Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Sporazum lidera bosanskohercegovačkih vladajućih stranaka o formiranju vlasti, sa sve većim neizvjesnostima šta je tačno – i da li je nešto uopšte – dogovoreno savršena je ovovremena ilustracija "dvostrukog mišljenja" i "novogovora" iz "1984." Džordža Orvela (George Orwell) u kojoj Veliki brat i Partija jedno govore a sasvim suprotno misle: kažu mir a misle rat; kažu ljubav a misle mržnja; kažu sloboda a misle ropstvo.
Ta dva koncepta, dvostrukog mišljenja i novogovora, kasnije su dobila i zajedničko ime "dvostrukog govora". Ta vrsta govora praktikovana je u reagovanjima međunarodnih političkih vođa na ubijanje Bosne i Hercegovine devedesetih: u zapadnim prijestonicama masovni progon nesrpskog stanovništva nazivan je "etničko čišćenje" umjesto primjerenijeg pojma "genocid" koji bi obavezivao na intervenciju za održavanje istorijskog obećanja "nikad više".
Pročitajte i ovo: Tekst ANP-a u Predsjedništvu BiH, razgovori na čekanjuAktuelni primjer sarajevskog "sporazuma" ima sve karakteristike tog orvelovskog dvostrukog govora kad se jedno govori, a nešto suprotno misli.
Uzmimo za primjer odnos prema najznačajnijoj i, po oprečnim interpretacijama, najkontroverznijoj tački tog sporazuma: da li on otvara put ispunjavanju uslova za približavanje NATO-u, počev od slanja godišnjeg nacionalnog plana u sjedište zapadnog vojnog saveza, ili "od toga nema ništa" kako tvrde lider vladajuće srpske partije i njegova prva pratilja?
"Sporazum" je napisan po svim pravilima dvostrukog govora ostavljajući i zagovornicima i protivnicima euroatlantskih aspiracija Bosne i Hercegovine prostor da tvrde kako su očuvali vlastite pozicije.
Ta tehnologija dvostrukog govora najvidljivija je u sljedećoj rečenici tog dokumenta: "Nastaviti integracijske procese u skladu s Ustavom i zakonima, usklađujući stavove i interese svih nivoa vlasti u BiH".
Ona omogućuje bošnjačkom vođi da se poziva na ozakonjeno strateško opredjeljenje Bosne i Hercegovine za pristupanje NATO-u ali i srpskom vođi da nastavlja blokadu tog NATO puta u navodnom "interesu" svog entiteta. U osnovi – pristajanje lidera bošnjačke partije na "usklađivanje stavova i interesa svih nivoa vlasti" znači uvođenje entiteta u odlučivanje o stvarima koje su isključivo u nadležnosti države kao što su odbrana i spoljna politika.
Na taj način, htio – ne htio, on daje određen "sporazumni legitimitet" neustavnim odlukama entiteta o vojnoj neutralnosti ili usklađivanju odnosa prema NATO-u sa susjednom državom ("Ako Srbije ne pristupi NATO-U za 300 godina, nećemo ni mi").
Infografika: Hronologija puta BiH ka NATO-u
Lider vladajuće srpske stranke dnevno emituje primjere "dvostrukog govora".
On voli da se zaklinje "u slovo ali ne i duh Dejtona" ali u višegodišnjoj upornoj kampanji poricanja državnosti Bosne i Hercegovine potpuno ignoriše već i član 1 dejtonskog ustava koji glasi:
"Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina, čije će zvanično ime od sada biti 'Bosna i Hercegovina', nastaviće svoje zakonito postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom prilagođenom kako se predviđa ovdje i sa svojim međunarodno priznatim granicama. Ona će ostati država članica Ujedinjenih nacija i može kao Bosna i Hercegovina održavati ili se kandidovati za članstvo u organizacijama u okviru sistema Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama."
"Slovo dejtonskog ustava", dakle, uvodi Republiku Srpsku kao dio "unutrašnjeg prilagođavanja" na osnovu tog sporazuma ne ostavljajući nikakvog prostora za protivustavan inat u vezi s datumom njenog nastanka. Insistiranje entitetskih vođa kako se odluke mogu donositi samo konsenzusom, dakle – saglasnošću svih, još jedan je primjer orvelovskog dvostrukog govora: odluke ranije donesene opštom saglasnošću mogu se i mijenjati samo saglasnošću svih a ne jednostranim odbacivanjem ranije ozakonjenih aspiracija za prijem u NATO ili takođe samovoljnim opredjeljenjem za Rusiju nasuprot zapadnim partnerima.
Pročitajte i ovo: Bojić: Ni Hrvati ni Srbi nemaju koristi od saveza Čovića i DodikaHrvatska vladajuća stranka ne zaostaje za partnerima Stranke demokratske akcije (SDA) - Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u praktikovanju dvostrukog govora. Ono je posljednjih godina najizraženije u njenoj kampanji za "jednakopravnost i pravo hrvatskog naroda da bira svoje legitimne predstavnike". Naizgled nesporne težnje – jednakopravnosti i legitimnog zastupanja naroda – u direktnoj su suprotnosti s evropskim vrijednostima jednakopravnosti i prava svih građana da se kandiduju i budu birani na javne funkcije na svim nivoima vlasti.
Kampanja u međunarodnim organizacijama i prijestonicama za formiranje trećeg entiteta i oživljavanje međunarodnopravno osuđene "Hrvatske Republike Herceg-Bosne", uz ukazivanje počasti njenim ratnim vođama, vodi aktuelnu politiku hrvatske nacionalističke stranke na teren opravdavanja "udruženog zločinačkog poduhvata".
Pročitajte i ovo: Podržava li Zagreb obnovu 'Herceg-Bosne'?Bošnjački nacionalizam ima svoje načine ispoljavanja.
On je u protekle tri decenije, s izvjesnim zakašnjenjem, shvatio kako će Zapad prije podržati multietničku nego etnički podijeljenu Bosnu i Hercegovinu, i zato je – u bošnjačkoj verziji dvostrukog govora – nastojao da se nametne kao baštinik tih evropskih vrijednosti.
U tome bi bio znatno ubjedljiviji da na teritorijama pod svojom kontrolom, i posebno u gradu Sarajevu, nije predsjedavao nad krajnje nazadnim tendencijama: propuštanja da istraži i kazni zlodjela nad srpskim i hrvatskim civilima; pljačkaške privatizacije javnih dobara; preimenovanje ulica i javnih ustanova po ličnostima bliskim ustaško-fašističkoj ideologiji; osporavanja "podobnosti" ličnosti nebošnjačke nacionalnosti za javne poslove u poratnom Sarajevu.
Pa, dobro došli u Orvelovu "1984.".
Ne propustite da pročitate: