Američki napadi na tri iranska nuklearna postrojenja u junu usporili su nuklearni program, vjerovatno uništili iranske zalihe visoko obogaćenog uranija i efektivno zaustavili aktivnosti obogaćivanja.
Napadi su naveli Iran da preispita svoju nuklearnu strategiju, a nakon što je u oktobru proglasio kraj međunarodnog nadzora nad svojim nuklearnim programom zbog isteka sporazuma iz 2015. godine, Teheran – koji tvrdi da nikada nije i neće nastojati da militarizuje svoj nuklearni program – sada djeluje uz stratešku netransparentnost.
Novi snimci otkrivaju aktivnost na iranskom nuklearnom postrojenju Fordow
Nedavne satelitske snimke koje su analizirali stručnjaci iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) sa sjedištem u Washingtonu sugeriraju da, iako na tri lokacije u Isfahanu, Natanzu i Fordowu gotovo da nema aktivnosti, Iran je pojačao izgradnju na lokaciji ukopanoj u planinu Pickaxe blizu Natanzu.
Iran je počeo graditi postrojenje 2020. godine nakon požara u objektu za obogaćivanje u Natanzu.
Isprva se smatralo da je riječ o postrojenju za sklapanje centrifuga, ali nedavni razvoj događaja sugerira da Teheran možda proširuje svoje prvobitne planove za tu lokaciju, prema riječima Josepha Rodgersa, zamjenika direktora CSIS-ovog Projekta o nuklearnim pitanjima.
Rodgers je 11. novembra razgovarao za Radio Farda RSE-a.
Radio Farda: Možete li ukratko objasniti šta ste vidjeli na satelitskim snimcima koje ste analizirali?
Rodgers: Dakle, dobili smo nedavne satelitske snimke nakon američkih napada u junu i pratimo tri lokacije koje su SAD pogodile: Isfahan, Natanz i Fordow.
Ono što vidimo jeste da na tim lokacijama nema mnogo aktivnosti. Zapravo, još uvijek ima ruševina na putevima ispred mnogih zgrada u Fordowu i Isfahanu, što ukazuje da nema opsežnih napora za oporavak i spašavanje materijala ili opreme iz zgrada, jer bi to zahtijevalo prolazak kamiona, a oni ne mogu proći kroz te ruševine.
Ali ono što vidimo jeste da južno od Natanzu traje izgradnja podzemnog postrojenja. Čini se da je nakon napada u junu izgradnja na toj drugoj lokaciji, poznatoj kao Pickaxe Mountain, znatno ubrzana.
Radio Farda: To je isto postrojenje o kojem smo ranije čuli, prije junskog rata?
Rodgers: Tačno. Izgradnja je zaista ubrzana. Izgleda da kopaju duboko u planinu. Još uvijek se radi na podzemnim tunelima u Pickaxe Mountainu. Također se gradi sigurnosna ograda oko perimetra. To bi moglo biti motivisano sigurnosnim razlozima, kako bi se spriječilo da [izraelski] Mossad ili druge obavještajne agencije postave opremu na planinu. Možda pokušaju ubaciti seizmičku opremu ili nešto slično u postrojenje.
Radio Farda: Hajde da se vratimo korak unazad. Zašto mislite da nema mnogo aktivnosti na tri lokacije pogođene u junu?
Rodgers: Mislim da to vodi ka širem pitanju o statusu iranskog nuklearnog programa, koji bih, ako moram opisati jednom riječju, nazvao – limbo.
Mislim da Iranci pokušavaju shvatiti šta dalje s programom. Umjesto da odmah naprave značajan napredak u obnovi postrojenja za obogaćivanje ili spašavanju opreme s lokacija koje su SAD pogodile, oni su se okrenuli izgradnji objekata poput Pickaxe Mountaina.
Trenutno je Iranu lakše graditi postrojenja koja bi se u budućnosti mogla koristiti za nuklearne aktivnosti, ali bez direktnog političkog troška koji bi nastao ako odmah krenu s nuklearnim aktivnostima.
Radio Farda: Spomenuli ste zaštitne mjere koje Iran poduzima na novoj lokaciji. Zar tri lokacije koje su SAD pogodile nisu imale slične mjere sigurnosti?
Rodgers: Postoji mnogo načina da zaštitite postrojenje od napada, i mnogo vrsta napada od kojih se želite zaštititi.
Na drugim iranskim nuklearnim lokacijama vidimo, na primjer, ograde i fortifikacije oko perimetra. To je vjerovatno zato što žele spriječiti strane špijune da postave opremu za nadzor na perimetru. Ako postavljate detektore radionuklida ili uređaje koji mogu slati podatke o onome što se dešava na lokaciji, onda vam trebaju ograde da to spriječite.
