Parlamentarni izbori u Iraku 11. novembra održavaju se u trenutku kada Teheran slabi u svojoj regionalnoj sferi utjecaja, a ishod bi mogao odrediti hoće li zadržati vitalno sidro u svojoj sferi utjecaja, finansiranja i odvraćanja ili će skliznuti u skuplju, fragmentiranu igru upravljanja posrednicima iz daljine.
S neuspjesima u Siriji i rastućim ograničenjima Hezbolaha - kojeg su Sjedinjene Američke Države označile kao terorističku organizaciju - u Libanu, Irak je postao nezamjenjiva arena za Teheran.
"Parlamentarni izbori bi zaista mogli biti značajni za Iran, jer ako kandidati koje preferira loše prođu, to je samo još jedna stvar koja bi krenula po zlu za Teheran i moglo bi dovesti do kaskadnog efekta gdje se iranska moć smatra vidno smanjenom", rekao je Colin Clarke, izvršni direktor Soufan Centra, njujorškog think tanka.
Ako Iran ne uspije postići željeni rezultat, dodao je Clarke, to bi oštetilo imidž Teherana u cijeloj regiji "jer čini to da lideri izgledaju slabi".
Iranska teška bitka
Godinama je Iran projicirao uticaj u susjednom Iraku podržavajući niz šiitskih stranaka i milicija - neke od kojih je osnovao Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC).
Međutim, njegov uticaj je oslabio nakon što su SAD 2020. godine ubile komandanta snaga Quds, Kasema Soleimanija. Uticaj koji je Teheran nekada imao nad ovim grupama od tada je oslabio, ustupajući mjesto unutrašnjim sukobima i fragmentaciji.
Šiitske snage narodne mobilizacije napreduju prema gradu Al-Qaimu u Iraku 2017. godine.
Šiitske frakcije unutar Koordinacijskog okvira - političkog saveza koji uključuje premijera Mohammeda Shia' al-Sudanija - sada su podijeljene oko napora koje podržavaju SAD da raspuste Narodne mobilizacijske snage (PMF), krovnu organizaciju uglavnom milicija povezanih s Iranom, integriranih u iračku vojsku 2016. godine.
Nekoliko šiitskih lista koje su nekada koordinirale pod pokroviteljstvom Teherana sada se takmiče jedna protiv druge, što odražava ne samo slabljenje kohezije već i pomak prema transakcijskoj, interesno vođenoj politici, a ne prema ujedinjenim proiranskim listama.
U nastojanju da obuzda ta rivalstva, Iran je ranije u oktobru poslao Soleimanijevog nasljednika, komandanta Kuds snaga Esmaila Qaanija, u Bagdad. Ostaje nejasno da li je njegova misija uspjela.
"Iran nema pozitivan zamah i znatno je oslabljen", rekao je Clarke. "Način na koji je Izrael grubo postupao s Iranom i njegovim posrednicima vjerovatno je doveo do sumnje među njegovim pristalicama i pokroviteljima da su lideri možda manje pouzdani nego u prošlosti."
Sprečavanje da loše postane još gore
Tu eroziju uticaja pogoršavaju širi regionalni neuspjesi. U protekle dvije godine, Izrael je nanio veliku štetu iranskoj mreži i kapacitetima - od desetkovanja vojnog rukovodstva palestinske grupe Hamas, koju su SAD označile, i njene infrastrukture u Gazi do ozbiljnog degradiranja Hezbollaha i napada na imovinu IRGC-a u Siriji i unutar samog Irana. Sukob je kulminirao direktnim ratom u junu, otkrivajući velike ranjivosti na iranskoj strani.
Čitajte: Dvanaest dana rata: Zaključci iz izraelsko-iranskog sukobaSlabljenje Hezbollaha i pozicije IRGC-a u Siriji na kraju je doprinijelo padu predsjednika Bashara al-Assada, ključnog saveznika koji je omogućio Iranu da Siriju pretvori u kopneni koridor koji povezuje njegove partnere u Iraku i Libanu.
Za Teheran, Irak sada predstavlja najneposrednije i nezamjenjivo sidro za regionalno odvraćanje i politički uticaj u vrijeme kada se alternative drugdje na Bliskom istoku sužavaju.
Ako rezultati izbora razočaraju Teheran, Clarke očekuje upornost, a ne povlačenje.
"Iran ima težak zadatak pred obnovom ovih posredničkih grupa i posveti više vremena, energije i resursa - kojih je sve malo - kako bi održao jake odnose", rekao je.
Glasanje u Iraku nije samo još jedan izbor. To je test da li Iran još uvijek može utjecati na ishode u regiji u kojoj se njegova moć stalno smanjuje.