Gračanica posle nezavisnosti

Vojnici Kfora u Gračanici

Srbi u Gračanici kažu da teško mogu da zamisle život u nezavisnom Kosovu. I dok ima onih koji bi da odu sa Kosova, jer kako kažu postoji strah od budućnosti a nezaposlenost je sve veća, ipak neki Srbi neće ostaviti i prodati svoja imanja.
Posle gotovo mesec dana od proglasenja nezavisnosti, Srbi u selima centralnog Kosova žive izolovanije nego u prethodnom periodu. Oni kažu da je njihova budućnost na Kosovu sve neizvesnija, a u znak protesta zbog nezavisnosti izlaze iz kosovskih institucija.
Radmila Stević je domaćica iz Gračanice. Za nju i njenu porodicu posle nezavisnosti strah je veći.
“Gore je vidite i sami kako je. Ne smemo da izlazimo što kažu ne smeš sa strane da ideš, ne smeš do grada, nigde ne smeš da ideš. Ccekamo da bežimo odavde.”
RSE: Mislite da Srbi neće ostati ovde posle nezavisnosti?
“Teško da ostanu, ovi mladi teško a stari mogu da ostanu ako ih ne diraju.”
Radmila kaže da njena porodica teško živi, ali oni ne znaju koje je rešenje.
“Kući sedimo nigde ne radimo. Snaja mi kući sedi, sin tako taj minimalac što primamo kako imaš tako živiš.”
Radovan Joksimović je instruktor vožnje u Gračanici. On je iz Lipljana. Ima troje dece, oni žive u Srbiji gde se školuju. Radovan smatra da se život nije drastično promenio posle nezavisnosti, a o budućim planovima kaže.
“Gde ćemo nemamo gde. Zavisno ko je prodao, ko je obezbeđen, ko nije. Ssta ja imam majku 87 godina ima gde ću nju da vodim. Zavisno ili nezavisno mi se nadamo da ćemo opstati. Ne ostavlja se imanje. Meni šta tamo treba, ja sam ovde rođen ovde imam prijatelje.”
U Gračanici se između 12 i 13 časova gotovo svakodnevno organizoju protestna okupljanja protiv nezavisnosti. Takođe, ne želeći da kako kažu rade za državu Kosovo, u nekim sredinama Srbi su počeli da izlaze iz Kosovske policijske službe i lokalnih institucija. U međuvremenu život teče. Automobili prolaze magistralnim putem koji vodi ka Gnjilanu, prodavnice rade a kafići su omiljeno mesto okupljanja. Ipak razvoj je stao, nema dokaza novih ulaganja. To posebno pogađa mlade.

Aleksandar Markovic ima 23 godine. On kaže da je opšte stanje sve teže, zbog političkih kretanja i nezaposlenosti.
“Ne vidim da će biti bolje posle proglašenja a ni pre toga nije bilo. Ssta znam od danas do sutra se živi ovde. Za mene ovde nema perspektive. Nije moguće nema ovde života možda do leta svi će se seliti, ko ima gde da ode otići će.”
Novih radnih mesta za mlade gotovo da i nema. Aleksandar je završio srednju ekonomsku školu a ozbiljniji posao u svojoj struci ne može da nađe. Pomaže ocu u butiku, koji se nalazi u centru Gračanice, ali je prodaja opala.
“Svakoga dana sve je manje i manje ljudi, svi su otišli u Srbiju, tamo svako ima nešto.”
Mnogi Srbi veruju da će im Beograd poboljšati životne uslove. U tom očekivanju oni i kritikuju srpsku vlast. Zoran Vučić je rendgen tehničar. On smatra da Beograd ne pomaže dovoljno Srbima koji nastavljaju da žive izolovano.
“Ako država nešto razmišlja treba da pokrene, da finansira malu privredu. 40 hiljada Srba živi u centralnom Kosovu. Jednu pekaru da otvore, mogu da zaposle trista ljudi. Znači država treba da stoji iza nas.”
RSE: “Smatrate da Beograd ne čini dovoljno za Srbe.”
“Ne čini nikako, jedan put koji ovde prolazi između Gračanice i Lapljeg sela su obećali gospodin Velimir Ilić i svi ti odozgo. Ali od toga nema ništa.”
Posle proglašenja nezavisnosti 17. februara, usledile su i posete ministara u Vladi Srbije kako bi Srbima preneli podršku i obećali pomoć i investicije. Prema rečima Zorana, predstavnici vlasti u Beogradu treba da mnogo više budu na terenu.
“Treba da sedne država sa lokalnim stanovništvom, da se svakoga dana sedi znači sa zdravstvom, prosvetom, policijom i sa svim tim radnim organizacijama i firmama, da budu na terenu. Iz Beograda je lako biti Srbin, znači treba ovde da dogovaraju situaciju, status kvo je ovde.”
Kada se govori o budućnosti Srba na Kosovu, posebno pitanje je zajednički život Srba i Albanaca. Za Radovana to je moguće.
“Moguće je. To su zapadne sile napravile mi smo pre živeli, kod mene su tamo albanska sela, mi nismo imali problema sa njima ni oni sa nama mi nismo imali problema i dana danas se viđamo, ali to je zapad napravio.”