Dodatno, na Pickaxe Mountainu vidimo izgradnju duboko ukopanih tunela, što štiti od mnogih penetrirajućih bombi koje bi Izrael ili SAD mogli koristiti. Mislim da na ulazima u tunele vidimo ojačane ulaze koji zapravo imaju zakrivljenje. Ta zakrivljenost može spriječiti da, ako neko pokuša urušiti tunel ili detonirati eksploziv ispred ulaza, udarni talas uđe duboko u planinu – jer će se odbiti od zida umjesto da ide direktno unutra punom snagom.
Postoji mnogo različitih vrsta fortifikacija koje se koriste na vojnim lokacijama, a mnoge od tih karakteristika vidimo i na Pickaxe Mountainu.
Vaš browser nepodržava HTML5
Fleitz: Iran ima količinu uranijuma koja nema mirnodopsku svrhu
Radio Farda: Neki izvještaji kažu da je lokacija Pickaxe Mountain planirana kao novo postrojenje za obogaćivanje. Na osnovu vaših procjena, šta mislite da će biti svrha ovog objekta?
Rodgers: Godine 2020., kada je Iran započeo izgradnju lokacije, iransko rukovodstvo je reklo da će se koristiti za sklapanje centrifuga. Dakle, ne kao postrojenje za obogaćivanje, već za sklapanje centrifuga koje bi se koristile na drugim lokacijama za obogaćivanje.
Međutim, od napada u junu vidjeli smo mnogo više tunela unutar objekta. To bi moglo ukazivati na to da je Iran odlučio premjestiti dodatne aktivnosti dublje pod zemlju.
Jedna mogućnost je da Iran premjesti dio metalurgije i izrade nekih procesa koji su se odvijali u Isfahanu. Na primjer, preradu "yellow cake" u uranijum heksafluorid – gas koji se koristi za obogaćivanje uranija u centrifugama.
Mislim da je najgori mogući ishod ako Iran gradi neprijavljeno postrojenje za obogaćivanje na Pickaxe Mountainu. Ali to je zaista spekulativno.
Ponovo, jedino što je Iran službeno izjavio na nivou vlade jeste da će Pickaxe Mountain biti korišten za sklapanje centrifuga. A ta aktivnost se ranije odvijala u Natanzu, ali je bila meta sabotaže 2020. godine.
Čitajte: EU potvrdila ponovno uvođenje sankcija Iranu posle poteza UNRadio Farda: Kao potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), mislite li da će Iran početi obogaćivati uranij na neprijavljenoj lokaciji? I ako to učini, šta bi to značilo za njegov status potpisnice NPT-a?
Rodgers: Ako Iran odluči prijaviti ili provoditi neprijavljeno obogaćivanje uranija na tajnoj lokaciji, to bi bio vrlo jasan prekršaj NPT-a i izazvao bi snažnu međunarodnu reakciju.
Mislim da, ako Iran krene s obogaćivanjem na neprijavljenom nivou, a Sjedinjene Države to otkriju, vjerovatnoća američke odmazde je vrlo visoka.
Na međunarodnom nivou, u kontekstu NPT-a, samo je mali broj zemalja pokušao razviti neprijavljene lokacije za obogaćivanje i provoditi obogaćivanje. Za sve njih se to završilo vrlo loše. Zato ne mislim da je to produktivan put za Teheran trenutno.
Ali ako se odluče na to, biće im vrlo teško da uspiju u tajnom programu. Vjerovatno je da bi Izrael i SAD to otkrili prilično brzo.
Izraelski i američki napadi bili su toliko efikasni jer je Mossad očigledno duboko infiltriran u iranski nuklearni program.
Radio Farda: Mislite li da će Iran, uprkos tajnovitosti oko ove lokacije i njenoj izgradnji odvojeno od većih postrojenja, na kraju dopustiti inspektorima da je posjete?
Rodgers: Mislim da će IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju) sve više vršiti pritisak na Iran da omogući pristup Pickaxe Mountainu.
IAEA traži pristup godinama i uvijek dobija negativan odgovor. Ali zanimljivo je da je predsjednik Irana, kada je prije tri-četiri sedmice suočen s izvještajem Washington Posta o Pickaxe Mountainu, rekao da treba dopustiti inspektorima IAEA-e da posjete lokaciju. To je možda bilo samo političko poziranje i brz odgovor na pitanje koje nije očekivao.
Ipak, mislim da postoji sve veći pritisak da se omogući pristup IAEA-i.
Svaki dio budućeg dogovora između Irana i IAEA-e sigurno će uključivati razgovore o Pickaxe Mountainu, kao i o statusu bivših lokacija za obogaćivanje u Fordou i Natanzu.
Čitajte: Misterija posle američkog bombardovanja: Gde je iranski uranijum?