Borba bjeloruskog opozicionara Sergeja Tihanovskog protiv represivne vlasti Aleksandra Lukašenka naglo je prekinuta prije pet godina, kada je uhapšen nakon što je najavio kandidaturu protiv autoritarnog lidera na izborima u avgustu 2020. godine.
Tihanovski je kasnije osuđen na 18 godina zatvora i često držan u samici.
Država ga je potpuno ušutkala dok je sprovodila veliku represiju protiv masovnih protesta koji su izbili nakon što je Lukašenko proglasio pobjedu na izborima za koje milioni Bjelorusa vjeruju da su pokradeni.
"Skoro tri godine živio sam u apsolutnoj izolaciji", rekao je Tihanovski u intervjuu za Radio Slobodna Evropa 9. jula, nakon što je prošlog mjeseca oslobođen u razmjeni 14 političkih zatvorenika uz posredovanje Sjedinjenih Država.
"Bez poziva, bez pisama, bez posjeta advokata. Ništa. Pokušali su da me izbrišu", ispričao je.
Vaš browser nepodržava HTML5
Bjeloruski opozicionar Tihanovski: 'Energija iz 2020. nestala'
Sada se, poput drugih istaknutih protivnika režima, nalazi van zemlje – uključujući i njegovu suprugu, Svetlanu Tihanovskaju, koja je 2020. godine preuzela njegovu kandidaturu i sada vodi opoziciju iz inostranstva.
Tihanovski poručuje da će nastaviti borbu protiv Lukašenka i da će se zalagati za oslobađanje svih političkih zatvorenika koji su i dalje iza rešetaka.
"Moramo da djelujemo. Ako sada stanemo, režim pobjeđuje", rekao je Tihanovski u intervjuu iz Viljnusa, dodajući da su mu savjetovali da uzme šest mjeseci za oporavak – ali da je to odbio.
"Ako sada stanem, ništa se neće promijeniti. Dajte mi 100 dana. Poslije toga me sudite. Obećavam da ćete vidjeti rezultate", poručio je.
Pročitajte i ovo: Novinar u zatvoru: Oslobođeni bivši reporter RSE o torturi u BjelorusijiSergej Tihanovski je prije 2020. godine bio najpoznatiji kao otvoreni i direktni voditelj popularnog YouTube kanala "Zemlja za život", putem kojeg je putovao širom Bjelorusije razotkrivajući korupciju, izvještavajući o siromaštvu i zapostavljenosti ruralnih zajednica.
Njegov direktan stil govora i sposobnost da mobiliše pristalice izdvajali su ga od drugih opozicionih figura u zemlji sa 9,1 milion stanovnika, u kojoj Aleksandar Lukašenko, kojeg je Tihanovski nazivao "žoharom kojeg treba zgaziti", vlada još od 1994. godine.
Političke ambicije i oštra retorika postavile su ga direktno na nišan režima. U maju 2020. godine, nakon što je najavio kandidaturu za predsjednika, Tihanovski je uhapšen tokom predizbornog skupa u zapadnom gradu Hrodna.
Njegova supruga Svetlana Tihanovskaja preuzela je kandidaturu i povela dosad nezapamćen izazov protiv Lukašenkove vlasti. Iako je Lukašenko tvrdio da je osvojio 81 posto glasova na tim izborima u avgustu, mnogi vjeruju da je upravo Tihanovskaja bila stvarna pobjednica.
Pročitajte i ovo: Zapadne države kritikuju izbore u Belorusiji kojima je Lukašenko dobio sedmi mandatZbog svega toga Tihanovski kaže da više voli da ga zovu "prvim gospodinom", odbijajući etikete poput bivšeg političkog zatvorenika ili bivšeg blogera.
"Ne volim riječ bivši. Ona nosi osjećaj gubitka. Mislim da je prvi gospodin Bjelorusije pravi način da me se oslovljava, jer u potpunosti podržavam svoju suprugu", rekao je. "Neizmjerno sam joj zahvalan za pomoć u mom oslobađanju. Bez njene podrške, njene vjere i ljubavi, napori Bjelorusa i diplomata ne bi bili dovoljni. Ona je uspjela da poveže sve tačke i pokaže drugima kako se bori."
Rekao je da sebe i svoju suprugu vidi kao dodatne, komplementarne snage, te da se neće miješati u rad njenog tima davanjem savjeta.
Međutim, jasno je stavio do znanja da nema namjeru da se povuče.
