“Moj muž je stranac. Mi smo strani kapital uložili ovdje prije 20 godina i donijeli smo nešto da bi napredovali ovi krajevi. Mislim da smo u mojoj Bijeljini pokazali da može da se radi. Kod nas je mentalitet ’da mi je nešto gotovo, da mi nekako neko donese platu kući, a da ne radim.’ I neka mi niko ne kaže da nema posla. Ima posla. Ja tražim kuvaricu. Od 40 kuvarica sa biroa rada nijedna neće da radi. I sad vas pitam da li nema posla ili neće ljudi da rade.“
Ovako direktorica kompanije „Šuma plast“ iz Bijeljine Ljiljana Šuart - Mej, vidi poslovnu klimu u BiH. Put do uspjeha nije lak i pun je razočarenja, kaže, a na putu BiH ka EU dodatno komplikovan:
„Razočarala sam se milion puta. Htjela sam par puta da odustanem zbog tih propisa koji nisu jednaki. Jednostavno, mnogi propisi nisu usklađeni. Traži mi da idem u Evropu i trudim se da idem u Evropu, a natjeruje me sada po najnovijem zakonu da stavim ceradu na najmanji kamion koji treba da pređe u Srbiju ili Crnu Goru. Kakvi su to kontrasti, to je strašno. Može da se traži da se stavi cerada na prehrambene proizvode, ali ne i na naše proizvode - što znači da imamo kontarasta u pisanju zakona.“
Međunarodna poslovna konferencija "Menadžeri o održivom razvoju i evropskim integracijama“, koja se održava u okviru manifestacije „Izbor naj menadžera BiH, jugoistočne i srednje Evrope" ima za cilj ukazati na obaveze sa kojima će se poslovni ljudi na putu ka Evropi suočiti. Većina ih je spremna i konkurentna - i sad je politika na potezu, kaže predsjednik Organizacionog odbora Pane Škrbić:
„Može zapeti samo u svijestima, u glavama ljudi. Naši ljudi već kontaktiraju sa partnerima iz svih zemalja. Ti partneri se čude kako se u jednoj Bosni, o kojoj imaju ovakve i onakve informacije, mogu praviti ovakvi prozvodi kao što se prave. Ja sam optimista da će svi stići to i da ćemo svi biti na nivou proizvoda iz EU. Mi imamo zemalja, da ne govorim samo o BiH, iz susjedstva koje su dobitnici priznanja ’Menadžer godine’ i koji prave 2.800,000.000 godišnje prometa, a planiraju u deset narednih godina da svake godine po milijardu povećavaju promet. To su već ogromni koncerni kojima se čude i dive i ljudi iz zemalja EU. Sad je pitanje našeg domaćeg zakonodavstva i uređenja da dobijemo povoljniji ambijent za saradnju sa zemljama EU.“
Iako je nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju najveći broj ugovornih obaveza na strani državnih institucija, poslovni će sektor također morati da se pripremi, kaže profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Azra Hadžiahmetović:
„Poslovni sektor ima jako puno svojih obaveza, odnosno svog prilagođavanja - više u smislu prilagođavanja za funkcionisanje u jednom potpuno novom ekonomskom okruženju, u kome će biti, naravno, i pitanje opstanka, a drugo, pitanje izgradnje odgovarajućeg nivoa konkurentnosti poslovonog sektora, i treće, pitanje uspješnosti funkcionisanja na unutrašnjem tržištu EU.“
Profesor sa Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci Željko Kovačević ističe da EU daje priliku bh. privredi, ali da se svijest privrednika mora mijenjati:
„Da shvatimo da je tržište EU restriktivno. Svi oni koji se ne ponašaju po principima EU, tržišta EU, ti moraju da snose posljedice. Nema tu milosti, nema emocija. I ukoliko shvatimo da nema emocija i da i politika i privrednici to shvate to u BiH - kada to shvate, onda se tako moraju i ponašati i urediti i zakonodavstvo i odnose unutar privrede i sve ostalo što je u EU već dokazano da funkcioniše.“
Jedno od bitnih pitanja koje je bilo kamen spoticanja i drugim zemljama jeste poljoprivredni razvoj. Aktivnosti na tom planu još su u povoju, od udovoljavanja standardima zaštite životne sredine, zdravlja ljudi i fitosanitarnih mjera, pa do subvencija i državnog poticaja kako bi se BiH mogla uklopiti u zajedničku agrarnu politiku EU, napominje Hadžiahmetović:
„
Nažalost, imam osjećaj da ne postoji dovoljno razumijevanja o onome šta su evropska pravila igre u poljoprivrednom sektoru. I u tom smislu prilagođavanja mi, nažalost, nismo u ovom procesu obnove i reforme u BiH pristupili ozbiljnije reformi poljoprivrednog sektora jer smo uvijek bili na rubu opstanka određenih djelatnosti ili podsticaja za poljoprivrednu aktivnost. Međutim, aktuelno stanje u svjetskoj ekonomiji i rast cijena hrane na svjetskom tržištu manje-više sve zemlje orijentiraju na izradu posebnih strategija u proizvodnjui hrane, koje se dobrim dijelom tiču i poljoprivrednog sektora.“
Učesnici konferencije jednoglasni su u ocjeni da je krajnje vrijeme da BiH na listu prioriteta stavi reforme u oblasti ekonomskog sektora, koje su do sada zbog političkih bile na margini.