Prema projektu arhitektonske obnove i restauracije Vijećnice, ovo nekad kultno mjesto okupljanja studenata, kulturnih radnika i naučnika dobit će novu funkciju. Vijećnica raspolaže ukupno sa 7.000 metara kvadratnih, a više od 3.000 kvadrata prostora projektom je predviđeno za smještaj gradske administracije. Gradonačelnica grada Sarajeva Semiha Borovac na to kaže:
„Kad su u pitanju imovinsko-pravni odnosi ja samo mogu da kažem kako je 1958. godine jedna legitimna i legalna vlast Vijećnicu uzela od grada Sarajeva i dala je Nacionalnoj biblioteci, tako isto i danas legalna i legitimna vlast u Vijeću ministara može to da vrati gradu Sarajevu, u okviru čega će se naći i Nacionalna i univerzitetska biblioteka.“
Iako imaju vlasništvo nad Vijećnicom, projektom Gradske uprave za smještaj Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH predviđeno je nešto više od 2.000 kvadrata. Komisija za državnu imovinu izuzela je Vijećnicu iz zabrane raspolaganja državnom imovinom, i ukoliko Vijeće ministara BiH potvrdi tu odluku, Vijećnica će postati vlasništvo grada Sarajeva.
Međutim, i Nacionalna biblioteka je uputila zahtjev Vijeću ministara BiH. Prema riječima direktora Biblioteke Ismeta Ovčine, traže ili da ih se vrati u punom kapacitetu u Vijećnicu, ili da im se pravi novi objekat:
„Ukoliko država kaže da za Nacionalnu i univrezitetsku biblioteku BiH treba nova zgrada, mi ćemo to uvažiti, ali je vrlo nepraktično da budemo zajedno s administracijom. Mislim da je to jedan naum koji je u BiH pokušan. Smatram da biblioteka, pogotovo Nacionalna i univerzitetska biblioteka nije za deponiju nego ona treba da ima odgovarajuće uslove za rad i da predstavlja ovu državu.“
Ostatak prostora namijenjen je, između ostalog, za Muzej razaranja Vijećnice, te ugostiteljske objekte.
Ova raspodjela prostora obnovljene Vijećnice izazvala je burne reakcije kulturnih radnika. Jedan od njih je i ministar kulture i sporta Federacije BiH, Gavrilo Grahovac:
„Uistinu smatram da je nedopustivo da se bilo koja adminstracija bilo kojeg nivoa vlasti, pa ni gradska, smjesti u Vijećnicu. Ja nemam ništa protiv da Vijećnica, rekonstruirana i obnovljena, a time i gradska Vijećnica koja je tamo od dana izgradnje već uspostavljena, služi za istu svrhu, za sjednice vijeća. Lijepo je da grad, Gradsko vijeće ima reperezentativni objekat u kojem zasjeda, kao i svi veliki gradovi koji imaju dugu tradiciju. Nemam ništa protiv da gradonačelnik grada sjedi također u Vijećnici, što se tiče gradske uprave mislim samo na kabinet gradonačelnika, a sve drugo, adminstracija, nema nikakvog smisla da zaposjedne Vijećnicu.“
Predsjedavajući Gradskog vijeća Marin Ivanišević, također je protiv pretvaranja Vijećnice u centar gradske administracije:
„Ja aposlutno nisam za to da bilo kakav oblik bilo koje adminstracije bude smješten u Vijećnici. To je grijeh, šteta učiniti prema jednom takvom prostoru. To mora biti prostor koji će biti na zadovoljstvo građana grada Sarajeva i upravo zbog građana grada Sarajeva. Tu se moraju odvijati najvažniji kulturni sadržaji u gradu.“
Vijećnica je najveći i najreprezentativniji objekat iz austrougarskog perioda u Sarajevu. Objekat gradske Vijećnice zvanično je predat na upotrebu 1896. godine. Vijećnica je godinama imala funkciju Nacionalne i univerzitetske biblioteke, a samo u jednoj noći, augusta 1992. godine, od požara izazvanih granatama uništeno je 90 posto ukupnog bibliotečkog fonda. Ovaj lijepi i vrijedni spomenik kulture je izgorio. Iako se nalazi na listi stotinu ugroženih spomenika svjetske baštine, Vijećnica još uvijek nije obnovljena.