Oaza za kriminalce

Željko Milovanović

Skrivanje Željka Milovanovića koji se dovodi u direktnu vezu s ubistvom Ive Pukanića i Nike Franjića, u Doboju, aktueliziralo je pitanje - da li BiH postaje sigurno utočište za kriminalce iz regije? Naime, prema nekim procjenama, oko 50 okorjelih kriminalaca već je ovu zemlju biralo za svoju sigunu oazu, bježeći iz drugih zemalja regije.

Policijske snage Republike Srpske nastavljaju akciju pojačanog nadzora u okolini Višegrada zbog saznanja da Željko Milovanović, jedan od osumnjičenih za učešće u ubistvu Ive Pukanića i Nike Franjića, najmerava pobjeći iz Bosne i Hercegovine u Srbiju ili Crnu Goru.

Milovanović, zvani Gavra ili Crveni vjetar, je, podsjećamo, u petak umakao policijskim snagama tokom akcije u Doboju. Tokom pretresa lokacija pronađena je oprema koja se može povezati s ubistvom uključujući i crnu kacigu identičnu onoj koja je korištena u Zagrebu. Također je pronađeno više od deset mobilnih telefona s više SMS kartica koje se mogu povezati s licima koja su učestvovala u pripremanju i izvršenju ubistva.

Milovanović je od ranije poznat policiji, potvrdio je Darko Ilić, šef Odjeljenja za istrage u Specijalnom tužilaštvu RS:

“Milovanović je ranije privođen zbog više krivičnih djela koja su se uglavnom ogledala u izvršenju krivičnih djela van teritorije našeg operativnog područja RS, odnosno BiH, s tim što su kod njega pronalažena u ranijem periodu određena oružja i sredstva koja su pribavljena izvršenjem krivičnih djela na području Republike Srbije i zbog vršenja krivičnih djela na području Republike Srbije.”

Bivši pripadnik Crvenih beretki Milorada Ulemeka Legije pobjegao je i iz zatvora Kula gdje je prebačen nakon ranjavanja od strane srbijanske policije, tokom pljačke u Beočinu prije tri godine. Za njim je raspisana potjernica Interpola, a nalazi se i na potjernici osječkog Županijskog suda zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva. Također se sumnjiči i za krađe automobila u Mađarskoj.

Jedna od zanimljivosti vezana uz Željka Milovanovića jeste da se dovodi u vezu s navodnom pripremom atentata na premijera RS Milorada Dodika u maju 2006. godine, a u saradnji sa surčinskim mafijaškim klanom.

I pored ovih činjenica, u posljednjih godinu i po dana neometano je živio u Doboju, što otvara pitanje da li je BiH utočište za kriminalce. Ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović:

“Ni granice nisu najbolje zaštićene. Kriminalci iz tih krugova koriste sve mogućnosti da izvrše zločin u jednoj zemlji, da naprave kriminal, da pobjegnu u drugu zemlju, da se tamo kriju, ili da koriste neke druge pravne mogućnosti da se sakriju od kazne.”

Slobodan Šaraba, potpredsjednik parlamentarne komisije za odbranu i sigurnost BiH, kaže kako sličnih slučajeva ima mnogo:

“U jednom nezvaničnom razgovoru sam čuo da se govori da se oko 50 tih lica nalazi na prostoru BiH. To je, u svakom slučaju, veliki broj ljudi i to, bez obzira da li je ta cifra tačna ili nije, upućuje na zaključak da bezbjedonosne agencije u BiH moraju daleko više koordinirati svoj rad i da moraju daleko profesionalnije da rade svoj posao.”

Indikativno je, što je potvrdio i Ilić, da je Milovanovića do 18 sati na dan hapšenja bio u Doboju. S obzirom na veliki broj agencija koje se bave sigurnosti očito je da postoje propusti, kaže Šaraba:

„Ako se u kratko vrijeme desi da određena lica ne budu uhvaćena, a te agencije imaju informacije da se ta lica nalaze na određenoj lokaciji, onda to za mene može značiti samo da u tim agencijama postoje odgovarajući propusti.“

Bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Nermin Pećanac mnogo je direktniji:

„Puno imamo policijskih agencija, puno imamo obavještajnih službi, puno stranih službi - a dešavaju se ovakve stvrari. To znači da imamo i curenje informacija, što je jedan vrlo težak prestup od onih koji su to uradili. U ovom trenutku moramo spomenuti na ovom konkretnom slučaju i neuspjelu reformu policije i mislim da ovakav način borbe protiv kriminala pogoduje u suštini samo kriminalu, a da ne ide u korist onima koji se bore protiv kriminala.“

I nisu problem samo rascjepkane bezbjedonosne strukture, napominje Pećanac:

„Tu treba govoriti o mnogim ministarstvima, npr. Ministarstvu pravde koje ne dozvoljava da ljudi izdražavaju kaznu iz jednog entiteta u drugom entitetu idući s tezom: ’Moji neće kod onih tamo izdržavati!’ Nema prostora za smještaj kriminalaca. Evo sad u Sarajevu imamo 388 ljudi koji čekaju na izvršenje. Neki ljudi će morati čekati i pet godina da idu na izvršenje kazne.“

S obzirom na okolnosti pred parlamentarnom komisijom za odbranu i sigurnost i agencijama koje se bave ovim pitanjem biće upućen zahtjev za opsežnom analizom o tome da li je ugrožena sigurnost bh. građana, te tražiti uporedna analiza sa zemljama u okruženju.