Na statusnoj konferenciji (koje se održavaju svaka tri mjeseca), petorica bivših visokih političkih, vojnih i policijskih srbijanskih dužnosnika mogli su iznijeti pritužbe i obavijesti o svojem stanju u pritvoru u kojem čekaju na pravomoćnu presudu. Naime, žalbeni postupak kojeg su pokrenuli zbog dugogodišnjih kazni zatvora zbog zapovjedne odgovornosti za zločine na Kosovu, još traje od veljače 2009., kada su osuđeni.
„Krivo mi je izvedena operacija protiv tromboze noge!“, bila je samo jedna od žalbi Vladimira Lazarevića na zdravstvene probleme koje tvrdi da ima u pritvoru Haškog suda (ICTY).
Podsjetimo petorica, Nikola Šainović, Sreten Lukić, Nebojša Pavković, Dragoljub Ojdanić i Vladimir Lazarević osuđeni su na ukupno 99 godina zatvora zbog sudsjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu na čelu sa Slobodanom Miloševićem, sa ciljem protjerivanja albanskih civila s Kosova 1999. godine. Šesti prvooptuženi u tom predmetu, bivši predsjednik Srbije Milan Milutinović, oslobođen je svih optužbi, a tužiteljstvo se nije žalilo na njegovu presudu iako je u prvostupanjskoj presudi kritizirano od strane Pretresnog sudskog vijeća – da nije uspjelo dokazati van razumne sumnje njegovu efektivnu kontrolu nad vojnim i policijskim snagama.
Na statusnoj konferenciji održanoj u utorak poslije podne i Nebojša Pavković se požalio na probleme sa zdravljem,preciznije na probleme sa zubima, kao i obrana Nikole Šainovića koja zahtjeva da se njezin klijent prebaci na liječenje u Srbiju kako „mu u Nizozemskoj ne bi čupali zube kao u Guantanamu“, zbog jeftinijeg postupka.
„Ja ne simuliram bolesti, ne izmišljam ih, niti to radi netko u Srbiji. Već su one dokazane. Želim potencirati istinu i pravdu. A s druge strane želim ponovno naglasiti da dio zdravstvenog sistema Tribunala, ne obavlja svoj posao i ne daje relevantne informacije Vama i Sudu“, žalio se osuđeni Lazarević, napominjući kako će ovaj put biti kraći u svom osvrtu budući da je bio opsežan o svom zdravstvenom stanju na prošloj statusnoj konferenciji održanoj ranije ove godine.
„Ne možemo ga natjerati da mu se izvade zubi kako bi jeftinije prošao. To je humanitarno pitanje. Ja sam čuo da u Guantanamu vade zube, ovdje ne“, bunio se više puta branitelj Šainovića (od veljače 1994. do studenog 2000, potpredsjednik Vlade Savezne Republike Jugoslavije) o problemu njegovog klijenta da sam podnese trošak liječenja zuba u Nizozemskoj, najavivši zahtjev za privremenim puštanjem u Srbiju.
„Ja se slažem da on može liječiti zube u Nizozemskoj, ali oni ga primoravaju da ih izvadi kako bi jeftinije prošao“, obrazložio je branitelj poticaj za zahtjev.
Tri mjeseca za čitanje presude
„Ovo sudsko vijeće bavi se već nekoliko puta zahtjevima za prijevremeno puštanje na slobodu i ja ne bi htio da se bavi ponovno istim pitanjima“, upozorio je predsjedavajući sudac u žalbenom postupku Liu Daqun, objašnjavajući kako hoće da optuženi jasno dokažu zašto moraju ići u Srbiju, a ne mogu se izliječiti u Nizozemskoj.
Sudac Daqun je obavijestio strane u postupku i kako je ogromna prvostupanjska presuda konačno prevedena na bhs (bosansko-hrvatsko-srpski). Dopustio je obrani vrijeme od tri mjeseca kako bi ju pročitali sa svojim klijentima nakon čega će odlučiti o mogućnosti reagiranja na nju.
„Prijevod cijele presude je trajao 14 mjeseci. Meni je trebalo puno vremena da pročitam cijelu presudu pa je zahtjev o tri mjeseca za čitanje sasvim opravdan“, izjavio je sudac.
Podsjetimo potpredsednik savezne vlade Nikola Šainović (osuđen na 22 godine zatvora) je po zaključku prvostupanjskog sudskog vijeća bio šef neformalnog tijela nazvanog Zajednička komanda te je imao de facto ovlasti nad jedinicama vojske i policije koje su počinile zločine na Kosovu.
Prema optužnici, srbijanske snage deportirale su približno 800.000 civila kosovskih Albanaca. „Da bi omogućile ta protjerivanja ili raseljavanja, snage SRJ i Srbije su namjerno stvarale atmosferu straha i pritiska upotrebom sile, prijetnjama silom i djelima nasilja.“, stoji u optužnici.
Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Dragoljub Ojdanić osuđen je na 15 godina zatvora jer je, prema prvostupanjskoj presudi, svojim djelovanjem osigurao pomoć i podršku jedinicama VJ za koje je znao da će sudjelovati u deportacijama kosovskih Albanaca.
Najviši oficir VJ na terenu u proljeće 1999. godine, zapovjednik Treće armije Nebojša Pavković, osuđen je na 22, a njegov potčinjeni zapovjednik Prištinskog korpusa Vladimir Lazarević na 15 godina zatvora.
