Lideri šest političkih stranaka iz BiH koji učestvuju u pregovorima o budućem ustavnom uređenju zemlje postigli su dogovor - da se ne mogu dogovoriti. Čini se da je bh. liderima jedina zajedničko bilo da su sjedili na istoj lokaciji, mada su pokušali kao osnovu jedinstvenog stajališta potcrtati saglasnost oko evropskog puta BiH.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju uglavnom je trgovinski dio odnosa BiH sa EU, koji moraju pratiti odgovarajući politički potezi o kojima se ne dogovara, kaže član Predsjedništva stranke Radom za boljitak Jerko Ivanković. O spriječavanju posljedica po građane koje bi mogle trajati desetljećima nije bilo ni riječi, smatra Ivanković:
„Otvaranjem samo trgovinskog dijela Sporazuma neće se pomoći našoj zemlji jer trgovinski dio sa sobom nosi i negativne strane tog sporazuma, a to je prekomjerni uvoz proizvoda u našu zemlju koji nam proizvodi enorman vanjsko-trgovinski deficit, koji će ove godine dosegnuti 10 milijardi maraka. Naši građani pokriće taj deficit zaduživanjem u bankama i ostaće im jedino rate da vraćaju.“
No, visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak ovakve sastanke smatra konstruktivnim iako već godinama lideri nemaju konkretna rješenja:
„Normalna je evropska praksa u koalicionim vladama da se koalicioni lideri sastaju da govore o pitanjima koja su sto posto političke prirode, o strateškim pitanjima - i cilj je upravo to da onda institucije mogu da funkcionišu. To nije odvojeno, to je dio jednog političkog sistema.“
Profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu Zdravko Grebo se ne slaže s Lajčakovim stavovima, ocjenjujući sastanke kao priliku da političari jedni drugima kažu šta neće uraditi:
„Ne razumijem kako šest lidera, makar i političkih stranaka, mogu donijeti legitimno, a o legalnosti da i ne govorim, rješenje koje će procese ubrzati. Ali ako ostavimo i tu poprilično neuobičajenu, ja bih čak rekao - skandaloznu praksu, jasno je da jedina stvar koju su otvoreno rekli jeste da se ni oko čega ne slažu, tako da ja ne vidim nekakav zračak nade na horizontu bh. političke budućnosti.“
Uz dosadašnja sporna pitanje kamen spoticanja je i popis stanovništva koji bi, ukoliko do njega dođe, trebao biti održan 2011. godine. Stari stavovi oko statusa državne imovine nisu se pomakli ni za milimetar. Ustavnog uređenja gotovo se i nisu doticali, a stavovi su isti kao i prije godinu, dvije ili pet. Tako su ponovo izneseni stavovi kako je, naprimjer, za Hrvate dvoentitetsko uređenje BiH neprihvatljivo. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH:
„Ovakva dvoentiteski uređena BiH nema nikakvu svoju šansu da nastavi svoj put prema EU, odnosno ima previše blokada u njenom funkcioniranju da bi ona to mogla biti.“
Izostanak dogovora ne treba da čudi jer su sastanci ove vrste prilika da se zaoštre tenzije, a građanima skrene pažnja sa životnih pitanja, kaže Ivanković. Napominjući kako je upravo zbog neefikasnosti vladajućih stranaka tokom održavanja sastanka organizovao protest, dodaje kako nisu uspjeli realizovati ni vlastite dogovore:
„Evidentno je da su oni nesposobni da ovu zemlju vode naprijed jer nisu u stanju provesti ni svoj sporazum, koji je potpisan 3. januara 2007. godine u Predsjedništvu, u kojem je definirano 15 programskih načela na osnovu kojih su podijeljene fotelje u Vijeću ministara, a nažalost, evo sada će brzo dvije godine obnašanja vlasti, nijedan od tih 15 načela nije još realiziran.“
Grebo nije optimista, bar ne u naredne dvije godine:
„Ostaje možda posljednja nada da bi se nešto moglo desiti u pripremama i nakon opštih izbora koji su zakazani za 2010., ali i to ponovo znači da bi, umjesto ove šestorice, trebali na političkoj sceni da vidimo novu šestoricu, ljude drugog profila, drugog političkog senzibiliteta.“
Sudeći prema ranijem iskustvu, iste likove u istoj priči mogli bismo viđati do daljnjeg. Sapunica zvana „znamo šta nećemo“ koja se emituje već pet godina, po svemu sudeći, nastavlja dalje.
„Nije postignut konsenzus po ovom pitanju. Nema konsenzusa u pogledu načina kako to raditi. Nije postignut konsenzus za donošenje ovoga zakona.“