Na 16-ogodišnjicu deportacije više od stotinu bosansko hercegovačnih izbjeglica iz Crne Gore nedjeljnik "Monitor", Centar za građansko obrazovanje i Fond za humanitarno pravo iz Beograda podsjetili su da se na pravdu još čeka i da se od traganja za istinom neće odustati.
Učesnici su na početku skupa čuli ispovijest Have Bosno, supruge deportovanog Esada Bosna, čije će tijelo sahraniti tek ove godine:
"Ja sam poslije 16 godina prošle godine uspjela da nađu mog čovjeka, ali bez glave, bez glave. Ja ga u julu sada kopam bez glave. U Beogradu, Bežanija se zove kod Beograda, ja sam tako dobila, bio je ukopan u gradsko srpsko groblje, a obavijestili su me prošle godine u julu kada sam imala moj odmor u Bosni, tada su ga našli i sada imamo dženazu, sahranu, kako ko to naziva, mi kažemo dženazu. I oni govore da ništa nisu uradili. Pa, mi kopamo svoje ljude, svoju braću, svoje očeve, kopamo ih bez glava, a oni nisu nikom ništa uradili. Mi nismo nikom ništa uradili nikad i niko ništa. Oni nam daju nekih petnaest, dvadeset hiljada eura koje nikad niko nije dobio. Mi idemo dolje da tražimo pravdu i ići ćemo dok postoji pravda da se ti ljudi kazne što su uradili, da se kazne, da se nekad kaže da su krivi. Crna Gora hoće u Evropu, to nije Evropa niti može biti Evropa. Ja se nadam da će dolje mlađi ljudi promijeniti sve i da se nikad ovo neće desiti nikome što se desilo nama".
Sa tribine u pomen žrtvama deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica kao i prethodnog puta zatraženo je da se država Crna Gora konačno suoči sa svojom odgovornošću za taj zločin, da zamoli za oproštaj, da pravednu reparaciju, ustanovi Dan stida i sjećanja i podigne spomenik žrtvama u Herecg Novom odakle su iz sabirnog centra deportovani.
Svi učesnici tribine istakli su da se i ovoga puta kao i svih prethodnih vlast oglušila na obilježavanje 16. godišnjice deportacije i izrazili nadu da će doći dan kada će ove tragične godišnjice obilježavati crnogorska država. Novinar Šeki Radončić koji godinama radi na ovom slučaju i koji je objavio knjigu sa svjedočenjima porodica, te dokumentarni film "Karneval", o tome kako se vlast odnosi u ovom slučaju, kaže:
"Prošle godine smo organizovali sjećanje ispred ambasade Crne Gore u Sarajevu. Crnogorski ambasador u Sarajevu Ramiz Bašič je zaključao vrata. To je ambasada pred majkama poklanih đece. Gospodin ministar inostranih poslova nije smijenio ambasadora, nije ga ni ukorio. Ja vas pitam koji to sudija u jednoj Crnoj Gori nakon ovakve izjave predsjednika države smije da sudu pošteno i korektno i prema zakonu, kad Filip Vujanović kaže da su ti ljudi sretno ispraćeni kućama, a mi još većini tih ljudi ne možemo ni kosti da pronađemo.Ovom ciničnom izjavom Filip Vujanović je preuzeo puno odgovornost za opstrukciju sudskog procesa ."
Radončić je danas uručio nagradu Kongresa Bošnjaka sjeverne Amerike penzionisanom policajcu Slobodanu Pejoviću iz Herceg Novog koji je maja '92. godine odbio da privodi, hapsi i deportuje bošnjačke izbjeglice iz Crne Gore i koji o tom zločinu neprekidno svjedoči od tada, iako je godinama izložen raznoj vrsti pritisaka. Zahvaljujući se, kako je rekao, svojoj braći Bošnjacima na ovoj nagradi, Pejović je rekao da ona ne pripada samo njemu:
"Ona pripada i Crnoj Gori, ali onoj antiratnoj, liberalnoj i građanskoj Crnoj Gori koja je tada kad je na prostorima bivše Jugoslavije vladao mrak i fašizam, stala uz žrtve, a žrtve su bili bosankohercegovački Muslimani."
Osvrnuo se i na ovonedjeljna svjedočenja nekadašnjeg ministra policije Nikole Pejakovića i šefa Službe državne bezbjednosti Boška Bojovića koji tvrde da nijesu znali po čijem je nalogu policija hapsila i deportovala bošnjačke izbjeglice po Crnoj Gori:
"Rekao bih, loši glumci, a još gori policajci. Sve neistina. Istina je jedino ovo što ću ja da kažem. Te famozne noći u toj naredbi, depeši, a koju je potpisao tadašnji ministar policije Pavle Bulatović samo ću citirati jednu rečenicu, a koja glasi ovako: "Sve Muslimane iz Bosne i Hercegovine starosti od 18 do 70 godina koji se zateknu na teritoriji Crne Gore treba hapsiti, privesti, zadržati i predati vlastima Republike Srpske". Ovo je istina, sve drugo su laži."
Crna Gora se sa deportacijom mora suočiti i moralno i materijalno i krivično. Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje:
"Mislim da je obaveza civilnog društva i svih građana i građanki Crne Gore da ne pristanu na paralelnu stvarnost koja nam se kreira, na novu istoriju koja nam se želi imputirati, već da odlučno insistiramo na istini i odgovornosti."
Novinarka "Monitor"-a Milka Tadić Mijović:
"Ovdje ne može biti pravde kada su na vlasti isti oni koji su ove zločine naručili i koji su ove zločine naredili."
Advokat porodica deportovanih Dragan Prelević, podsjetio je na sve opstrukcije koje je u protekle četiri godine činila država Crna Gora, odnosno njen pravosudni sistem, od kada su započeli parnični postupci i izrazio sumnju u spremnost Tužilaštva da istragu sprovede do kraja:
"U međuvremenu je petoro roditelja žrtava umrlo. Nikada nijesmo dobili nikakav odgovor na brojna pisma premijerima koji su se do sad izmijenjali. To se ne dešava ni danas kada imamo već dvadeset i osam presuda u kojima je potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravo stanje od strane Prvostepenog suda, gdje ja na istovjetan način je utvrđena objektivna odgovornost države Crne Gore."
Šeki Radončić:
"Nadam se da će Crna Gora jednog dana imati takvog predsjednika koji će pasti na koljena i koji će poput Vilija Branta moliti porodice deportovanih i pobijenih ljudi za oprost."