Ovih dana navršava se 15 godina od podizanja optužnice za genocid u Srebrenici protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Nekadašnji general još
uvijek je u bjekstvu i kako se pretpostavlja skriva se u Srbiji, a Radovanu Karadžiću se sudi pred Haškim tribunalom.
“Možete opstati ili nestati!“ - general VRS Ratko Mladić je ovako, uz zahtjev za predaju naoružanja, uslovio živote muslimana u srebreničkoj enklavi jula 1995. godine.
U ovo vrijeme Mladić i tadašnji predsjednik RS Radovan Karadžić, i u saradnji s drugima, planirali su, podsticali, naređivali, na drugi način pomagali i učestvovali u planiranju, pripremi ili izvršavanju najtežih zločina koje će kasnije Haški tribunal imenovati genocidom.
Ispostavilo se da opstanak nesrpskog stanovništva nije bio u planu, jer kako stoji u optužnici Haškog tribunala napisanoj prije 15 godina, vojna lica bosanskih Srba skoro potpuno su eliminisala bosansko mus1imansko stanovništvo iz ove enklave.
Masovnim pogubljenjima, kada su vojna lica bosanskih Srba ро kratkom postupku pogubili bosanske muslimane, prisustvovao je i general Mladić - danas optuženik u bjekstvu i jedan od najtraženijih na svijetu.
Radovan Karadžić, nekada predsjednik i vrhovni komandant VRS, pred Haškim tribunalom danas sjedi na optuženičkoj klupi iz koje i dalje brani tezu kako je neko drugi kriv i sumnjajući u žrtve i načine na koje su ubijeni, kaže srebreničanka Hatidža Mehmedović.
„Zahtijeva od suda da se traže smrtne liste od naše djece i naših najmilijih. Znači važniji je zločinac nego žrtva. To je sramno. Nemojte misliti da je moja agonija stala. Nikad neće stati dok sam god živa. Umjesto da mi na Bajram dođu meni moja djeca da mi čestitaju Bajram, evo ja sam došla u Potočare, proučila im fatihu“, kaže Hatidža Mehmedović.
Politika u Srbiji, dodaje Mehmedovićeva, kriva je za to što Mladić ni nakon 15 godina nije uhapšen.
„Čim treba da dođe tužilac Haškog tribunala u Srbiju, nađu se neki da hapse Mladića, navodno ga traže, pocrkaše se tražeći ga, a ne znaju gdje se nalazi. To je već toliko providna ta politika i to je sramno“, kaže Hatidža.
Obaveza Srbije
Savjet bezbjednosti UN-a je, osnivajući Haški sud, žrtvama svečano obećao da se njihov glas čuo i da će pravda biti zadovoljena. Bez Mladićevog hapšenja, i sa ovim što se vidi iz Haške sudnice, od njenog zadovoljenja nema ništa, smatra predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević.
„Oni koji su preživjeli, za njih pomirenje nije moguće bez pravde, a pravda nije zadovoljena jer jedan od ovih koji je počinio najveći zločin, zločin genocida, još uvijek je na slobodi. Drugi, onaj koji je imao političku odgovornost, Radovan Karadžić, pred Trubunalom fantastično koristi strategiju koju je već uspostavio Slobodan Milošević. Nedopustiv je vokabular koji koristi gospodin Karadžić. Npr. Momčilo Mandić se obraća Karadžiću gospodine predsjedniče. On je optužen za ratne zločione. Kakav predsjednik?! A ovaj njemu gospodine ministre. Dakle, to je stvarno jedna cirkusijada“, tvrdi Fadila Memišević.
Optužnicu protiv Karadžića i Mladića prije 15 godina podigao je tadašnji glavni tužilac Richard Goldston. Sedam dana prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma u nju je uvrstio i genocid. Ispostaviće se, kaže Goldston, da su optužnice bile ključ za mir u BiH:
„Bez optužnice Radovana Karadžića i Ratka Mladića sredinom 1995. godine ne bi bilo sastanka u Dejtonu. Treba imati na umu da je sastanak u Dejtonu održan samo četiri mjeseca nakon masakra u Srebrenici. Nema nikakve šanse da bi lideri ove zemlje bili spremni biti u istoj prostoriji sa Karadžićem 1995. godine. U Dejtonu sam bio i kritiziran od strane mnogih političara zato što sam podigao drugu optužnicu protiv Karadžića i Mladića u koju sam uvrstio i optužbu za genocid u Srebrenici“, kaže Goldston.
