohađa tek 0,5 posto.

Za usporedbu, prosjek Europske unije iznosi 95 posto. Upravo zato su vlasti BiH zatražile pomoć za ulaganje u obrazovanje kroz Plan rasta za Zapadni Balkan.

Ali iza statistike stoje životne priče.

Ivo Čakarić je 1992. godine, kao dojenče, izbjegao s roditeljima iz Dobretića u Rijeku. Prvi put se u Bosnu i Hercegovinu vratio 2009. godine, a 2016. odlučio je napraviti ono što se rijetko tko usudi – napustio je siguran posao asistenta na Građevinskom fakultetu i sa suprugom, pravnicom odraslom u Švedskoj, vratio se u ovo planinsko selo.

Danas, kao načelnik najmlađe, najmanje i jedne od najsiromašnijih općina u centralnoj Bosni, pokušava promijeniti svakodnevicu obitelji koje su se, poput njega, odlučile vratiti.

Ivo Čakarić: "Dvije školske učionice želimo preurediti u vrtić."
Ivo Čakarić: "Dvije školske učionice želimo preurediti u vrtić."

"Kroz školu je bio propuh do 2013. godine, kad smo stavili vrata, prozore i novi krov. Vrtić još nemamo i supruga je kući s djetetom. Spremamo dokumentaciju i Hrvatska vlada nam je obećala ponovno pomoći da dvije školske učionice preuredimo u vrtić za 15-ak djece. Potrebe ima. Ljudi se stalno vraćaju i nisu to samo stariji. Otkad sam ovdje, svake godine se rodi barem jedno dijete", kaže Čakarić za Radio Slobodna Evropa.

Sa svega 1.600 stanovnika, Dobretići su među najmanjim i najsiromašnijim općinama u BiH. Njihov godišnji budžet iznosi tek oko 300.000 eura, a iz tog skromnog iznosa plaća se sve — od rasvjete u selima do plata nastavnicima.

Izgradnja i finansiranje škola je na teret lokalne zajednice.

Samo tridesetak kilometara dalje, u općini Jezero, mještani se bore sa sličnim problemima — iako je njihovo mjesto poznato širom svijeta, otkad je NASA po njemu nazvala krater na Marsu.

Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, ovo je mjesto izdvojeno iz sastava Jajca na "drugu stranu" entitetske linije, u Republiku Srpsku.

Tri decenije kasnije, i dalje se nalazi na listi "izrazito nerazvijenih općina" s još dvadesetak njih u tom entitetu.

Snežana Ružičić: "Mi u budžetu uopšte nemamo sredstva za kapitalne investicije."
Snežana Ružičić: "Mi u budžetu uopšte nemamo sredstva za kapitalne investicije."

"Prva smo 'izrazito nerazvijena" opština koja otvara vrtić, vrijedan oko 700.000 maraka (oko 350.000 eura). Pomogle su nam Vlada Srbije i Vlada Republike Srpske, jer mi u budžetu uopšte nemamo sredstva za kapitalne investicije. To mnogo znači za socijalizaciju naše djece, ali i roditeljima jer su to mjere podrške porodicama i zapošljavanju žena iz malih rubnih opština", kazala je načelnica Jezera Snežana Ružičić za RSE.

Zemlja bez vrtića

U BiH je cijeli obrazovni sistem podijeljen između dva entiteta i deset kantona i država formalno nema nadležnost. Svaka lokalna vlast odlučuje koliko novca će izdvojiti za obrazovanje ili socijalnu potporu i te su razlike često ogromne.

Dok neke porodilje ne primaju ni eura pomoći, druge dobivaju naknade približne minimalnoj plaći od oko 500 eura. U pojedinim općinama se subvencioniraju vrtići, dok u drugim roditelji sami snose sve troškove što, uz niska primanja, vrtić čini luksuzom koji mnoge mlade obitelji ne mogu priuštiti.

