Nasilje među najmlađim u BiH uzima sve ozbiljnije razmjere. Agresivno ponašanje, tuče, zlostavljanje sve su prisutniji u školama, na ulicama, u mjestima gdje se okupljaju. Moderne tehnike međutim, omogućile su da se prizori nasilništva obznane velikom broju posjetilaca interneta. Naime, na stranici You Tube postavljene su scene nasilja djece i mladih iz više gradova BIH, od kojih zastaje dah.....
Šesnaestogodišnjak pod pseudonimom faruk001 postavio je nekoliko video-klipova na stranicu You tube, a koji prikazuju zlostavljanja djece. Na jednom je snimljen dječak kojeg njegov vršnjak tuče palicom. Klip pod nazivom «Teror» pokazuje dječaka kojeg drugi dječak u sobi tjera da laje kao pas. Na trećem dječak repetira automatsku pušku punog okvira.
Jedan od najbrutalnijih klipova zabilježen je u osnovnoj školi u Višićima kraj Čapljine. Na snimku dječak nazvan Ludi Adi tuče, gazi i maltretira svoje vršnjake. Po fiskulturnoj sali vuče vršnjaka umotanog u mrežu za odbojku. Ludi Adi, kako je predstavljen na internetu, danas je učenik osmog razreda i zbog nasilja je prije pola godine prebačen u drugu školu u Čapljini, potvrdila je direktorica škole u Višićima, Nada Pažin:
«To zapravo traje od prvog razreda. Događalo se da je dječak o kome je riječ na internetu, zlostavljao drugu djecu, nastavnike omalovažavao, vulgarno se izražavao, rušio školski namještaj. Pozivali smo mu roditelje. Oni su dolazili na razgovor, trudili su se nešto napraviti, međutim od toga nije bilo nikakve koristi.».
Da djeca djecu zlostavljaju još davno je upozoravalo Udruženje za saradnju roditelja i škola u BiH. U istraživanju urađenom prije godinu dana ustanovljene su strašne činjenice, kako djeca širom Bosne i Hercegovine maltretiraju drugu, kaže predsjednik Udruženja Samir Haljeta:
«Širenje lažnih glasina, laganje, komentiranje porijekla, zanemarivanje i isključivanje, guranje, gađanje, zaključavanje u WC ili neke druge prostorije, uzimanje novca ili stvari i uništavanje, a vršnjačko nasilje u učionici, dok je učitelj bio odsutan, je 16%. Na hodnicima ili stubištma 14%, negdje drugdje, unutar škole je 13%, na igralištu i sportskom terenu 11%.»
Gledati i snimati a ne pomoći je strašno, smatra Ajla Habibija, član Vijeća učenika mješovite srednje škole V gimnazija i birotehnička škola u Sarajevu:
«Ne znam kako su u stanju da snime jednan klip, a da ne priteknu u pomoć nekome. Jeste teško stajati sa strane, vidjeti šta se događa, prvenstveno zato što se bojimo za vlastiti život, pa onda za sve drugo, ali stajati sa strane, posmatrati i snimati sve to, izgleda kao naslađujivanje nečijom patnjom.»
No djeca naslnike rijetko prijavljuju. Slično je bilo i sa dječakom iz Višića, potvrdila je Pažin:
«Vjerojatno pod njegovim pritiskom u razredu, oni bi nekad rekli da ih to smeta, da ih zlostavlja, a onda bi opet to povukli, kao, pa to je dječje...»
Istraživanje Udruženja za saradnju roditelja i škola u BiH pokazalo je i visok nivo tolerancije na nasilje, podsjeća Haljeta:
«Jedna trećina učenika nikada nikome nije rekla da je nad njima vršeno nasilje, a dvije trećine je reklo roditelju, prijatelju, svom učitelju ili razredniku. Većina djece promatrača ne reagira na nasilje. Razlozi su strah, nepovjerenje u odrasle, izostanak negativnog ocjenjivanja nasilnog ponašanja, ravnodušnost i nedostatak empatije. Slična situacija se desila u tramvaju kada je 50 ljudi gledalo šta rade ovi nad pokojnim Denisom.»
Na sreću, Ajla Habibija nije imala problema s nasilnicima, no krađe mobitela i drugih sitnica česta su pojava u svijetu oko nje i njenih prijatelja.
Nakon ubistva Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju, i oni koji nikad ne bi posegnuli za oružjem danas su u nedoumici, kaže Habibija:
«Danas je toliko omladine koja nosi, ne samo noževe, nego uopšte oružje. Ne znam nikoga od mojih bližih prijatelja da nose bilo kakvu vrstu oružja, ali znam da su se svi ovih dana sigurno zapitali šta da radimo i da li nam je oružje potrebno da bi na ulici bili sigurniji.»
Iako u preventivnim aktivnostima nisu imali previše podrške, ipak su uspjeli ostvariti saradnju s Vijećima roditelja i upozoriti ih na ulogu porodice i nedostatak kućnog odgoja, što su i najveći uzroci nasilja, prenosi Haljeta:
«Uzroci nasilnosti učenika su emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju djeteta bez topline i empatije, popustljivi roditelji koji ne postavljaju granice, roditelji toleriraju agresivno ponašanje, roditelji tjelesno kažnjavaju, i djeca snažnog temperamenta.»
Nasilja i nasilnika uvijek je bilo. Tuče među djecom nikad nisu bile rijetkost. No prislanjanje pištolja uz sljepoočnicu, ubodi nožem, donošenje bombi na časove, pucanje iz pištolja u vršnjake, odavno je prešlo i prelazi granicu nasilja.