Nakon proglašenja nezavisnosti Kosova situacija se dodatno zategnula jer je pojačana unutrašnjom retorikom lidera iz RS koji su nagovještavali otcjepljenje entiteta i moguće pripajanje Srbiji. Tako se politička pitanja i krize prenose iz jedne na drugu zemlju, kaže bivši član Predsjedništva BiH Jozo Križanović:
„Ja mislim da se tu očigledno radi o jednoj neprincipijelnoj politici od strane Srbije kao potpisnika i garanta Dejtonskog sporazuma i da se to rovito političko stanje u Srbiji u vezi sa Kosovom na neki način želi držati dežurnom temom - problem sa BiH. Moglo bi se reći da je i taj jedan specijalni aranžaman koji dio BiH ima sa Srbijom amortizirao potrebu rješavanja ostalih problema. Tu se, dakle, radi o više političkim pitanjima koja stvaraju određene tenzije ili nepovoljne uvjete za rješavanje onih stvarnih, životnih problema koje mi imamo kao susjedi.“
Tome su pridodali i politički stavovi, odnosno nepostojanje konsenzusa o tome kakav kurs će BiH zauzeti prema Hrvatskoj i prema Srbiji. Zamjenica ministra vanjskih poslova BiH Ana Trišić - Babić:
„Zbog neusaglašenih stavova unutar BiH na neki način mi kočimo regionalnu saradnju jer svjedoci smo da već dvije godine član Predsjedništva i u ovom trenutku predsjedavajući Haris Silajdžić odbija svaki zvaničan kontakt sa Srbijom i uporno proziva Srbiju za loše odnose u BiH. I ja poštujem presude Međunarodnog suda koje su jasne, ali političari i mi u BiH ne trebamo više da komentarišemo presude - jesu li one pravdene ili nepravedne. Nema zvaničnih kontakata sa Srbijom već jedan duži period. Paralelno ima susreta i kontakata sa predstavnicima iz Republike Hrvatske, ali sastanaka na visokom nivou već zadugo nije bilo ni sa Hrvatskom ni sa Srbijom.“
Dobrosusjedski odnosi su obaveza kako za BiH tako i za susjedne zemlje, napominje ambasador BiH u Crnoj Gori Branimir Jukić, ističući kako BiH jedino s Crnom Gorom nema neriješenih pitanja:
„BiH i Crna Gora stvarno mogu za cijelu regiju biti primjer dobrosusjedske saradnje i čak i međusobne pomoći jedne države prema drugoj. Što se tiče samog političkog konsenzusa u BiH prema Crnoj Gori, sve institucije i političke partije apsolutno imaju pozitivan stav prema Crnoj Gori i apsolutno pozitivan stav prema daljem razvoju dobrosusjedskih, otvorenih i prijateljskih odnosa između BiH i Crne Gore.“
Regionalna saradnja uslovljena je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. I pored činjenica da BiH još nije utvrdila jasan kurs prema zemljama u okruženju, od tih zemalja se, s obzirom da su garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, očekuje da Bosni i Hercegovini pomognu, a ne da joj izjavama odmažu, kaže Babićeva:
„Nedavne izjave ministra inostranih poslova Hrvatske Gordana Jandrokovića je, recimo, jedna izjava koja BiH ne treba, koja unosi pometnju unutar BiH i to nisu dobrodošle izjave. Izjave da se poštuje BiH, napredak u BiH, Dejtonski sporazum na čijim osnovama BiH sad počiva, to su na neki način dobre izjave, s obzirom da i Hrvatska i BiH i Srbija i Crna Gora i Makedonija su međusobno obavezne na dobru regionalnu saradnju i to nam je broj jedan u evropskim integracijama. I svaka od ovih zemalja pojedinačno pred Evropskom komisijom vrednovaće se kako sarađuje u regionu.“
I dok saradnja s Hrvatskom i Srbijom varira i ovisi o političkoj struji koja dominira u sve tri zemlje, otvorena pitanja se gomilaju, a rokovi koje su evropske institucije postavile sve su kraći. A međusobna saradnja odavno nije stvar želje već obaveze koja se mora ispuniti, bez obzira na političke struje i stavove unutar pojedinih zemalja.