Srbija je imala obavezu da u razumnom roku po presudi Međunarodnog suda pravde izruči Ratka Mladića Hagu, ali to nije učinila, napominje ekspert za međunarodno pravo i saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Enis Omerović.
„I možemo reći da Srbija krši obavezu po međunarodnom pravu. Ona bi mogla biti pozvana na odgovornost od strane Vijeća sigurnosti UN-a. Međutim, svjesni smo da nema niti političke volje niti neke političke zbilje da se takvo što i učini. Još uvijek je Ratko Mladić na slobodi. Ja vjerujem da će on završiti u sudnici“, kaže Omerović.
Današnji ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović prije 15 godina je bio u Srebrenici, ali je izbjegao biti žrtvom Mladićevih potčinjenih. Razočaran je, kaže, što ga još nije vidio u sudnici i što je pokrovitelj njegovog skrivanja bila Srbija. Ali i dalje vjeruje da će biti uhapšen.
„Imam osjećaj da sada postoji određena vrsta odlučnosti aktulenih vlasti u Beogradu i nadati se da će optuženi Mladić biti brzo priveden. Ukoliko sve ovo bude ponovo jedna velika priča koja neće imati za rezultat Mladićevo privođenje, mislim da na određeni način šaljemo svi zajedno jednu ružnu poruku, jer dobrih odnosa na prostoru Balkana, pogotovo između Srbije i BiH, neće biti sve dok se optuženi Mladić ne privede licu pravde“, navodi Ahmetović.
Hatidži Mehmedović i onima čije su priče poput njene, kojima nema ko otvoriti vrata za praznike i koje nikada na svom krilu neće držati unučiće pravde nema dok se oni koji su ih jula 1995. godine ubjeđivali da su sigurni, a istovremeno oštrili kame:
„Ne bojte se ništa, samo polako, polako. Neka prvo idu žene i djeca!“
uvijek je u bjekstvu i kako se pretpostavlja skriva se u Srbiji, a Radovanu Karadžiću se sudi pred Haškim tribunalom.
“Možete opstati ili nestati!“ - general VRS Ratko Mladić je ovako, uz zahtjev za predaju naoružanja, uslovio živote muslimana u srebreničkoj enklavi jula 1995. godine.
U ovo vrijeme Mladić i tadašnji predsjednik RS Radovan Karadžić, i u saradnji s drugima, planirali su, podsticali, naređivali, na drugi način pomagali i učestvovali u planiranju, pripremi ili izvršavanju najtežih zločina koje će kasnije Haški tribunal imenovati genocidom.
Ispostavilo se da opstanak nesrpskog stanovništva nije bio u planu, jer kako stoji u optužnici Haškog tribunala napisanoj prije 15 godina, vojna lica bosanskih Srba skoro potpuno su eliminisala bosansko mus1imansko stanovništvo iz ove enklave.
Masovnim pogubljenjima, kada su vojna lica bosanskih Srba ро kratkom postupku pogubili bosanske muslimane, prisustvovao je i general Mladić - danas optuženik u bjekstvu i jedan od najtraženijih na svijetu.
Radovan Karadžić, nekada predsjednik i vrhovni komandant VRS, pred Haškim tribunalom danas sjedi na optuženičkoj klupi iz koje i dalje brani tezu kako je neko drugi kriv i sumnjajući u žrtve i načine na koje su ubijeni, kaže srebreničanka Hatidža Mehmedović.
„Zahtijeva od suda da se traže smrtne liste od naše djece i naših najmilijih. Znači važniji je zločinac nego žrtva. To je sramno. Nemojte misliti da je moja agonija stala. Nikad neće stati dok sam god živa. Umjesto da mi na Bajram dođu meni moja djeca da mi čestitaju Bajram, evo ja sam došla u Potočare, proučila im fatihu“, kaže Hatidža Mehmedović.
Politika u Srbiji, dodaje Mehmedovićeva, kriva je za to što Mladić ni nakon 15 godina nije uhapšen.