"U mojoj situaciji, nemoguće je ostati izvan politike. Svaki moj korak doživljava se kao politički. Bjelorusi nešto očekuju od mene i pažljivo prate svaki moj potez", rekao je Tihanovski.
"Zatvor me nije slomio. Moj plamen sada gori još jače", istakao je.
On je uporedio svoju novu energiju nakon oslobađanja sa, kako je nagovijestio, oslabljenim entuzijazmom dijela bjeloruskih izbjeglica koji se, pet godina nakon spornih izbora koji su galvanizovali opoziciju, svakodnevno suočavaju sa životnim izazovima.
"Tokom mojih posljednjih dana slobode 2020. godine, ljudi su satima stajali u redovima da potpišu peticije. Osjećao sam se kao da imam krila", rekao je. "Sada sam izašao sa istom energijom i odlučnošću, ali vidim da su mnogi Bjelorusi u inostranstvu umorni. Pet godina su preživljavali, radili po više poslova. Razumijem to, ali za nas koji izlazimo iz zatvora, bolno je osjećati da je taj plamen ugašen."
Jedan od njegovih prvih poteza, ubrzo nakon puštanja na slobodu 21. juna, bio je poziv pristalicama da doniraju za fond za podršku bivšim političkim zatvorenicima i Bjelorusima u egzilu.
Planirao je da prikupi 200.000 eura, ali je apel naišao na kritike i slab odziv.
Naglasio je da njegov apel nije bio samo zbog novca.
"Kada neko bude oslobođen, ne trebaju mu samo sredstva. Trebaju mu ljudi koji će ga držati za ruku, biti uz njega svaki dan dok ne stane na svoje noge. Ja imam sreću što imam Svetlanu i njen tim. Ali i ja se često osjećam usamljenim."
Uprkos početnom razočaranju Tihanovski kaže da su donacije od tada porasle, a još važnije, stotine volontera pridružile su se njegovoj inicijativi.
Svoj rastući pokret opisao je kao "uspjeh koji je nadmašio očekivanja", rekavši da se oko 450 ljudi iz bjeloruskih zajednica širom Evrope, Sjedinjenih Država – čak i Singapura – prijavilo za učešće.
"To je više nego duplo u odnosu na moj tim iz 2020. godine. Ovo nisu samo pristalice, ovo su ljudi koji su spremni da djeluju", rekao je.
On planira da formira centre podrške za Bjeloruse u egzilu u Litvaniji i Poljskoj, kako bi im pomogao u pronalasku posla i smještaja.
"Ovo nije povezano s Svetlaninom kancelarijom. Ovo je moja inicijativa. Ja sam i dalje preduzetnik u srcu. Vidim probleme i želim da ih riješim", rekao je.
Bio je suzdržan kada je riječ o prvoj velikoj inicijativi, ali je nagovijestio da će ona spojiti politički aktivizam i podršku dijaspori.
Neki stil Tihanovskog nazivaju populističkim i upoređuju ga s mladim Lukašenkom, koji Bjelorusijom vlada čvrstom rukom već više od 30 godina.
Tihanovski odlučno odbacuje to poređenje, naglašavajući svoju posvećenost iskrenosti i integritetu.
"Ne lažem. Lukašenkova glavna osobina je sposobnost da laže. Ja govorim direktno i otvoreno, čak i kada ljudi smatraju da bih trebao biti diplomatskiji. To je suprotno od njega", istakao je.
čitajte Novinari RSE pod prijetnjomTihanovski, koji sebe opisuje kao predanog hrišćanina, rekao je da je oprostio onima koji su ga zatvorili, ali i dalje vjeruje da pravda mora biti zadovoljena.
"Oprost ne briše zločine", rekao je. "Lukašenko mora izaći pred sud."
On ističe da će borba za demokratsku Bjelorusiju biti duga i teška. Nastavlja da se zalaže za nove sankcije i aktivno sarađuje s evropskim diplomatama kako bi pronašli načine da se izvrši pritisak na Minsk da oslobodi preostale političke zatvorenike.
Na pitanje šta mu je najviše nedostajalo tokom zatvora, rekao je da je "sanjao kako sjedi pored vatre, prži slaninu s lukom... kako drži štene... kako pije pravu kafu".
Sada, kaže, pokušava nadoknaditi izgubljeno vrijeme, čak je i zamolio američke diplomate da mu pošalju njegovu omiljenu Starbucks kafu.
"Sloboda ima ukus kafe", rekao je uz osmijeh.