Policijski general Sreten Lukić je osuđen na 22 godine zatvora jer je, prema prvostupanjskoj presudi imao kontrolu nad svim jedinicama Resora javne bezbjednosti MUP-a na Kosovu i kao takav bio važan sudionik udruženog zločinačkog poduhvata.
„Krivo mi je izvedena operacija protiv tromboze noge!“, bila je samo jedna od žalbi Vladimira Lazarevića na zdravstvene probleme koje tvrdi da ima u pritvoru Haškog suda (ICTY).
Podsjetimo petorica, Nikola Šainović, Sreten Lukić, Nebojša Pavković, Dragoljub Ojdanić i Vladimir Lazarević osuđeni su na ukupno 99 godina zatvora zbog sudsjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu na čelu sa Slobodanom Miloševićem, sa ciljem protjerivanja albanskih civila s Kosova 1999. godine. Šesti prvooptuženi u tom predmetu, bivši predsjednik Srbije Milan Milutinović, oslobođen je svih optužbi, a tužiteljstvo se nije žalilo na njegovu presudu iako je u prvostupanjskoj presudi kritizirano od strane Pretresnog sudskog vijeća – da nije uspjelo dokazati van razumne sumnje njegovu efektivnu kontrolu nad vojnim i policijskim snagama.
Na statusnoj konferenciji održanoj u utorak poslije podne i Nebojša Pavković se požalio na probleme sa zdravljem,
„Ne možemo ga natjerati da mu se izvade zubi kako bi jeftinije prošao. To je humanitarno pitanje. Ja sam čuo da u Guantanamu vade zube, ovdje ne“, bunio se više puta branitelj Šainovića
„Ja ne simuliram bolesti, ne izmišljam ih, niti to radi netko u Srbiji. Već su one dokazane. Želim potencirati istinu i pravdu. A s druge strane želim ponovno naglasiti da dio zdravstvenog sistema Tribunala, ne obavlja svoj posao i ne daje relevantne informacije Vama i Sudu“, žalio se osuđeni Lazarević, napominjući kako će ovaj put biti kraći u svom osvrtu budući da je bio opsežan o svom zdravstvenom stanju na prošloj statusnoj konferenciji održanoj ranije ove godine.
„Ne možemo ga natjerati da mu se izvade zubi kako bi jeftinije prošao. To je humanitarno pitanje. Ja sam čuo da u Guantanamu vade zube, ovdje ne“, bunio se više puta branitelj Šainovića (od veljače 1994. do studenog 2000, potpredsjednik Vlade Savezne Republike Jugoslavije) o problemu njegovog klijenta da sam podnese trošak liječenja zuba u Nizozemskoj, najavivši zahtjev za privremenim puštanjem u Srbiju.
„Ja se slažem da on može liječiti zube u Nizozemskoj, ali oni ga primoravaju da ih izvadi kako bi jeftinije prošao“, obrazložio je branitelj poticaj za zahtjev.
Tri mjeseca za čitanje presude
„Ovo sudsko vijeće bavi se već nekoliko puta zahtjevima za prijevremeno puštanje na slobodu i ja ne bi htio da se bavi ponovno istim pitanjima“, upozorio je predsjedavajući sudac u žalbenom postupku Liu Daqun, objašnjavajući kako hoće da optuženi jasno dokažu zašto moraju ići u Srbiju, a ne mogu se izliječiti u Nizozemskoj.
Sudac Daqun je obavijestio strane u postupku i kako je ogromna prvostupanjska presuda konačno prevedena na bhs (bosansko-hrvatsko-srpski). Dopustio je obrani vrijeme od tri mjeseca kako bi ju pročitali sa svojim klijentima nakon čega će odlučiti o mogućnosti reagiranja na nju.
„Prijevod cijele presude je trajao 14 mjeseci. Meni je trebalo puno vremena da pročitam cijelu presudu pa je zahtjev o tri mjeseca za čitanje sasvim opravdan“, izjavio je sudac.
Podsjetimo potpredsednik savezne vlade Nikola Šainović (osuđen na 22 godine zatvora) je po zaključku prvostupanjskog sudskog vijeća bio šef neformalnog tijela nazvanog Zajednička komanda te je imao de facto ovlasti nad jedinicama vojske i policije koje su počinile zločine na Kosovu.
Prema optužnici, srbijanske snage deportirale su približno 800.000 civila kosovskih Albanaca. „Da bi omogućile ta protjerivanja ili raseljavanja, snage SRJ i Srbije su namjerno stvarale atmosferu straha i pritiska upotrebom sile, prijetnjama silom i djelima nasilja.“, stoji u optužnici.
Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Dragoljub Ojdanić osuđen je na 15 godina zatvora jer je, prema prvostupanjskoj presudi, svojim djelovanjem osigurao pomoć i podršku jedinicama VJ za koje je znao da će sudjelovati u deportacijama kosovskih Albanaca.
Najviši oficir VJ na terenu u proljeće 1999. godine, zapovjednik Treće armije Nebojša Pavković, osuđen je na 22, a njegov potčinjeni zapovjednik Prištinskog korpusa Vladimir Lazarević na 15 godina zatvora.
Policijski general Sreten Lukić je osuđen na 22 godine zatvora jer je, prema prvostupanjskoj presudi imao kontrolu nad svim jedinicama Resora javne bezbjednosti MUP-a na Kosovu i kao takav bio važan sudionik udruženog zločinačkog poduhvata.