„Čim treba da dođe tužilac Haškog tribunala u Srbiju, nađu se neki da hapse Mladića, navodno ga traže, pocrkaše se tražeći ga, a ne znaju gdje se nalazi. To je već toliko providna ta politika i to je sramno“, kaže Hatidža.
Obaveza Srbije
Savjet bezbjednosti UN-a je, osnivajući Haški sud, žrtvama svečano obećao da se njihov glas čuo i da će pravda biti zadovoljena. Bez Mladićevog hapšenja, i sa ovim što se vidi iz Haške sudnice, od njenog zadovoljenja nema ništa, smatra predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević.
„Oni koji su preživjeli, za njih pomirenje nije moguće bez pravde, a pravda nije zadovoljena jer jedan od ovih koji je počinio najveći zločin, zločin genocida, još uvijek je na slobodi. Drugi, onaj koji je imao političku odgovornost, Radovan Karadžić, pred Trubunalom fantastično koristi strategiju koju je već uspostavio Slobodan Milošević. Nedopustiv je vokabular koji koristi gospodin Karadžić. Npr. Momčilo Mandić se obraća Karadžiću gospodine predsjedniče. On je optužen za ratne zločione. Kakav predsjednik?! A ovaj njemu gospodine ministre. Dakle, to je stvarno jedna cirkusijada“, tvrdi Fadila Memišević.
Optužnicu protiv Karadžića i Mladića prije 15 godina podigao je tadašnji glavni tužilac Richard Goldston. Sedam dana prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma u nju je uvrstio i genocid. Ispostaviće se, kaže Goldston, da su optužnice bile ključ za mir u BiH:
„Bez optužnice Radovana Karadžića i Ratka Mladića sredinom 1995. godine ne bi bilo sastanka u Dejtonu. Treba imati na umu da je sastanak u Dejtonu održan samo četiri mjeseca nakon masakra u Srebrenici. Nema nikakve šanse da bi lideri ove zemlje bili spremni biti u istoj prostoriji sa Karadžićem 1995. godine. U Dejtonu sam bio i kritiziran od strane mnogih političara zato što sam podigao drugu optužnicu protiv Karadžića i Mladića u koju sam uvrstio i optužbu za genocid u Srebrenici“, kaže Goldston.
Srbija je imala obavezu da u razumnom roku po presudi Međunarodnog suda pravde izruči Ratka Mladića Hagu, ali to nije učinila, napominje ekspert za međunarodno pravo i saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Enis Omerović.
„I možemo reći da Srbija krši obavezu po međunarodnom pravu. Ona bi mogla biti pozvana na odgovornost od strane Vijeća sigurnosti UN-a. Međutim, svjesni smo da nema niti političke volje niti neke političke zbilje da se takvo što i učini. Još uvijek je Ratko Mladić na slobodi. Ja vjerujem da će on završiti u sudnici“, kaže Omerović.
Današnji ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović prije 15 godina je bio u Srebrenici, ali je izbjegao biti žrtvom Mladićevih potčinjenih. Razočaran je, kaže, što ga još nije vidio u sudnici i što je pokrovitelj njegovog skrivanja bila Srbija. Ali i dalje vjeruje da će biti uhapšen.
„Imam osjećaj da sada postoji određena vrsta odlučnosti aktulenih vlasti u Beogradu i nadati se da će optuženi Mladić biti brzo priveden. Ukoliko sve ovo bude ponovo jedna velika priča koja neće imati za rezultat Mladićevo privođenje, mislim da na određeni način šaljemo svi zajedno jednu ružnu poruku, jer dobrih odnosa na prostoru Balkana, pogotovo između Srbije i BiH, neće biti sve dok se optuženi Mladić ne privede licu pravde“, navodi Ahmetović.
Hatidži Mehmedović i onima čije su priče poput njene, kojima nema ko otvoriti vrata za praznike i koje nikada na svom krilu neće držati unučiće pravde nema dok se oni koji su ih jula 1995. godine ubjeđivali da su sigurni, a istovremeno oštrili kame:
„Ne bojte se ništa, samo polako, polako. Neka prvo idu žene i djeca!“