"Po zakonu, kantoni nisu osnivači predškolskih i školskih ustanova, već su to općine. Mi kao kanton subvencioniramo i roditelje i vrtiće, da bi što više djece pohađalo vrtiće, jer ono što djeca propuste u toj dobi je kasnije teško nadoknadivo. Prethodnih pet-šest godina za predškolsku oblast izdvajamo iz proračuna oko milion maraka (oko 500.000 eura) godišnje", kazao je za RSE Bojan Domić, ministar obrazovanja Srednjobosanskog kantona kojem pripadaju i Dobretići.

Samo 35 posto djece pohađa vrtiće, dok u manjim općinama i ruralnim područjima taj broj pada na zanemarivih 0,5 posto, prema posljednjim dostupnim podacima.

Prosjek Europske unije je 95 posto.

Napretka ima, jer je 2005. godine vrtiće u BiH pohađalo oko osam posto djece.

Danas se taj procent se povećao na 33 posto, zahvaljujući otvaranju privatnih vrtića čiji broj je premašio broj javnih predškolskih ustanova.

U Bosni i Hercegovini postoji 529 predškolskih ustanova.

Mjesta nema za blizu 8.700 djece.

Niti jedna škola ne nudi predškolski program u 30 od 143 općine u BiH.

U općinama s manje od hiljadu stanovnika samo osam posto djece pohađa neki oblik ranog obrazovanja.

Gledano po regijama, u Federaciji BiH živi više od 60.000 djece uzrasta od tri do šest godina, ali mjesta u vrtićima ima za njih 14.000. To znači da tri od četiri djeteta ne ide u vrtić.

Republika Srpska stoji nešto bolje gdje oko 42,5 posto djece pohađa obdanište.

Ova brojka se u BiH povećava na oko 45 posto u uzrastima od pet do šest godina, zahvaljujući pripremnom programu od 120 sati, koji se smatra obveznim prije polaska u devetogodišnju osnovnu školu.

Vlasti imaju plan za EU novac

Vlasti u BiH su tek krajem septembra, nakon višemjesečnih političkih prepirki, poslale u Brisel "Reformsku agendu" koja je preduvjet za povlačenje sredstava uz Plana rasta za Zapadni Balkan.

Vlasti su u tom dokumentu navele da planiraju izgraditi desetke novih obdaništa i time postotak djece koja pohađaju predškolski odgoj i obrazovanje barem u godini prije obvezne škole (5-6 godina starosti) povećati na 60 posto.

Taj plan Brisel tek treba odobriti, a novac će se isplaćivati nakon što vlasti ispune dana obećanja.

Vlasti navode da bi novi vrtići značili i više slobodnog vremena za majke, koje bi mogle tražiti posao, čime bi se smanjio jaz u zaposlenosti među spolovima.

Novac, infrastruktura i kadrovi ističu se kao najveći problem.

Prosječan trošak boravka u vrtićima, tamo gdje ih ima, iznosi oko 250 eura mjesečno, a to je suma koju neke obitelji ne mogu sebi priuštiti.

Entitet Republika Srpska, neki kantoni u Federaciji BiH i općine osiguravaju subvencije koje pokrivaju polovicu tog iznosa, a negdje se one isplaćuju samo za djecu koja pohađaju javne vrtiće. Uz to, nedostaje odgajatelja i kvalitetnih inkluzivnih programa za djecu s poteškoćama u razvoju ili darovitu djecu.

Stručnjaci kažu da nepohađanje vrtića može imati dugoročne posljedice na njihov kognitivni i socioemocionalni razvoj.

"Veoma je pozitivno za dječiji razvoj da ona borave sa drugom djecom, a ne sa djedovima ili bakama", kaže za RSE Ankica Grgić-Mišković, profesorica pedagogije i psihologije.

Grgić-Mišković ističe da je napredak u BiH ipak vidljiv, ukazujući na otvaranje privatnih predškolskih ustanova, igraonica, poludnevnih i cjelodnevnih boravaka.

No, ona naglašava da BiH mora izgraditi ne samo nove vrtiće i škole, već i novi pristup koji će rane godine djetinjstva tretirati kao pravo svakog djeteta u svakom dijelu zemlje, da ima šansu da uđe u učinioce prije škole, a da to ne bude privilegija bogatijih sredina i ljudi.

XS
SM
MD
LG